Jovan HN II - moja skromna kolekcija :)

[SanelMNE]

Srecna prinova! Da ih bude jos vise

[Milossani]

Drago mi je da si se konacno dokopao ovog lepotana. Kljucno pitanje je: Sta dalje?

[Jovan HN II]

Duzan sam jos recenziju/opis takodje nedavno pristigle Omegice ali to kad sitgnem...
Sta dalje? Pa, za sad moram malo da se primirim (u dobroj sam se mjeri zadovoljio posljednjim prinovama) jer ovaj sport, na duge staze, zna da iscrpi
Ima, u moru zelja (koje cesto prevazilaze mogucnosti), jos jedan Gral ali o tom potom. Strpljenje se isplatilo ovaj put, isplatice se ponovo.

[Zagor]

Cestitam,prelep je.

[Dragojlovic Darko]

Cestitam Jovane, prelijep sat, neka te dugo i u zdravlju sluzi

[Jovan HN II]

All work and no play make Jack a dull boy...
Poprilično kasnim sa ovim ali oprostićete mi nadam se.

(UPOZORENJE: Tekst koji slijedi sadrži zaključke i gledišta lične prirode zasnovane na ličnom poimanju industrije koju svi volimo i ličnim iskustvima. Speedmaster puristi i Omega fanatici možda bolje da ne čitaju, a ukoliko se upuste u tekst koji slijedi, nadam se da se neće uvrijediti. Svakako mi vrijeđanje kulta Omege i tradicije Speedmastera nije bila niti jeste namjera.)

U istoriji horologije postoji samo nekoliko satova koji se mogu pohvaliti time da su planetarno prepoznatljivi klasici.
Od JLC Reverso, preko PP Calatrava i Rolex Submarinera do Seiko petice i (da) GS DW3600, možda tuce satova zaslužuje naziv klasike i epitet vječnosti.

Među njima, međutim, samo jedan se može pohvaliti da je poznat i prepoznatljiv i šire od naše planete...
Ukoliko očajanje hladnoratovske trke za prestižom amerikance nije natjeralo da u nekoj zabiti Arizone super osmicom snime najveću obmanu u istoriji čovječanstva (u šta apsolutno NE VJERUJEM) onda se jedino Omega Speedmaster može pohvaliti da je otkucavao sekunde i na drugom svijetu (istina, radi se o omanjem satelitu ali gledano iz ljudske perspektive to je jedini svijet osim našeg koji smo, za sad, osvojili).

O Speedmasteru ne treba mnogo ni pričati. Ko god išta zna o satovima, zna dobro i detaljno istoriju tog modela pa neču trošiti vrijeme ponavljanjem onoga što je svima poznato.
Ono što hoću da komentarišem je dugovječnost dizajna Speedmastera. Uz manje kozmetičke izmjene (safirno staklo umjesto plexija, luminati, bolji materijali i sl.) ovaj Omegin model se u biti nije mjenjao blizu 60 godina. Usljed toga, oko Speedmastera se stvorio gotovo fanatični kult purista koji su godinama oštro kritikovali svaku pomisao da se model na bilo koji način izmjeni ili dizajnerski osvježi.
Prvi Omegini sramežljivi pokušaji u tom pravcu (tzv. broad arrow modeli) bili su promašaji, ne zbog kvaliteta ili dizajna već zbog trvrdokornog odbijanja purista da prihvate činjenicu da je Speedmasteru, na današnjem tržištu, došlo vrijeme za reboot.

Pojava novih modela Speedmastera na tržištu prije nekih 3 godine (postoje tri verzije, dvije „date“ sa identičnim mehanizmom i različitim dizajnom cifera i jedna „day date“ sa više komplikacija zasnovana na VJ7751 mehanizmu) izazvala je burnu reakciju i gotovo revoluciju na mnogobrojnim forumima i web sajtovima gdje su novi modeli dočekani na nož kao uvreda tradicije i jeftini pokušaj da se zaradi na kultnom statusu Speedmastera.
Omega je napravila hrabar ali tržišno rizičan potez sa ovim modelima, goneći opasnost da izgubi dobar dio poklonika i na sopstvenom tržištu napravi rupu koju bi glavačke uskočio neko drugi da popuni.
Da li ovi modeli mogu da konkurišu sa starim dobrim Speedmasterom? Da li su dobri koliko stari Speedmaster? Da li su vrijedni pomena i novca? Da li vrijede tradicije i da li su dostojni imena koje nose?
Da. Apsolutno i potpuno da.
Radi se o vrhunskim satovima, fantastične izrade, konstrukcije i završne obrade koji sa punim pravom nose ime svog prethodnika i uvode ga u 21 vijek i prenose legat Speedmastera na nove generacije.
Imao sam priliku da vidim (i biram između) tri pomenuta modela i sa sigurnošću mogu da kažem da svaki od njih vrijedi svakog uloženog centa i, zapravo, mnogo više.
Za novac koji se prodaju (novi su oko 3.500,oo dolara a na sivom trzistu oko 2.500,oo, polovni u granicama do 1.000,oo Eura) dobija se fantastičan sat u cjelosti izrađen u skladu sa Omeginim „no BS“ standardima kvaliteta materijala i zrade.

