Uspeo sam da pronađem jedan link koji sam ranije pročitao. Nema suštinske veze sa temom ali pošto se povela konstruktivna diskusija možda nekome znači da pročita.
Seiko SKXA35 Diver’s 200m review
Uspeo sam da pronađem jedan link koji sam ranije pročitao. Nema suštinske veze sa temom ali pošto se povela konstruktivna diskusija možda nekome znači da pročita.
Seiko SKXA35 Diver’s 200m review
mislim da ovaj pravi originale procitajte prijace
On je čovjek koji je u stanju, a pri tom ima i živaca, da provede čak sedam dana praveći maleni zupčanik za koji je njegovim kolegama potrebno svega nekoliko sekundi. Njegova djela su toliko delikatna da jedno obično kihanje može da upropasti višemjesečni rad.
Sve u vezi s ovim čovjekom i njegovom proizvodnjom je skromno - od fabrike, osoblja, pa čak i njega samog. Iako proizvodi satove vrijedne i pola miliona funti, Rodžer V. Smit nije poznat široj svjetskoj javnosti. On živi skromno na ostrvu Man, a za njegovu radionicu za proizvodnju vrhunskih satova rekli biste da je obična kuća.
Iako nije toliko poznat, za njega kažu da je svjetski lider kada je riječ o ručno izrađenim satovima, a s obzirom na kvalitet njegovih proizvoda, planiraju da ga proglase i britanskim ambasadorom trgovine.
O ekskluzivnosti njegovih satova dovoljno govori podatak da svega 50 ljudi u svijetu posjeduje satove s potpisom Rodžera V. Smita.
Liste čekanja
Trenutno proizvodi svega deset satova godišnje, čije cijene se kreću od 85.000 do 500.000 funti. S obzirom na sve veću potražnju i činjenicu da ima listu čekanja za narednih osam godina, planira da poveća proizvodnju na 12 satova godišnje.
I dok mnogi ne mogu da shvate zašto i danas skoro sve izrađuje ručno, Smit se ne opterećuje time. Čak ima i svoj moto, koji glasi: "Niko ne pravi manje satova od nas."
Inače, termin časovničar se odnosi na svakoga ko može da popravi ili sastavi sat. Međutim, Smit, inače rodom iz Boltona, jedan je od rijetkih ljudi koji posjeduje vještinu da bukvalno sve sam napravi.
Zapravo, od 34 različite vještine neophodne da se ručno napravi mehanički sat Smit posjeduje 32.
Čak ni najvještiji švajcarski časovničari to ne mogu. Inače, svi poznati časovničari, uključujući i švajcarske, imaju čitav tim ljudi koji se bave različitim procesima pravljenja sata - od onih koji izrađuju dijelove za sat, do onih koji sastavljaju sat. Smit sve to radi sam. On bukvalno svaki šrafčić za sat napravi sam i to na mašinama koje datiraju još iz 1820. godine.
Nakon što izradi neophodne dijelove, on kreće u sastavljanje sata. Jedine dvije stvari koje ne proizvodi u svojoj radionici jesu opruge i kožni kaiš za sat.
O tome koliko su vrijedni njegovi satovi, svjedoči podatak da su kolekcionari spremni da plate čak i više od pola miliona funti za sat sa ugraviranim R.W. Smith.
S obzirom na veliki broj narudžbi, a sporu izradu, oni koji su sad naručili sat možda ga dobiju tek za osam godina.
Očeva odluka
Smitova karijera je možda i savremena bajka. Naime, u školi nije bio odličan, ali je oduvijek volio da pravi razne predmete. Kada je njegov otac, inače doktor, shvatio da ga ne zanima akademska karijera, odlučio je da ga upiše na časovničarski kurs u Mančesteru. Smit je tu naprosto prepoznao sebe i shvatio da je to ono čime želi da se bavi do kraja života.
Presudan uticaj na njegovu karijeru imao je i dr Džordž Danijels, koji mu je svojvremeno bio i predavač. Inače, Danijels u horološkim krugovima je legenda poput Pelea u fudbalu ili Lenona u muzici.
