Katramaniac
New member
Pozdrav od novog člana! Moja kolekcija nije velika ni novčano jako vrijedna, ali u njoj su meni sentimentalno vrijedni primjerci pa ću vam ih predstaviti. Radi se o 5 satova koje sam dobio ili kupio zadnjih 15ak godina. Evo jedne slike na okupu, a niže je nešto o svakom satu.
Prvi pravi sat koji sam dobio je Casio Edifice. Kad kažem pravi, mislim na prvi sat koji je ipak sat, a ne neki bezvrijedni pokazivac vremena s placa. Dobio sam ga za završetak osnovne škole i on me na neki način uveo u ljubav prema satovima. Radi se o kvarcnom modelu EF 311 sa mehanizmom 3745. Nije neki luksuzan primjerak, ali primjeren je mojim tadašnjim potrebama i godinama. Služio me par godina, danas rijeđe jer mi je malo predjetinjast, ali svejedno s vremena na vrijeme nađe mjesto na mojoj ruci. Prema podacima s neta vrijedi nekih 60-70 eura.
Sljedeći sat je Festina chrono bike F16183 koji sam kupio od prvog ljetnog rada na moru 2007. godine i sljedećih 8-9 godina ga nisam skidao s ruke. Tada sam se palio na velike blještave satove i nisam previše znao o njima pa je takav i izbor bio. Nosim ga povremeno, a i dalje mi ne izgleda loše. Neki dan sam vidio da se taj model prodaje još uvijek po cijeni po kojoj sam ga ja kupio, a to je cca. 200 eura.
Kada sam se zaposlio, bio mi je plan kupiti ozbiljniji sat i neko vrijeme sam proveo intezivno tražeći onaj pravi. Prvi uvjet je bio automatski mehanizam, ali sam odustao zbog cjenovnog ranga. Kad sam vidio ovaj Tissot, to je bila ljubav na prvi pogled i jednostavno sam ga morao kupiti. Radi se o modelu Tissot Quickster T095.417.36.057.02. To mi je jedan od najdražih, ako ne i najdraži sat koji imam. Jedina zamjerka ide remenu od brušene nojeve kože koji se nakon mjesec dana nošenja izlizao na mjestu gdje se kopča. Ne vidi se dok ga nosim, ali ja znam da je izlizano pa me živcira. Sat je koštao 400 eura, nosim ga na tjednoj bazi i svaki put kad ga stavim na ruku gledam kolko mi je lijep.
Nakon par mjeseci od kupnje Tissota, počeo sam malo intenzivnije pratiti G-shock kockice. Razmišljao sam treba li mi takav sat i jel mi se sviđa uopće, ali zbog revolucije u svijetu satova koju je G-shock napravio i klasika koji predstavlja, odlučio sam da ga moram imati. Odluka je pala na najobičniju kockicu i taman sam ju htio ići kupiti kad se pojavio oglas za ovaj DW-M5610 sa novijim 3159 modulom. Radi se o radio kontroliranoj kockici sa solarnim čelijama. Sat je skoro pametniji od mene. Sam se namještava preko signalnog tornja svaku noć, prebacuje se na ljetno i zimsko računanje vremena, pali se na pokret ruke, preko noći odlazi u standby. Našao sam se s čovjekom i otišao doma bez 100 eura sa G-shockom na ruci. Taj sat sam sam sebi poklonio za rođendan. Nosim ga na tjednoj bazi.
Odnedavno kao svakodnevni sat koristim legendarni Seiko 5 sa legendarnim 7009 mehanizmom. Sat je iz 6. mjeseca 1990., a moj stari ga je dobio za imendan iste godine. Od tada pa do prije 5-6 godina mu je neprestano bio na ruci, a ja sam se uvijek još kao klinac divio ljepoti i jednostavnosti te 5-ice. Nakon što je stao, stari ga je stavio u ladicu i više ga nije nosio. Stari je po zanimanju strojar ili kako bi vi rekli mašinac i ta 5-ica nije bila mažena i pažena nego podređena poslu, što znači da je svakodnevno s njom vario, brusio, tokario i kad sam ju nedavno pronašao, bila je u jadnom stanju. Odnio sam ju kod urara koji je napravio servis, počistio ga, ispolirao, promijenio staklo i na moj zahtjev stavio kožni remen jer mi se metalni ne sviđaju ni na kojem satu. Taj sat ima za mene posebno značenje jer sam odrastao uz njega i u svim slikama iz djetinjstva gdje "pomažem" starom vidim taj sat na njegovoj ruci. Servis i remen su me koštali 40 eura i sad ga ne skidam s ruke.
Za sada je to to. Nažalost, samo je jedan automatic u mojoj skromnoj kolekciji, ali nadam se da će ju upotpuniti neki satovi za kojima slinim tipa Seiko vintage chronograph ili bellmatic, bilo koji Longines, Hamilton (zanimljiv mi je model Ventura elvis80 koji je izdan povodom 80-og rođendana Elvisa Presleyja, iako nisam siguran da bi ga nosio zbog tog osebujnog dizajna), neka vintage Omega i tako neki satovi.... do tada toliko od mene u ovoj temi, pozdrav!
