Priznajem djelimično sam se već sutradan pokajao. Ne zbog BWC-a, jer on mi se stvarno sviđa, kvalitetan je i očuvan sat, vrhunski mehanizam... nego što za njega nisam ponudio novac (koji u tom trenutku nisam imao, ali sam imao gdje posuditi), nego Longines Record. Ali kao što sam već napisao u prvom postu, mene u trenutku ponesu emocije, pa se poslije kajem. Da objasnim, volim divere, ali divere koji služe svrsi, a sa vintage diverom koji ima pleksi umjesto mineralnog stakla, ne bi se usudio ni da ruke operem bolje imati funkcionalan kronograf (sa mineralnim staklom i koji može sigurno 100 m u vodu, hehehe).
Ustvari priča ide ovako, par mjeseci ranije, isti lik s kim sam se mijenjao, bio je u finansijskoj stisci, trebali su mu odmah neki novci i ja sam iskoristio tuđu nevolju i otkupio od njega legendarni vintage diver Roamer Stingray S Roto 44 Date, za samo 70 e.
evo slike, prije servisa, danas izgleda puno bolje, a nabavio sam mu i originalnu narukvicu:
Poslije me je pekla savjest, što nije dobro, ako mislim biti uspješan kolekcionar. I to je vjerojatno glavni razlog što sam pristao na trampu BWC za Longines Recorda. Istina, htio sam ga otkupiti nakon par dana, ali lik je već Longinesa prodao u Zagreb, i eto tako su mi samo ostale slike od sata
Bookmarks sajtovi