....pored Umjetničke galerije u Sarajevu....
@Dukin-volim gledat tvoje fotoreportaze, jer najvjerovatnije nikad u svom zivotu necu obici mjesta gdje si ti sve bio!
Biciklista
Dukin, ako imaš vremena, da li bi hteo da napišeš nešto o Farskim Ostrvima? Jeste da se može pročitati nešto i na internetu, ali lepše su priče iz prve ruke.
Kvarcni satovi su precizni. Mehanički satovi imaju dušu.
Rado ću napisati par rečenica o ovoj neobičnoj i zanimljivoj državici koja pripada Kraljevini Danskoj ali sa velikim dijelom autonomije.
Ja sam tamo bio proslog ljeta i to samo dva dana ali dovoljno da dosta toga vidim i upoznam. Za početak mi je ostalo u sjećanju veoma turbulentno sletanje uz dosta vjetra i na jako kratkoj pisti, tako da je pilot dobio frenetičan aplauz po slijetanju (i dan danas ne znam jesmo li pljeskali njemu za umijeće ili sebi što ostadosmo u jednom komadu). Aerodrom je podaleko od Toršavna i putevi prolaze kroz brdovite predjele gdje su s jedne strane zeleni pašnjaci a s druge, nemirni Atlantik.
Kad smo došli u Toršavn već je bio mrak i usput je bus morao da mjenja maršrutu jer je jedna ulica bila zatvorena i radnici su se pripremali da mjenjaju asfalt. Nas je bilo oko 40-tak i autobus nas je vozio od hotela do hotela jer nema hotela u kome smo se mogli svi smjestiti. Grad je prelijep i ima mnoštvo kućica obojenih u živopisne boje (plava, crvena, zelena, žuta...), najupečatljiviji dojam su mi ostavili krovovi tih kućica na kojima su travnjaci koji se zelene sa uredno podšišanom travom. Farani su jako ljubazni i predusetljivi. Ulice su jako čiste i uredne, standard visok što se vidi po automobilima na ulicama. Bave se stočarstvom (uzgajaju ovce, sam naziv zemlje nosi njohov naziv), ribolovom...
U tako maloj a dalekoj zemlji iznenađujuće je veliki broj naših ljudi. Dosta je sportista (fudbalera, rukometaša, trenera..), dok ostali rade u fabrikama (najčešće za preradu ribe).
Klima je problematična za naše uslove jer je sumorno, prohladno i deprimirajuće ali navikne se vjerovatno. Imaju dosta restorana i kafea na samoj obali gdje se oko podneva svi okupljaju i kafenišu i ručaju..
Otprilike bi to bilo to..nadam se da sam vam, bar malo dočarao ovu neobičnu ali zanimljivu državicu..
P.S. Da ne zaboravim da vam kažem, da je ona ulica zbog koje smo morali u pola noći mjenjati maršrutu pri dolasku, ujutro bila potpuno završena i bez ikakvih znakova da je tu prije par sati bilo mnoštvo radnika, kamiona, zdrobljenog asfalta i svega onoga što ide uz rekonstrukciju puta.
Bookmarks sajtovi