Moja kolekcija

Dugo vremena ne objavih nista ovde, pa rekoh da se oglasim. Naime, bilo je burno zadnjih 4-5 meseci, tako da se to reflektovalo i na kolekciju. Posto moje satove uglavnom nosim, a ne drzim u vitrini, naslo se poprilicno dress modela koji mi velicinom nisu odgovarali, pa resih da ih prodam i njihovo mesto dopunim nekim drugim, interesantnijim primercima. Posto sam dosao u posed nekoliko kultnih modela vrednih pomena, trudicu se da u narednim nedeljama predstavim svaki ponaosob.
 
Pa da krenemo polako .......

Bulova Accutron

Ono što u startu odvaja ovaj sat od svih ostalih je njegovo jedinstveno zujanje i ujednačeno ‚klizanje‘ sekundare dok kruži oko svoje ose. Bulova Accutron je zaštitni znak Max Hetzel-a i predstavlja prvi kompletni električni sat na svetu. Svojim (za to vreme) revolucionarnim dizajnom koji ne uključuje tradicionalnu nemirnicu, vec oscilujuću viljušku pogonjenu elektromagnetima (sa frekvencijom oscilovanja od 360 Hz), povezanu sa baterijski pogonjenim tranzistorsko – oscilatornim kolom, Accutron mehanizmi su predstavljali ogroman iskorak napred u polju tačnosti merača vremena 50-ih i 60-ih godina prošlog veka (sve do pojave kvarcnih mehanizama). Accutron mehanizmi su imali propisanu garantovanu tačnost u granicama od 1 minuta na mesec, a često su postizali tačnost unutar granica od 5 sekundi za mesec dana.
Da bi mehanizam mogao ispuniti ovako zahtevne uslove, primena novih materijala, kao i visoka preciznost u izradi je morala biti primenjena. Tako naprimer, oscilujuća viljuška je rađena od posebne Ni – Fe – Cr legure koja ima stabilnu čvrstoću i zanemarljivu termičku ekspanziju u temperaturnom dijapazonu od 0 – 100°C, što omogućava vibriranje oscilujuće viljuške ravnomerno u skoro svim eksploatacionim uslovima. Sami kalemovi na oscilujućoj viljušci se sastoje od 200 m namotane bakarne žice (100 m po kalemu), prečnika 0.013 mm, što je iziskivalo u to vreme posebnu tehnologiju za valjanje bakra. Mehanizam za transformisanje oscilujućeg – pravolinijskog kretanja viljuške u rotaciono, također se odlikuje visokom preciznošću izrade impozantnom za tehnologiju obrade 50-ih i 60-ih godina prošlog veka (npr. izrada zupčanika prečnika 2.41 mm sa 360 zubaca).
Usled gorepomenutih karakteristika, Accutron mehanizmi su korišteni kao oficijalni merači vremena američke železnice, kao i NASA-e (merni instrumenti kontrolnih tabli misija Gemini II i Apollo). Nažalost po Bulovu, a na sreću po Omegu, Omega Speedmaster je izabrana kao oficijelni merač vremena i sat koji je bio sastavni deo astronautske lične opreme. Primena tuning fork mehanizma u ručnim satovima počinje 1960-e uvođenjem u upotrebu mehanizma Accutron 214. Mehanizam karakteriše nepostojanje ključa za podešavanje vremena, već se to radi pomoću točkića na poklopcu kućišta (mehanizam za podešavanje vremena ima opciju hakovanja). Spaceview model kao takav nije ni bio originalno zamišljen nego je nastao usled želje kupaca da poseduju satove koji su se koristili kao eksponati/demonstratori, a u tu svrhu su bili bez brojčanika, usled čega se video ogoljen mehanizam.
Moj kolekcionarski primerak Bulove Accutron vuče poreklo sa kraja 60-ih i početka 70-ih (karakterističan oblik kućišta za taj vremenski period). Sat se veoma lepo nosi i na malom i na velikom zglobu (moj slučaj) zbog oblika kućišta i upadljiv je u svakoj prilici. Nekoga će verovatno složenost mehanizma, kao i činjenica da se delovi za ove tipove mehanizama odavno ne proizvode odagnati od želje da poseduju jedan ovakav primerak, ali stvari nisu baš tako crne kao što izgledaju. Naime, sat koji se može videti na slikama je kupljen kao neispravan i nakon toga je poslan na servis gde je izvršena zamena svih neispravnih delova, servisiranje i podmazivanje, kao i štelovanje tačnosti. Koliko je meni poznato, servis ovih mehanizama rade sigurno 3 čoveka u Evropi (meni dostupne informacije), a moj sat je servisiran u Bugarskoj. Iako je produkcija gorepomenutih mehanizama davno prestala, usled masovnosti proizvodnje ovog tipa mehanizma, kao i velike količine lagerovanih delova, održavanje i korištenje Bulova tuning fork mehanizama nije i neće biti u skorijoj budućnosti problematično.


