gogmajster-moji satovi

[marko14]

Lepa kolekcija

[arch_m]

Vazi, mozda cak i nekad ovih dana budem prolazio kroz Slavoniju, pa se javim, da probamo tog Kineza.

Sto se dijametra tice, da budem iskren, mada je 42 mm sasvim ok (iako mi je ruka blizu nekih 19 cm, ja ne volim prevelike satove, meni ni najmanje ne smetaju vintage modeli malih dijametara, a sto se tice ovih novih, najvise volim kad su od 38 mm pa do 41 mm), za ovako jedan klasican model, koji se oslanja upravo na taj neki vintage fazon, 42mm je previse, tako da je tvoj upravo kakav i treba da bude.

[gogmajster]

Upravo tako, ovaj jest 38 (cak i 36 bez krunice), ali je tako oblikovan da ima wrist presence, sav je u bezelu i to izdignuto staklo ga podize, a vintage stih mu upravo opravdava i da bude manji. Za veci ili moras imati ruku ili moras voljeti vece. Meni ovaj taman.

[Zagor]

Lepa kolekcija

[gogmajster]

U trenucima dokolice slozio sam jedan review Komandirca: Vostok Komandirskie K 34- full lume
a evo i fotki sadasnjeg stanja kolekcije i promjena koje su se (šmrc) morale dogoditi, za viši cilj. Najfriškija je...loša.

[gogmajster]

Dok sam na honeymoonu s prinovom, palo mi na pamet da se npodsjetim što mi je sve prošlo kroz ruke...I onda dođeš u temu i vidiš da si ju ajme zapustio... pa prošlo je tu štošta što ne smije proći nezabilježeno...nešto vrlo (nezasluženo) prolazno, nešto za pojesti se od muke radi grizodušja. Pa krenimo lagano, ne nužno kronološkim redom (ali otprilike).
Sat koji je zamiljenio Mido Two Crowns i pao za njega bio je Sinn U1...sat koji SAM zauzima spomenutu kategoriju BUDALO GORANE, what were you thinking!
dakle, Sinn U1, gromada (na papiru) koja skriva svoju toolastu prirodu, veličinu i 'grubost' i prirasta srcu. Ubrzo je postao favorit kao sat koji se kao SAVRŠENI beater, svakodnevni sat (uprkos svojoj težini), doduše kao dio kolekcije (jer nije all-rounder i ne može baš na sve) brzo uvuče pod kožu, upada u oči (moj uvjerljivo najkomentiraniji sat od strane okoline- ničim izazvan ljudi su ga uočili, pozitivno komentirali i rekli...baš ono...SAT!). Prvi sat koji sam zaista zažalio što sam ga, u napadu ludila (o tom kasnije) dao, 'za više ciljeve' I jedini sat koji sad ubuduće zaista želim imati, vratiti I zadržati, toliko da je pomaknuo sve ostale gralove na udaljeno drugo mjesto. jednostavno, toliko savršen u svojoj jednostavnosti i 'no-nonsenseu', a dovoljno zanimljiv da ne dosadi, s tom sekundarom koja razbija monotoniju svojom crvenom I odlično se slaže s lego-kazaljkama I crnim brojčanikom.

No, morao je ići, jer je horološki crv u jednom trenu štrcnuo svoj otrov koji ovisnika natjera da misli: heeeej, pa što je ljubitelj satova bez jednog od 'većih' imena, tipa Omega. I došla Omega…no ne još, eto to ime zaslužuje zasebni post, pa će tako biti….
U međuvremenu uletjela su dva egzotična iz daleke nam I prijateljske Indije. Oba HMT-a, jer je HMT sinonim za indijsku horologiju. Plavog Avinasha sam ubo slučajno, u jeku HMT projekta na WUS-u u kojem sam sudjelovao, ali I nakon nekog vremena odustao, jer je cijeli project ispao bogojavljenje. Dizajnom I bojom mi se svidio upravo ovaj model koji je bio jedan od takmičara za konačni dizajn, no na moje razočaranje nije pobijedio. Međutim, kod ustupanja mjesta u projektu javio mi se jedan Indijac koji je uzeo moj sat i ponudio mi da mi ovakvoga pronadje u Indiji (postaju sve rjeđi). I samo godinu dana kasnije, kad mi vise nije ni trebao, a i sve ssam zaboraviol javio mi da ga je našao. Budući da mi je sad bilo neugodno odbiti ga, a cifra nije bila neka (17$), rekoh 'what the Krisna' i uzeh ga, iako me je poštarina na kraju ispala skoro kao sat i bilo je peripetija sa slanjem, jer navodno Indian Post ne šalje u Hrvatsku, Tu je uskočio kolega veberz i primio ga u Mađarskoj i poslao ga. Je li bilo vrijedno peripetijas? Paaaa… govorimo o satu od 20$...ne može čovjek očekivati ne znam šta… Sam sat je po Zoltanu bio momački 'uljepšavan' za prodaju, bio mu potreban servis, a i objektivno, sa svojih 34mm bez krunice, čak i meni skroman na ruci…Mislim OK i savršen za mali zglob, ali opet… Da su ga bar 2mm povećali, a kamoli na 40mm kao što je moglo biti u projektu, bila bi to satina i sigurno me ne bi napustio. Plava boja je izuzetna, naručito pod različitim svjetlima, layout cifera meni odličan čak i za unisex sat. No budući da sam znao da neće biti keeper, odmah sam si rekao da ga neću ni piokušavati prodavati, jer je, objektivno, bila skuplja pita od tepsije, pa sam si zamislio pokloniti čovjeku koji mi je i pomogao da ga dobijem- veberzu, koji će ga znati bolje iskoristiti za neke druge projekte (što jedva čekam). Anyway, znam da ima dobar dom.


