Longines watch co. Francillon ltd.
Longines
Evo jos jedne retrorespektive velikog brenda i ikone u casovnicarstvu. Tekstove koje sam napisao cu kaciti iz delova posto je istorija ove kompanije jako velika i poceci datiraju jos od davne 1832 godine.
POCECI 19. VEK:
1832. Godine
Auguste Agassiz ulazi u svet casovnicarstva stvarajuci poslovna partnerstva sa casovnicarskim radionicama i prodavnicama u Saint-Imier (po nekim podacima se to desilo 22. Februara) . Ubrzo zatim preuzima kompaniju i daje joj ime
“Agassiz & compagnie”. Zanimljivo je da u to doba nije postojala kompanija kao sto ih danas zamisljamo, nije postojalo jedno sediste gde u kojem bi se radni proces obavljao. U to doba casovnicari su radili u svojim kucama na posebnim delovima i na kraju se sat sklapao,tako da su kucista dolazaila iz Zeneve i ostali delovi iz razlicitih gradova.
1850. Godine Agazisa na rukovodecem mestu zamenjuje (lose zdravstveno stanje Agassiza) njegov necak
Ernest Francillon. Francillion nastavalja sa radom u kompaniji i i povecava napore pravljenja standardnih satova i tezi ka povecanju produktvnosti istih.
1863. Godine mada pod okriljem svoga ujaka menja naziv kompanije
Ancienne Maison Auguste Agassiz, Ernest Francillon, successeur.
1866. Godine seli kompaniju na obale reke Suze u dolini Saint-Imier i otada naziv kompanija je
“Longines”
Odmah je tezio da poboljsa proizvodne metode. U to doba na celu difuznog sistema prozvodnje su bili casovnicari
“comptoir” ( Svajcarski naziv za casovnicarske radionice i distributere.). U to doba kompanija se bavila pre svega distribucijom satova koje su nezavisne zanatlije sastavljale, ne u centru same kompanije. Kompanija je kordinirala proizvodnju i bila odgovorna za stavljanje u promet. Francillion je bio svestan svih nedostataka ovakvog sistema i donosi dva zakljucka sa kojima zeli da reformise casovnicarsku industriju.
Prvi zakljucak : stvaranje geografske koncentracije rada.
Drugi zakljucak: koriscenje mehanickih proizvodnih metoda koji su se tih godina razvili.
Mehanicka proizvodnja satova je u drugoj polovini devetnaestog veka bila fundamentalana prekretnica, a sam Francillion je bio jedan od pionira tog pokreta. Da bi razvio masine neopohodne za proizvodnju satova, angazuje svog rodjaka inzinjera
Jacques David, koji zajedno sa iskusnim casovnicarem
Edouard Châtelain razvija i modifikuje mehanicke metode u proizvodnom procesu.
U
1867. Godine Francillon je bio u mogucnosti da predstavi prvi kalibar u potpunosti dizajniran u “Longines-u” –
20A. Ovaj trend se nastavio sve do kraja 19. veka i i prvoj trećini 20. veka, uprkos smrti osnivača Longines fabrike. U
1878, Longines proizvodi kalibar opremljen
hronografom ,jednostavnim mehanizmom -
20H. Ovaj pokret je bio
prvi hronometriski uređaj proizvedeni od strane Longines. Tokom 20. veka brend masovno ulažu u ovu oblast.
1878. Godine odrzana je velika izlozba u
Filadelfiji , i ta godina se smatra pocetkom procesa industrijalizacije Svajcarske casovnicarske industrije. Od te godine, uvodi se i
obavezna provera kvaliteta satova , sto je donelo do velikog poboljsanja samih satova.Kao pecat ovoga doba sigurno ostaju i velika i cesta priznanja koje kompanija i sam Francillion dobijaju od renomiranih cinilaca u casovnicarskoj industriji.
POCETAK 20. VEKA:
Početkom 1900-ih, Longines je počeo da izrazava interesovanje za džentlmenske satove i pridružio se drugim švajcarskih renomiranim proizvodjacima . Najveci uticaj na to je imao
Alfred Pfister koji se prikljucio 1896 godine. Pod njegovim uticajem dolazi do razvijanja razlicitih kalibara, i za razliku od 19 veka u kojem su satovi i kalibri bili veoma robusni, to se njegovim dolaskom menja. Raspon kalibara ide od 8 do 21 linije , takodje se proizvodi “slimmed-down” verzija. U to doba proizvedeni mehanizmi su se najcesce ali ne i obavezno koristili za dzepne satove, ali sve veci zamajac je postojao i kad rec o rucnim satovima.