accutron_6.jpg

accutron_7.jpg

accutron_1.jpg

accutron_2.jpg


accutron_4.jpg
 
Omega f300Hz ''Cone''
Pa da nastavimo u istom smeru, sledeći sat je Omega f300Hz, popularno zvana ''Cone'', tuning fork mehanizam, kojega pokreće mehanizan iz švajcarske manufakture satnih mehanizama ESA. Naime, krajem 60ih godina prošlog veka, Max Hetzel pronalazač prvog tuning fork mehanizma (Accutron 214) napušta Bulovu i odlazi u Ebauches SA (ESA) gde patentira mehanizam pod nazivom ESA 9162, koji je svojim dizajnom veoma sličan ranije pomenutom Accutron 214. Familija ESA tuning fork mehanizama se proizvodila čitavih 10 godina, sve do kraja 70ih i predstavlja najmasovnije proizvođeni tuning fork mehanizam. Postoji nekoliko varijacija ESA tuning fork mehanizma, a to su: ESA 9162 (datum), ESA 9164 (dan, datum) i hronografski mehanizam ESA 9210 koji je proizveden u količini od 21 000 primeraka.
ESA 9162 i ESA 9164 tuning fork mehanizmi se odlikuju svojom masivnošću i robustnošću, urađeni su kompletno od metala (za razliku od Accutron 214 kod kojeg su delovi kućišta rađeni od polimera/plastike), pouzdani su, tačni i ugrađivali su se u modele više švajcarskih proizvođača luksuznih satova kao što su:


  • Baume & Mercier Tronosonic
  • Certina Certronic
  • Eterna Sonic
  • Longines Ultronic
  • Omega f300
  • Tissot Tissonics
  • Titus Tuning Fork
  • Zenith Electronic.

Dok se ESA 9210 ugrađivao u sledeće modele:


  • Omega Speedsonic
  • Certina C-Tronic Chronolympic
  • Longines Ultronic Chrono
  • Baume and Mercier Tronosonic Chrono.

Moj model Omega f300Hz ''Cone'' je nabavljen povoljno, ali u prilično lošem stanju, sa kompletno pohabanim staklom, izlupanim kućištem i istrulelim kaišom. Iako sat nije bio korišten preko 20 godina (po rečima prethodnog vlasnika), nakon zamene baterije, sat je počeo da radi. Pošto nije dolazilo u obzir da ga ostavim u stajnu u kojem se nalazio, jer generalno sve satove koje posedujem i nosim, odlučio sam da pristupim restauraciji sata. Sam proces restauracije je trajao skoro godinu dana i tekao je kroz nekoliko faza, a obuhvatao je izradu custom made 17 mm kožnog kaiša (uspeo sam spasiti originalnu kopču sa starog kaiša), zamenu stakla, zamenu cifera NOS ciferom kojeg sam uspeo locirati na ebay-u, servis mehanizma kao i refiniš metalnih površina kućišta. Refiniš metalnih površina kućišta sam odradio sam uz pomoć prijatelja, dok je servis i sklapanje sata kao i zamena cifera odrađena kod časovničara. Rezultati rada se mogu videti na priloženim slikama.

1.jpg

2.jpg

3.jpg

4.jpg

5.jpg

6.jpg

7.jpg

8.jpg
 
Odličan sat i fantastično urađen posao! Ovome bi pozavideli i profesionalni obnavljači. Čestitke!

Nadam se i jedva čekam buduće postove.
 