Prvi pravi sat koji sam dobio je Casio Edifice. Kad kažem pravi, mislim na prvi sat koji je ipak sat, a ne neki bezvrijedni pokazivac vremena s placa. Dobio sam ga za završetak osnovne škole i on me na neki način uveo u ljubav prema satovima. Radi se o kvarcnom modelu EF 311 sa mehanizmom 3745. Nije neki luksuzan primjerak, ali primjeren je mojim tadašnjim potrebama i godinama. Služio me par godina, danas rijeđe jer mi je malo predjetinjast, ali svejedno s vremena na vrijeme nađe mjesto na mojoj ruci. Prema podacima s neta vrijedi nekih 60-70 eura.
Sljedeći sat je Festina chrono bike F16183 koji sam kupio od prvog ljetnog rada na moru 2007. godine i sljedećih 8-9 godina ga nisam skidao s ruke. Tada sam se palio na velike blještave satove i nisam previše znao o njima pa je takav i izbor bio. Nosim ga povremeno, a i dalje mi ne izgleda loše. Neki dan sam vidio da se taj model prodaje još uvijek po cijeni po kojoj sam ga ja kupio, a to je cca. 200 eura.
Kada sam se zaposlio, bio mi je plan kupiti ozbiljniji sat i neko vrijeme sam proveo intezivno tražeći onaj pravi. Prvi uvjet je bio automatski mehanizam, ali sam odustao zbog cjenovnog ranga. Kad sam vidio ovaj Tissot, to je bila ljubav na prvi pogled i jednostavno sam ga morao kupiti. Radi se o modelu Tissot Quickster T095.417.36.057.02. To mi je jedan od najdražih, ako ne i najdraži sat koji imam. Jedina zamjerka ide remenu od brušene nojeve kože koji se nakon mjesec dana nošenja izlizao na mjestu gdje se kopča. Ne vidi se dok ga nosim, ali ja znam da je izlizano pa me živcira. Sat je koštao 400 eura, nosim ga na tjednoj bazi i svaki put kad ga stavim na ruku gledam kolko mi je lijep.
Nakon par mjeseci od kupnje Tissota, počeo sam malo intenzivnije pratiti G-shock kockice. Razmišljao sam treba li mi takav sat i jel mi se sviđa uopće, ali zbog revolucije u svijetu satova koju je G-shock napravio i klasika koji predstavlja, odlučio sam da ga moram imati. Odluka je pala na najobičniju kockicu i taman sam ju htio ići kupiti kad se pojavio oglas za ovaj DW-M5610 sa novijim 3159 modulom. Radi se o radio kontroliranoj kockici sa solarnim čelijama. Sat je skoro pametniji od mene. Sam se namještava preko signalnog tornja svaku noć, prebacuje se na ljetno i zimsko računanje vremena, pali se na pokret ruke, preko noći odlazi u standby. Našao sam se s čovjekom i otišao doma bez 100 eura sa G-shockom na ruci. Taj sat sam sam sebi poklonio za rođendan. Nosim ga na tjednoj bazi.
Odnedavno kao svakodnevni sat koristim legendarni Seiko 5 sa legendarnim 7009 mehanizmom. Sat je iz 6. mjeseca 1990., a moj stari ga je dobio za imendan iste godine. Od tada pa do prije 5-6 godina mu je neprestano bio na ruci, a ja sam se uvijek još kao klinac divio ljepoti i jednostavnosti te 5-ice. Nakon što je stao, stari ga je stavio u ladicu i više ga nije nosio. Stari je po zanimanju strojar ili kako bi vi rekli mašinac i ta 5-ica nije bila mažena i pažena nego podređena poslu, što znači da je svakodnevno s njom vario, brusio, tokario i kad sam ju nedavno pronašao, bila je u jadnom stanju. Odnio sam ju kod urara koji je napravio servis, počistio ga, ispolirao, promijenio staklo i na moj zahtjev stavio kožni remen jer mi se metalni ne sviđaju ni na kojem satu. Taj sat ima za mene posebno značenje jer sam odrastao uz njega i u svim slikama iz djetinjstva gdje "pomažem" starom vidim taj sat na njegovoj ruci. Servis i remen su me koštali 40 eura i sad ga ne skidam s ruke.
Za sada je to to. Nažalost, samo je jedan automatic u mojoj skromnoj kolekciji, ali nadam se da će ju upotpuniti neki satovi za kojima slinim tipa Seiko vintage chronograph ili bellmatic, bilo koji Longines, Hamilton (zanimljiv mi je model Ventura elvis80 koji je izdan povodom 80-og rođendana Elvisa Presleyja, iako nisam siguran da bi ga nosio zbog tog osebujnog dizajna), neka vintage Omega i tako neki satovi.... do tada toliko od mene u ovoj temi, pozdrav!
Al bit ce jednog dana, jos sam mlad. Zahvaljujem se na pohvalama. Kad bih morao izdvojiti, ne znam koji mi je najdrazi jer se za prvo mjesto bore Tissot i Seiko, a odmah iza njih je kockica. Možda zbog situacija u kojima sam ih nabavio, ne znam. Ali svaki od njih mi je drag na svoj način.
Ruska štoperica Zlatoust, ne znam previše o njoj jer se nitko ne sjeća kak je došla kod nas, samo nepouzdano znam da je iz 50-ih godina prema podacima s neta.