Konkretno model koji ovdje predstavljam je „date“, ref.br. 3210.50.00.

Ovaj sat je zadržao DNK rodonačelnika i to se odmah na prvi pohled vidi. Nešto manji u prečniku od originalnog (40mm bez krunice) odlikuje se prepoznatljivim izduženim lugovima zaobljene unutrašnje strane i oštrim linijama lomova na tjelu sata uz izraženu razliku između brušenih i visokopoliranih djelova tjela. Odmah prepoznatljiva je i padajuća korona i njen “ufo” bočni profil sa poznatm crnim umetkom tahimetar skale.

Staklo je zaobljeno, safirno uz veoma kvalitetan AR premaz sa unutrašnje strane i efektivno je gotovo nevidljivo iz svih uglova. Omega koristi već decenijama posebnu vrstu sintetičkog safira koji je manje sklon zaprljanju i ovaj sat nije izuzetak od te tradicije. Trag Speedmaster tradicije (i očigledan omaž) je i dihtung stakla u odnosu na koronu koji je vidljiv kao kod prvih modela.

Poklopac sata je od punog metala i zašrafljujući, ukrašen gravurom morskog čudovišta, nazivom modela, zaštitnom gravurom Omega planete, serijskim brojem i oynakom vodootpornosti koja je ostala starih 100 metara.

Krunica je potpisana, četvoropoložajna i u skladu sa idejom očuvanja Speedmaster dizajna uvučena je u tjelo i niža u odnosu na drukere koji su monoblokni (sa užljebljenim glavama) sa zasebnim ležišima u kućištu.

Cifer je potpuno redizajniran i osvježen pri čemu je i ovdje odmah na prvi pogled jasno da je Speedmaster u pitanju.
Sam cifer je polugloss crni sa reljefnim unutrašnjim prstenom koncentrične šare a podbrojčanici su blago kupolasti. Detalji na ciferu su savršeni, štampa besprijekorna a minut markeri i brojevi na obodu taman dovoljno diskretni da cifer bude rasterećen. Kazaljke i sat markeri su od napravljeni od dijamantom brušenog visokopoliranog čelika (dobrodošla promjena), standardnog su Speedmaster oblika i dužine sa luminova umetkom. Luminacija je izuzetno dobra i traje od 6 do 8 sati u dovoljnoj mjeri da se bez problema može očitati vrijeme. Luminova je i u tačkama stavljena na vrh sat markera.
Prozor za datum je sa desne strane cifera kao i Omega logo te oznaka modela, pogona i COSC certifikacije.
Podbrojčanici su raspoređeni tako da je sekundara na 9 sati, minutara na 12 a sat marker na 6.
Čitav cifer je postavljen prilično duboko u odnosu na staklo tako da sat ima popriličnu dubinu iako nije pretjerano visok (oko 13 mm) i lijepo leži na ruci.

Sekundara i štoperica “klize” fantastično meko bez ikakvih trzaja, kao što se i može očekivati od Omege.
Jedini prigovor koji imam na dizajn ovog sata je izbor fonta za brojeve. Nije da mu je to velika mana ali mislim da je font prilično neusklađen sa satom. Vjerovatno je to posljedica ciljne grupe na koju je ovaj sat kao proizvod usmjeren (mladji odrasli, 30+) ali moglo je to sigurno bolje, ali i mnogo gore (makar nije Comic sans).

Sat u originalu dolazi na standardnoj Speedmaster čeličnoj narukvici koja je izuzetno udobna i uliježe na sat bez ikakvog klimanja ili odstupanja. Narukvica je od punog čelika i ima onu karakterističnu Omeginu zaobljenost. Kopča je preklopna sa feder zatvaračem, jednostavna ali veoma elegantno i kvalitetno urađena.
Na slikama je u trenutnom odjelu, odnosno Hirsch carbon kaišu, ali inače mu stoje sve varijante crnog i zlatno braon.