Odličan sat i fantastično urađen posao! Ovome bi pozavideli i profesionalni obnavljači. Čestitke!

Nadam se i jedva čekam buduće postove.

Hvala Haifisch23,

Mozda izgleda kao komplikovan posao, ali u suštini nije. Površine kućišta imaju relativno prostu geometriju i nije im problem prići. Svi radovi su se mogli izvesti ili ručnim brušenjem (ravna ploča sa lugovima), ili pomoću motorne šlajferice (konusni deo). Više problema je iziskivala logistika (slanje mehanizma na servis, nabavka delova, šivenje kaiša) nego sam rad. Ali kad si u home office mesec i po, nađe se vremena i za ovo :). Tako nije bio problem poslati mehanizam za Bugarsku na servis, mere za kaiš u Novi Sad gde je i odrađen, brušenje kod mene u Austriji i finalno sklapanje i fotografisanje (slike iz prethodne poruke) u Zagrebu. Za sve one koje interesuje refiniš kućišta, okačiću nekoliko slika obrade konusnog dela. Po meni, to je najinteresantnije.

1.jpg

Mašina na kojoj je odrađen sunburst finiš na konusu.

2.jpg

Položaj konusa pri brušenju. Procedura je jednostavna i sastoji se iz laganog pritiska konusa prema brusnom mapiru, uz konstantno obrtanje konusa.

3.jpg

Konsu pre brušenja.

4.jpg

Konus posle brušenja - slika 1.

5.jpg

Konus posle brušenja - slika 2.
 
Zanimljivo. Nije li smirgla previse gruba za brusenje?

Jesi probao ove scotchbrite abrazivne krpe? Ja sam ih koristio da ispoliram narukvicu na mom tissot-u i za moje laicko oko je vratio brusene povrsine u fabricko stanje vrlo brzo. Nema dubokih zareza u metalu koje bi smirgla napravila i na izgled deluje lepo "svilenkasto".

3m-scotch-brite-schuurpads-1.jpg

Evo slike pre i posle

20200217_210836.jpg

20200217_224948.jpg
 
Jesam probao i ove abrazivne krpe, imam velcro diskove za slajfericu sa njima. One fantasticno vracaju satin finis, a sunburst koji je originalno na konusu i bio je znatno dublji. Zbog toga sam morao ici smirgl papirom.

Sent from my SM-N960F using Tapatalk
 
Idemo dalje u istom ritmu.

Omega megasonic.


Ovaj sat definitivno pokreće najsofisticiraniji tuning fork mehanizam, delo ruku, pogađajte koga – Max Hetzel-a. Megasonic Omega je proizvođena sa dva tipa mehanizma, Cal 1220 (datum) i Cal 1230 (dan i datum). Postoji nekoliko bitnih odlika ovog mehanizma koje ga čine drugačijim u poređenju sa ESA i Accutron tuning fork modelima, a kao najupečatljiviji je asimetrična vibrirajuća viljuška koja osciluje sa frekvencijom od 720 Hz. Druga bitna karakteristika je prisustvo mikro motora poziciranog na jednom kraju vibrirajuće viljuške koji se sastoji od zaptivene kutije ispunjene uljem unutar koje se nalazi točak montiran na četiri rubina. Usled vibriranja viljuške, točak poskakuje na suprotnim oprugama, a kretanje je ograničeno indeksnim polugama koje sprečavaju okretanje u suprotnom pravcu. Usled ovakve konstrukcije mikro motora, vibrirajuća viljuška nije fizički povezana sa ostatkom mehanizma. Da bi se mehanizam pokretao, postoji set magnetnih zupčanika usled čijeg pulsiranja dolazi do pokretanja mehanizma. Kako gore pomenuto čudo tehnike izgleda, može se videti na sledećim slikama.

1.jpg


2.jpg


3.jpg


4.jpg
 
Odličan sat u sjajnom stanju!

Mene je kod M. Hetzlela fascinirala upornost. Sedam godina je tražio način, kako da Accutron, smanji do te mere, da ga smesti u ručni sat.
A kada je došao u Omegu, onda se pokazalo, šta veliki um može učiniti, kada radi u maksimalnim uslovima.
 
