Внимание, внимание! Важная информация!
Konacno mogu da se sМИРim, jer МИР je stigao!
Tim povodom napisacu opsirniji tekst koji ce se ticati i pomenutog sata, ali i jos ponecega, sto bi, nadam se, nekom moglo biti interesantno i od pomoci. Na isti nacin cu, cim imadnem vremena, temu prosiriti predstavljanjem i ostalih satova.
Nedavno, odgovarajuci na neciji post, usput napisah da ocekujem da mi stigne jedan sat.
I, zaista, nakon tacno dvije sedmice, stigao je.
Prilicno brzo, uzimemo li u obzir razdaljinu, te cinjenicu da se "Почта России" bas i ne moze pohvaliti dobrim glasom.
E, sad, da li je ova moja opaska tek eufemizam - ne znam, ali sjeticu se i rijeci jednog od kolega, koje sam cuo tokom boravka i rada u Rusiji, da su Ruska Posta i Sberbanka, parafraziram: "podruznice pakla na zemlji, i da nema tog Rusa i Ruskinje, a da nisu barem koji put nagu**ni od strane gore pobrojanih"...
Zasto je to tako - vjerovatno postoje razlicita objasnjenja, ali da i potplacenost personala u svemu igra veliku ulogu - u to ne sumnjam.
Kao ilustraciju navescu primjer kolegice, kojoj je, prije nego ce se u Petrogradu zaposliti u firmi u kojoj smo zajedno radili, u, za ruske pojmove obliznjem, Petrozavodsku - dakle, ne nekoj vukojebini, nego glavnom gradu republike Karelije - bilo ponudjeno mjesto glavnog menadzera regionalne podruznice Ruske Poste... I plata od jedva 250 Eura. S danasnjim kursom Rublje, ni 180...
Nego, da se ja vratim satovima...
Imao sam srece, stigao je brzo!
... ili, ipak, i ne tako brzo kao sto se cini.
Naime, proslo je nekoliko godina, a s godinama i ko zna koliko neuspjelih pokusaja da se domognem ovog chistopoljskog ljepotana. Sve cari lova na vintage satove...
Primjerci na koje bih naletio bili bi uglavnom samo za pokazivanje, ili, pak, ako vec u prodaji, onda najcesce od onih jako lose ocuvanih, pa do skoro potpuno unistenih.
Ali, eto, konacno se cekanje, inat i neodustajanje isplatilo!
Radi se o "ranim radovima" cuvenog Чистопольского Часового завода - sirim narodnim masama poznatijeg pod imenom Vostok - i liniji "МИР", koja je, uz ostale linije poput Volne, Chajke, Saturna, Urana, Almaza, Pobede itd. obiljezila period ubrzanog razvoja i ekspanzije ЧЧЗ-a i sovjetskog casovnicarstva uopste, kada se, u periodu koji korespondira s nastankom ovih modela, proizvodnja umnogostrucila, a kao kruna dosla i medjunarodna priznanja, o cemu je vec pisano na forumu.
Sam sat je kod mene od samog pocetka izazivao i divljenje, ali i dileme, jer se u brojnim izvorima, nevezanim jedim za druge, konstantno pojavljivao sa tri razlicita kucista, te sam se u par navrata obracao i kolegama s ruskog foruma, koji su mi pokusali razjasniti i donekle razmotati to zamrseno klupko sovjetskog casovnicarstva, centralizovane industrije i parole - nista se ne baca!
Nakon sto sam od nekoliko ruskih kolega dobio trazene odgovore i objasnjenja zasto se, i koja, kucista pojavljuju uz ovaj model, bilo je lakse i "drzati strazu", i cekati da naleti onaj pravi.
Inace kuciste je hromirano, u sasvim pristojnom stanju za jedan ovako star sat, kazaljke pozlacene, uz centralnu sekundaru crvene boje - katakteristicnu za Мир satove ovog perioda, koja, uz pozlacene markere i prelijep, reljefno rijesen cifer s, na cetiri jezika utisnutom, univerzalnom porukom "МИР PEACE FRIEDEN PAIX" daje poseban sarm ovom satu, a, uzevsi u obzir u kakvim vremenima zivimo, sobom nosi i snaznu simboliku.
Nadam se da cu kroz ovih par fotografija barem donekle docarati ljepotu ovog rijetkog, zaboravljenog sata.
Sat je proizveden pocetkom sezdesetih - po misljenju dvojice ruskih casovnicara s kojima sam bio u kontaktu, bio bi to kraj 1960. godine i pocetak '61.
Pokrece ga, naravno, vec legendarni kalibar 2209, svjeze servisiran, u savrsenom stanju, i sa ЧЧЗ-ovim logom na mehanizmu (shock protekcija, 18000 vph, 18 rubina uz rezervu od 38 sati) ciji je i postao simbol, kao prvi brend u kojem se ovaj mehanizam nasao, pa nije rijetkost cuti ili procitati da mnogi ovaj kalibar nazivaju jednostavno "Mir 2209".