Sljedeći HMT je također srećom došao do mene. Ovaj sivonja osvojen je na nagradnoj igri Portala satova, zajedno s Clover strapom člana Patrika koji ih i pravi. Bio sam sretan kao vjeverica kad ga osvojih, jer nikad ništa bino nisam osvojio. Sat je klasične HMT veličine (vidi gore) i za te pare sasvim ok za neku dress opciju (iako se nekako kosi tom svojom jeftinocom i neuglednošću s pojmom 'svečanog sata za na odijelo". Ako se pomnije pogleda, vide se 'odlike' indijske škole- neravno zalijepljeni markeri, lume nanesen cisto da IMA lumea, a kako, ma kog briga. Ali sve to potpada pod rubriku 'šarm indijskih satova'. I njega sam nosio jedno vrijeme, ali onda sam ga igrom slučaja poklonio jednoj curicui kojoj držim instrukcije iz engleskog, kad smo na lekciji 'Telling time' utvrdili da dijete NE ZNA NA ANALOGNI SAT, u 5. razredu osnovne škole! Porazna činjenica koju sam htio ispraviti poklanjanjem sata BEZ BROJEVA, navijačem (da stekne disciplinu). Dijete sretno (pa dobila je nešto!) ali već sljedeći put došla s novim, ženskijim quartzem koji joj je deda kupio. Moj HMT vjerojatno skuplja prašinu… No, ajd.- nije bio skup

Odlazak HMT-a otvorio je opet 'problem' (izem ti 1^st world problem ) plavog sata. Igrom slučaja, u korespondenciji s kolegom s PS, otvorila se poduds da mu prodam slavnog i ovdje omiljenog žutog Vostoka K34 (kojeg je on od mene već kupio, pa ga ja otkupio…ne pitajte ). I ode Žućo… I onda te svrbi lova udžepu, a kao 'nemaš plavi sat' i uletjeh u napadu ludila u Seiko chronograph 6139-7070 kojeg slučajno nađoh na ebayu od sellera, pogađate iz…INDIJE! I platih ja to i 2 dana kasnije uleti ' a deal from Hell'. Kojega s PS proidavao Omegu Speedmaster Mark 40 'Schumachera' i u jednom trenutku ponudio da može zamjena za U1… I vraćamo se na gore spomenuti crv…Poklekoh i ode Sinn za nju… No, opet… o njoj po tom…

Seiko, iako je sad po nekoj mojoj logici bio 'višak' u kolekciji, jer bi mi Omega tipom i izgledom popunjavala tu nišu, bio je tu. I bio je dobar… Prelijepi plavi dial, s naznakama speedmasterovštine, decentne veličine od 39mm, objektivno savršen za moju ruku', kultni mehanizam, u odličnom stanju (iako bi se purist krstili, jer veĆina je bila aftermarket), ali…ALI!!! Kolekcija mi se ovim akcijama svela na zabrinjavajući broj kronografa (omjer 70:30), na 'zabrinjavajući' vintage vibe pun manjih satova (nijedan iznad 40mm), što me počelo iracionalno smetati, kao i činjenica da Seiko plavac nema running second :-/ (no ima it u kvaka ), a i o načinu prebacivanju datuma i dana te specifičnoj krunici bi se moglo raspravljati... Utvrdio sam da sam kroz svo ovo iskustvo postao picajzla kakva nikad nisam mislio da ću postati. Dobro ili loše, vi mi recite...


I tada…enter Vostok Amphibia 150se, friška, plava, veća, pozamašnija na ruci.
No, o tom, i o Omegi u sljedećim postovima- eventualno i u zasebnim temama.
Zasad čisto da vas malo udavim…I čestitam svima koji su došli do kraja .
TO BE CONTINUED!

[VLADAN P]

Šta reći...?
Jadi mladog Gorana.

Nastavljamo sa pažnjom pratiti tvoje unutarnje borbe.

[MMario]

..gogi a i red je bio vise da napises par reci o svojim satovima....

[gogmajster]

Eeee,pa nek se vidi da ja ovaj forum dozivljavam kao terapiju

[MMario]

..haha, cini mi se....bezuspesno!!