Ruke doktora Semelvajza
Ponekad najveće mudrosti u vezi sa zdravljem ostaju tajne, ne zato što ih njihovi znalci ne prenose drugima, već zato što niko u njih ne veruje. Takav je slučaj Ignaca Semelvajza.
Semelvajz je poreklom bio Mađar. Postao je doktor 1840. godine, i zaposlio se na ginekološko-akušerskom odeljenju bečke bolnice. U to vreme, mnoge žene su dobijale porođajnu groznicu, sada vrlo retku infektivnu bolest, koja je nakada bila najveći uzročnik smrti porodilja u Evropi.
Začudo, porođajna groznica se javljala mnogo ređe kada bi se žene porađale kod kuće, uz pomoć babica, nego kada bi ih porađali lekari u porodilištima. Postojale su mnoge pretpostavke zašto je to tako, ali nijedna nije dokazana. Opsednut ovim gorućim problemom, Semelvajz je primetio da studenti medicine i lekari često ulaze kod porodilja direktno iz laboratorija, u kojima su predhodno secirali leševe. Zaključio je da bi stopa smrtnosti opala kada bi lekari jednostavno opreli i dezinfikovali ruke pre sledećeg hirurškog zahvata ili porođaja.
Niko mu nije verovao. U to vreme, nije bilo razloga za sumnju da prljave ruke mogu da budu izvor bolesti - teorija o bacilima još uvek nije bila postavljena, a kamoli dokazana. Semelvajza su svi ismejali, ali ga to nije obeshrabrilo. Njegova borba za higijenu ruku dostigla je vrhunac 1856. godine, kada su ga njegova žena i kolege poslali u ludnicu. Tada je i umro, dve nedelje kasnije, od posledica batinanja.
Čistoća u porodilištima i operativnim blokovima nije uspostavljena sve do pred kraj 19. veka, kada su naučnici (tačnije, francuski hemičar i mikrobiolog Luj Paster) razvili teoriju o zaraznim mikroorganizmima. Danas se Semelvajz smatra pionirom zdravstvene zaštite.
Ovo je jedan od tekstova koje sam pronašla u knjizi "Tajne večito zdravih ljudi" od Džin Stoun.
Nadam se da će nekome biti zanimljiv.
Pozdrav!