1905. Godine sklopljen je prvi “Longines” rucni sat.
1910. Godine “Longines” se prvi put pojavljuje na nekom sportskom dogadjaju.
Od
1907. do 1912. godine dolazi i do porasta zaposlenih u kompaniji. Tako da 1912 godine fabrika broji 1200 zaposlenih , u selu koji broji 8000 dusa.
PRVI SVETSKI RAT:
Sa industrijske tačke gledišta, prva decenija 20. veka predstavlja period produženja, povecanja proizvodnje i razvoja novih modela satova. Ovom periodu je dosao kraj pocetkom Prvog svetskog rata. U ovakvim okolnostima dolazi do povecane potrebe za rucnim satovima (na bojistima se pokazlo da dzepni sat nije praktican). Tehnicka sluzba na cijem je celu Alfred Pfister je proucavala oble mehanizme koji ce biti pouzdani i koji ce se moci koristiti na rucnim satovima. Ovi kalibra, koji su razvijeni tokom rata i predstavljaju prve mehanizme kreirane od strane “Longinesa” za rucne satove. Zbog nedostatka radne snage zbog mobilizacije u Svajcarskoj, proizvodili su i kompase za Englesku i Ameriiku. Moze se reci i ako su
1916 godine napravili prvi home-made mehanizam za rucni sat , kompanija dozivljava stagnaciju , prvi put od svog osnivanja. Moze se reci da je ta stagnacija trajala do 1920. godine kada je proizvedena mehanizam sa rezervom od 8 dana.
PERIOD 1920 – 1930 :
1920 – 1930 ekonmski porilicno teske godine, ali u tehnickom smislu su poceci zlatnih godina kompanije. Broj zaposlenih u ovom periodu broji 22.000 ljudi.Takodje izbacuju mehanizam sa alarmom. Godine
1923, na primer, kada je francuski naucnik Zan Lecarme vodio naucne ekspedicije na Mont Blanc, poneo je sa sobom deset Longines hronometara. U ovom periodu dolazi i do razvoja aviacije, gde “Longines” zahvaljujuci svojim hronometrima nalazi svoje mesto. Bio je zvanicni snabdevac
International Aeronautical Federation (IAF) od 1919. Godine,
1925 njihov sat je avionom stigao do Severnog pola, 1926 godine Longisov sat je stigao avionom do Irana,
1927 godine
Charles Lindbergh je promosvisao sat i doprineo brendu kompaniji.
PERIOD 1930-1940
Svet u ovom periodu biva zahvacen Velikom depresijom ( pad Njujorske berze oktobra 1929 god.) , tako i cela Svajcarska casovnicarska industrija oseca uticaje ekonomske krize. Naravno to ne zaobilazi ni “Longines”. Kao konkurenti javljaju im se i americki satovi , kao i visoke americke carine. Po prvi put, kompanija beleži ozbiljan godišnji deficit, radno vreme je skraćeno, isplata dividendi je odloženo, radionice izvan fabrike su zatvorene...
1936. Godine situacija se popravlja, i ponovo “Longines” izlazi na trziste Amerike, kao reorganizovani ogranak pod nazivom
Longines-Wittnauer Watch Co. Te godine kompanija posle par teskih godina ostvaruje mali profit.
DRUGI SVETSKI RAT:
Pocetkom rata situacija se opet pogorsava, smanjenje radne snage , nemogucnost transfera itd... Ipak u tom periodu “Longines” proizvodi par revolucionarnih resenja, konkretno proizvodi “
on-board chronometer” poznatiji kao
“siderograph”, koja daje vreme u Grinicu izražen u stepenima, minutima i frakcija lucnih minuta. Mnogi kalibri su dizajnirani između
1939 i 1945 (mada kreativni tempo pokazao sporije nego na početku decenije), dok istovremeno brend razvio nove procese u oblasti sportskog vremena. Ali jedna bitna novina je napravljen u "Longines" radionicama krajem rata: tehnička sluzba je istrazivala razvoj
kalibra sa automatskim namotajima. Pod vođstvom Alfred Pfister, tehnicka sluzba je ostvarila ogromne napore u smislu istrazivanja i razvoja, s jedne strane, u cilju stvaranja mehanizma koji se sam navija -
pocevsi sa posebnim mehanizmom Blank - a sa druge strane,
u cilju stvaranja alatki neophodnih za njenu proizvodnju.
Godine 1945, Longines je predstavio svoj prvi mehanizam na samostalno navijanje stvoren u svojim radionica: Kalibar 22A. Ovaj kruzni pokret dimenizija 21.5 mm u precniku je istovremeno napravljen sa pomocnom sekundarom, a bio je zasticen mnogim patentima.
NAPOMENA: ovo je prvi deo teksta posleratni period ce biti uskoro. Slike iz perioda drugog svetskog rata nisam stavljao posto mi se jedino svidjaju slike koje je okacio skydrummer, pa ako on nema nista protiv postavicu njegove 