Smit je bio toliko oduševljen njegovim predavanjem da je odlučio da mora sam napraviti svoj prvi sat. Tako je i bilo. Dvije godine kasnije, Smit je odnio svoj prvi sat Danijelsu, koji mu je rekao da izgleda "previše ručno urađen", te da pokuša ponovo.
Ipak, Smit se nije predavao. Iako je u to vrijeme radio u poznatom "Tag Heueru", konstantno je razvijao i svoj sat. Nakon pet godina rada, ponovo je otišao Danijelsu da čuje njegov sud.
Ovaj put mu je Danijels samo kratko rekao: "Čestitam, postao si pravi časovničar." O tome koliko je Smit bio dobar, svjedoči da mu je Danijels ponudio da bude njegov učenik, iako je Smit u to vrijeme radio za drugu poznatu svjetsku firmu "Ratners". Smit nije razmišljao ni sekunde, već je odmah prihvatio Danijelsovu ponudu.
Danijels je umro 2011. godine, a cijelu svoju aparaturu i alate zavještao je upravo Smitu, kako bi nastavio tradiciju izrade satova.
"Naši klijenti vole da znaju da posjeduju nešto što je u potpunosti ručno izrađeno", kaže Smit i dodaje: "Ne koristim nove materijale. U moje satove idu materijali koji su se koristili i prije nekoliko vijekova, a to je zlato, srebro, platina, nerđajući čelik i nikl.
Jedan od njegovih posljednjih satova je vrijedan 180.000 funti, a koji je naručio kupac iz Hong Konga. Do sada je napravio oko 60 unikatnih satova, od kojih neki kolekcionari posjeduju i po nekoliko. On kaže:
"Za mene je najbitnija preciznost, moji satovi moraju biti tačni u sekundu. S druge strane, skupi su i zato što će bez problema raditi i za 200 godina, to vam garantujem."
I sve pomenute firme na ovoj temi prave originale, a ovaj čovek pravi ručno rađene satove, što je drugačija kategorija u odnosu na serijske. Ukoliko preuzimaš neki tekst, onda ga treba i linkovati, jer čak ovde postoji nešto što se zove autorsko pravo, a ne bi bilo u redu da Svet satova plaća kazne zbog toga.
Čitaoci foruma su svakako upoznati sa ovim velikim majstorom časovničarskog zanata, jer tekst i diskusija o njemu su već bili na drugom podforumu: Roger Smith - The Great Britain Watch
Kvarcni satovi su precizni. Mehanički satovi imaju dušu.
Džaba ja(i gomila forumskih "staraca") pišem da se prvo pretraži forum pa onda diskutuje.
Mislim da bi najbolje bilo da se vratimo na pravu namenu ove teme. Ovde postoji razlika u stavovima, a iza svakog stava postoje validni argumenti, tako da u principu nema pravog resenja - a i da ima, Swiss Made ce i dalje biti 50 % proizvodnje u Svajcarskoj, Seiko ce i dalje klepati proizvode na robotima u Abhaziji, i mi cemo i dalje to kupovati. A i, realno, kraj krajeva, opet cemo imati sat odlicnog kvaliteta.
Ja mislim da je Seiko dobar proizvodjac, ali nikako nije fer tvrditi da je sat Made In Japan kad je on zapravo Assembled in Japan. To se odnosi i na sve druge kompanije, kojima sam zakon to dozvoljava da rade, ali opet... druga prica, za drugu temu.
"Vecina drustva zna sta je amortizer, sta je gibanj, sta je obarac, snajperski nisan... samo ja znam kako oni rade, i samo ja konstantno ucenje o tome vidim kao normalno."
Za mene je totalno ne bitno gdje se šta pravi - samo se kvalitet računa.
Mislim da je Rus i Poljak najoriginalniji..
Za Seika smo dosli do zakljucka gde se pravi
i za Swiss made......Mislim da je ostao Rus....
Joj,nemoj ruse! O njima je Sky romane ilustrovane napisao! 😁
A poljaci- mis'im,šta poljaci!? 😃
Dokle god da je kvalitetno moze biti i iz kovačnice Černobila
Being an engineer is a state of mind and therefore cannot be learned or forgotten!
Bookmarks sajtovi