Grönefeld, male tajne velikih majstora!

dragon

New member
gronefeld-logo.jpg


Bart i Tim Grönefeld dolaze iz holandske porodice koja je u svet časovničarstva ušla davne 1912. godine i važe za dva izuzetno talentovana i vrhunska majstora u oblasti visokog časovničarstva. Braća Grönefeld su se usavršavala u Švajcarskoj i nakon relativno kratkog vremenskog perioda dokazala da su sposobni i vešti časovničari koji su u stanju da rade na najkomplikovanijim mehanizmima na svetu. Nakon dužeg angažovanja kod mnogih prestižnih švajcarskih proizvođača, odlučili su da izrade prvi sat koji će nositi Grönefeld ime. Posle nekoliko godina rada i istraživanja javnosti je konačno u novembru mesecu 2008. godine predstavljen Grönefeld GTM-06 Tourbillon Minute Repeater u kućištu od zlata.



Sledeće godine, na Baselworld 2009, kompletnu stručnu javnost su ostavili bez teksta kada su prikazali GTM-06 izrađen od platine. Grönefeld GTM-06 Tourbillon Minute Repeater se, osim komplikacijama kao što su turbilon i minutni ponavljač, može pohvaliti i činjenicom da je to najkomplikovaniji sat ikada napravljen u Holandiji. O složenosti mehanizma i komplikovanom procesu izrade govori i podatak da je za jedan sat potrebno uložiti preko 6 meseci pažljivog i strpljivog rada.



Bart i Tim se nisu zaustavili na ovom satu i godinu dana nakon premijere na Baselu predstavili su novi sat, Grönefeld One Hertz 1912, koji ima jednu od najređih komplikacija na svetu. Kalibar G-02 koji se nalazi u satu je mehanizam "kućne" izrade, navija se ručno, sastoji se iz 254 dela, ima 39 rubina i poseduje rezervu snage od 60 sati koja je omogućena zahvaljujući duploj opruzi. Jedna od komplikacija koja je karakteristična za ovaj mehanizam je tzv. deadbeat seconds komplikacija u kojoj sekundara skače i ima rad koji je karakterističan za kvarcni a ne za mehanički mehanizam. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno razviti poseban prenosni neovisni sklop sa što manjim trenjem prilikom rada kako bi se obezbedila izuzetna preciznost same sekundare, što je na kraju krajeva i poenta "deadbeat seconds" komplikacije.



Cela ova priča je bila samo kraće predstavljanje jedne male holandske AHCI manufakture i bila je neophodna zbog onoga što želim da vam pokažem, a to je proces dekoracije jednog od 9 mostova na G-02 kalibru.

74345_167779243251391_106499642712685_449523_7328459_n.jpg
 
pictures borrowed from monochrome

bridge_finishing_01.jpg


Na slici iznad je prikazan most napravljen od nerđajućeg čelika u svom osnovnom, neobrađenom obliku.
Nakon CNC obrade mostovi se laserski graviraju. Toplota koja nastaje ovim postupkom je glavni krivac za diskoloraciju neobrađenog dela. Nakon obrade odgovarajućom kiselinom, diskoloracija nestaje nakon čega se most ušrafljuje na glavnu ploču kako bi se dobila stabilna osnova na kojoj će se raditi.

bridge_finishing_02.jpg


Prvo se most brusi kako bi se otklonili suvišni delovi i nečistoće

bridge_finishing_03.jpg


bridge_finishing_04.jpg


Ovo je postupak koji je potrebno odraditi sa obe strane dela koji se obrađuje

bridge_finishing_05.jpg


Nakon završetka most izgleda ovako...

bridge_finishing_06.jpg


Sada je došao red na mikro peskaranje kako bi površine mosta dobile finiju završnu obradu

bridge_finishing_07.jpg


bridge_finishing_08.jpg


bridge_finishing_10.jpg


pictures borrowed from monochrome
 
pictures borrowed from monochrome

Nakon ove obrade, most se čisti u ultra soničnoj kadici a rezultat možete videti na sledećim slikama...

bridge_finishing_09.jpg


bridge_finishing_11.jpg


Sada dolazimo do dela koji je najzanimljiviji u celoj priči, obaranje ivica mosta. Ovo je jedna od onih dekoracija tj. završnih obrada koje zaista doprinose eksluzivitetu mehanizma. Prvi koraci obrade se rade uz pomoć fine turpije ili drveta. Koji alat će se koristiti zavisi od oblika ivica i materijala od kojeg je most izrađen.

bridge_finishing_12.jpg


Obzirom da je korišćenje turpije kod izrade zaobljenih ivica gotovo nemoguće, upotrebljava se dremel sa drvenim vrhom.

bridge_finishing_13.jpg


Još jedan postupak koji se radi uz pomoć drvene turpije

bridge_finishing_14.jpg


bridge_finishing_15.jpg


Sledeći korak u zaobljavanju ivica jeste poliranje ivica kako bi se dobile sjajne površine.

bridge_finishing_16.jpg


Nakon što se sve ivice obrade i ispoliraju, prelazi se na poliranje samih rupa

bridge_finishing_17.jpg


Sada se most stavlja na neobrađenu i nedovršenu osnovnu ploču

bridge_finishing_18.jpg


Ravni delovi se takođe moraju ispolirati

bridge_finishing_19.jpg


pictures borrowed from monochrome
 
pictures borrowed from monochrome

Provera, provera i provera... proces koji se tokom postupka obrade konstantno iznova i iznova ponavlja...

bridge_finishing_20.jpg


Još mu ga malo daje po poliranju... A bre čikice, dosadan si sa tim karate kid vax-on vax-off forama...

bridge_finishing_21.jpg


I Bart Grönefeld je konačno završio nakon 3 sata rada, iako to ne deluje tako na slikama. Doduše, ovo je 3 sata potrošeno na obradu samo jednog od devet mostova koliko ih mehanizam ima. I to je vreme utrošeno samo na dekoraciju mostova koji čine samo jedan deo mehanizma.

Ručna završna obrada mehanizma je očigledno prava umetnost i veština koja zahteva mirnu ruku, znanje i iznad svega, strpljenje... a krajnji rezultat je prikazan na slikama ispod...

bridge_finishing_22.jpg


bridge_finishing_23.jpg


pictures borrowed from monochrome
 
boles' (smiley kome ide voda na usta) :man_in_love:

dragon, ne znam gde si iskopao ovo, ali svaka čast :big_boss:
 
Stvarno odličan prikaz časovničarskog zanata, te osobina koje mora imati vrhunski majstor. Za stvaranje umjetničkih dijela treba čovjek imati znanje, talenat , vrijeme, strpljenje i prevashodno puno vremena na raspolaganju.
 
Bart Grönefeld i predstavljanje Grönefeld One Hertz ručnog sata!


[video=vimeo;22005983]http://vimeo.com/22005983[/video]
 
dragon odlican text, i izgleda dobar i lep sat.
iskreno, ocekivao sam vecu cenu sata izradjenog na ovaj nacin.
 
Back
Top