Inace, nimalo rijetka pojava kada govorimo o sovjetskim mehanizmima... "Pobeda 2602", "Kama 2603", "Signal 2612"(Poljot), "Chajka 2605", "Volna 2809"samo su neki od primjera kako su kalibri bivali "krsteni" imenom sata koji bi ih prvi "prosetao" ili proslavio.
Posto su mehanizmi dio price koji ja najvise volim, i nikada mi ne dosadi govoriti ili citati o tome, napisacu i ovdje koju rijec, a ako koga znatizelja nanese na ovu temu, pa pronadje nesto korisno - bice mi izuzetno drago.
Vjerujem da ce se ekipa s foruma, koja, kao i ja, voli sovjetske i ruske satove, sloziti sa mnom da se ona Churchill-ova tvrdnja, koju je izrekao u praskozorje velikog rata, ne mogavsi predvidjeti sljedeci korak Moskve, opisavsi Rusiju kao "riddle wrapped in a mystery inside an enigma", moze u mnogome primijeniti kako na kompletnu sovjetsku proslost, tako i na samo casovnicarstvo.
Relativno mlada industrija svoju je mladost, laktajuci se s mnogo starijim tradicijama oko sebe, nadomjestila velom tajne koje se nadvilo nad manje-vise sva imena sovjetskog casovnicarstva, pa danas kolekcionari u svoj toj patnji da se ono sto toliko vole sagleda i razumije, nalaze neki skriveni sarm, ne zaleci cak ni kada se, taman kad bi pomislili da su pronasli matricu, niotkud pojavi neki misteriozni, nepoznat model, kojeg, kao po obicaju, nema ni u jednom katalogu, i za tili cas srusi teorije na koje smo se taman navikli.
S mehanizmima je malo lakse, jer postoji kakva-takva baza podataka, ali se i tu lako da izgubiti nit, i to pogotovo na relaciji mehanizam-dizajn-period proizvodnje, pogotovo kod tranzitnih kalibara - a tranzicija je u ruskom casovnicarstvu relativan pojam - pa se nerijetko naidje na nelogicnosti, neko bi rekao - anahronizme, neobjasnjive "hronoloske anomalije" ili u samom dizajnu, ili u upotrebi.
Primjer kalibra 2209, barem sto se tice ЧЧЗ-a, kasnije Vostoka, nesto je jasniji.
Ali i tu se, kao kakva utvara ili urbani mit, kroz pricu provlaci sveprisutna, a nikada do kraja sagledana uloga cuvenog istrazivackog instituta НИИчаспром-a (Научно-исследовательский институт часовой промышленности), koji je jos od cetrdesetih godina prosloga vijeka u mnogome krojio sudbinu sovjetskog casovnicarstva.
Kroz ulogu НИИчаспром-a, cesto nejasnu, nevidljivu, a opet opipljivu, da se sagledati centralizovan karakter ove industrije, koji sam ranije pominjao, a ovaj se princip oslikava i na primjeru kalibra 2209.
Nakon cuvene "Pobede K-26" u cijoj su proizvodnji po direktivi ucestvovali svi, pa dalje gazeci u period "inhouse" mehanizama, stvarna autonomija vodecih imena poput ПМЧЗ-a, ЧЧЗ-a, ПЧЗ-a itd. ostaje upitna, a to da je iznad svega uvijek stajao jedan "plan i program", dosta plasticno pokazuje i
primjer kalibra 2209, koji je, opet po direktivi, kao koncept ekskluzivnih "dress" satova razvijan u isto vrijeme, na nekoliko razlicitih strana, s tim sto je, npr. ПЧЗ donekle omanuo, okrenuvsi se, srecom ka svom najdrazem cedu - 2609 seriji, te su 2209 mehanizmi - jer nema bacanja! - ubrzo zavrsili puneci kucista koju su dizajnom vec uveliko trebala pratiti 24xx i 26xx serije, dok su se ПМЧЗ i ЧЧЗ slobodno mogu reci proslavili - ПМЧЗ mozda i jedini do kraja isprativsi direktivu svojim elegantnim 2209 dress modelima, koji su i danas jako cijenjeni, a ЧЧЗ prilagodivsi ovaj mehanizam novom kursu - nadolazecim Vostokovim vojnim modelima. Ako bih pravio poredjenje s Poljotovim 2209 uspjehom u "dress" sferi, tu bih s Vostokove strane prije stavio proslavljeni 2809.
Moram da dodam i da mi dugo saka nije pao sat kojem je patina ljepse legla... kao da je stvoren da je nosi, pa ce drugovi razumijeti sto sam, nakon sto je sat stigao, potrosio jos dvije sedmice trazeci odgovarajuci kais. Jednostavno, sve je moralo da se poklopi.
Bookmarks sajtovi