Ono što ovu verziju Speedmastera čini posebnom je, zapravo, nivo elegancije i luksuza koji je Omega ugurala u njega.
Omegini satovi, iako spadaju u višu klasu, zapravo su uvijek bili “tool” satovi.
Suštinski, Omega je kao brend i prerasla u giganta kroz taj segment i njeni modeli, što je zaista rijetkost, upravo uspjevaju da uklope ta dva svijeta na gotovo savršen način (po meni čak i bolje od Rolexa).
Ovo je sat koji se podjednako može nositi svaki dan radeći na motoru 20 godina starog VW-a i uz odjelo na prijemu kod Britanskog ambasadora.
Nije napadan ali istovremeno nije ni neprimjetan i vidljivo je da je u pitanju visoki proizvod.
U tom smislu ovaj sat zapravo i prevazilazi svog prethodnika i po tom pitanju je znatno bolji pošto je stari Speedmaster “tool” i tačka, dalje nošenje je bilo stvar ljubavi prema modelu i navike a ne pitanje stila.

Sat pokreće Omegin kalibar 1163, odnosno prerađena verzija opštepoznatog VJ 7750 mehanizma. O njemu ne treba puno trošiti riječi. Pouzdan, siguran, robustan. U Omeginom izdanju je rodijumski prekaljen i ima silikosku oprugu, osim toga radi kao i svaki 7750 pri čemu je ovaj kalibrisan u COSC standardima. Odstupanja su u granicama + 5 do – 5 sekundi dnevno.

Sad, ovaj mehanizam je upravo najveci kamen spoticanja za ovaj model.
Radi se o prvim (novim) Omeginim satovima u posljednjih par godina koji su na tržište izašli bez famoznog koaksijalnog retardatora.
Upravo zbog ove činjenice su žestoko napadani na forumima uz tvrdnju da to ukazuje na Omegin pokušaj da ovim modelima zaradi na imenu i da ne prodaje ništa bolje od prepakovanog 7750.
Lično se ne slažem sa takvim stavovima, pošto smatram da je koaksijalni retardator zapravo samo marketinški trik kako bi se Omega izdvojila od ostalih brendova u Etinoj familiji i gurnula u viši rang tržišta.
Iako se naziva najvećim pomakom u horologiji od izuma automatskog hronografa, smatram da koaksijalni retardator nije ništa do kvaka 22.
Naime, njegova je uloga da, teorijski, smanji trenje i time potrebu za servisiranjem, međutim, sa druge strane, upotreba retardatora podrazumjeva smanjenje broja otkucaja na sat (sa 28.800 na 25.000) koja sama po sebi smanjuje trenje i potrebu za servisiranjem.

Lično sam posjedovao jedan Seamaster sa retardatorom i nisam bio oduševljen (dva puta je išao na servis u dvije godine) iako moram priznati da je to bio ozloglašeni kalibar 2500 odnosno ETA 2824-2 u koju su samo “ugurali” retardator. Novi kalibri su, navodno građeni “oko” retardatora i pouzdaniji su, ali po meni se poenta te tehnologije nije promjenila.

Utoliko, mislim da je Omega pametno postupila kada je ovu novu generaciju Speedmastera opremila provjerenim mehanizmom i da je to, zapravo, takođe omaž prethodnicima koji su, kao “tool” satovi, osim ostalog, važili i za izrazito mehanički pouzdane (i ne bili sa Lemanijom, NASA ih ne bi ni izabrala da nije bilo tako).
Tu po meni leži i druga prednost ove verzije nad ranijim (govorim o kasnijim Speedmasterima, prije svega CA automaticima), odnosno u činjenici da je pokrece siguran i provjeren mehanizam koji, u krajnjoj liniji, može opraviti i servisirati svako sa minimalnim znanjem časovničarske vještine.

U zaključku, ovaj model je, po mom mišljenu, i te kako dobrodošao i uspješan. Poštuje kanon i tradiciju ali unosi mnogo toga novog i svježeg. U moru identičnih verzija prvog, jedinog i neponovljivog, unosi dugo očekivanu svježinu upakovanu u Omegin nesumnjivi kvalitet i visoki standard.
Imajući u vidu da je iz ergele Omege i zao glas koji ga je pratio (što ga je meni lično činilo samo zanimljivijim) morao je da ispuni velika očekivanja i ispunio ih je u cjelosti, pa i više od toga.

Prepuštam slikama da kažu ostalo. Malo sam se igrao fotoaparatom, ovaj ljepotan to zaslužuje svakako.

Pozdrav svima, pa do sljedećih pisanija.

J.

[zma]

Hvala za ovakvo opisivanje!!! Ja sam pripadnik plemena Speedmaster !!! Fantastican sat!!!!