Upravo to. Sedam godina mu je trebalo da uradi "downsize" i uđe u horološku antologiju. Nažalost, 60 godina kasnije, Bulovu poseduju Japanci (Citizen) i u zadnjih 12 godina po meni vuku masu nelogičnih poteza. Što se tiče Accutrona, počelo je to još kasnih 80ih raznoraznim pokušajima profilisanja linije kao high-end, korišćenjem mehaničkih swiss made mehanizama, a da bi vrhunac bio dostignut za vreme Citizenove uprave. Re brendiranje, skidanje poznatog logoa sa svih modela sem Accutrona, pa lansiranje AccuSwiss i AccuQuartz linije i nakon par godina, ponovno vraćanje starog logoa. I kao šlag na tortu, lansiranje Precisionist linije sa kvarcnim mehanizmima sa klizajućom sekundarom kao zasebne, umesto da se to iskoristi kao veliki "comeback" izvornog Accutrona. Ako ima nečeg dobroga u svemu i pored lutanja i velikog trošenja novca, nisu se odrekli svoje horološke istorije i pokušavaju osvežiti tržište re issue serijama svojih antologijskih modela.
 
Idemo dalje .....

Zenith Futur Time Command Ana – Digi Quartz LED 1975

Švajcarski proizvođač satova Zenith model „Time Command“ uvodi u upotrebu početkom 1976 godine. Sat se odlikuje masivnim, četvrtastim kućištem i predstavlja jedan od najkolektabilnijih Zenithovih modela. Sat se odlikuje odsustvom kazaljke sekundare, a pregled sekundi se obavlja na LED ekranu koji se nalazi u donjem esnom uglu pritiskom na done dugme sa desne strane. Gornje dugme sa desne strane služi za prikazivanje datuma. Sat nema ključ, a podešavanje vremena se obavlja kombinacijom pritisaka dugmadi sa leve i desne strane kućišta. Kućište i narukvica su brušene završne obrade, a staklo je asimetrično i izrađeno je od pleksiglasa. Modul kod ovog modela je identičan modelu koji se može naći i kod Zenith „Defy“ modela, samo što se LED modul nalazi izmešten. Modul se pokreće pomoću dve baterije redno povezane. Što se tiče održavanja, Zenith i dalje vrši servisiranje i održavanje pomenutih modela (Time Command i Defy) tako da posedovanje istih ne predstavlja rizik. Dole prikazani model kojeg posedujem se nalazi u savršeno očuvanom stanju i predstavlja jedan od meni dražih modela koje posedujem.

DSC00681.jpg


DSC00683.jpg

viber_slika_2020-10-11_20-15-09.jpg


viber_slika_2020-10-11_19-16-50.jpg


viber_slika_2020-10-11_19-31-18.jpg


zenith.jpg
 

Attachments

  • DSC00704.jpg
    DSC00704.jpg
    249.4 KB · Views: 55
  • DSC00704.jpg
    DSC00704.jpg
    249.3 KB · Views: 55
Pa da krenemo sa hronografima.

Seiko 6139 – 6002

Iako moram priznati da nisam ljubitelj Seiko satova, ovo je model koji me osvojio na prvu i kojeg sam morao uvrstiti u kolekciju. Šta reći o seriji 6139, a da već nije rečeno i da nije poznato. Seiko 6139 je predstavljen širokoj publici 1969 godine i ponosno nosi titulu prvog automatskog hronografa koji je ušao u serijsku proizvodnju, maja meseca iste godine. Horološkoj težini ovog specifičnog modela doprinosi i činjenica da je Seiko 6139 – 6002 prvi automatski hronograf koji je bio u svemiru, za vreme Skylab 4 misije 1973e godine. Iako je u to vreme zvanični sat NASA za svemirske misije bila Omega Speedmaster, Pukovnik američkog vazduhoplovstva i NASA astronaut William Pogue je u svrhu treninga i pripreme za Skylab 4 misiju kupio jedan 6139 – 6002 da ga koristi za merenje sekvenci vremena za uključivanje motora i održavanja kursa letelice u svemiru. Iako je prilikom početka misije zadužio oficijelnu Omegu, Pukovnik Pogue je poneo i svoj 6139 – 6002 jer je navikao da rukuje Seikom i tako je počelo još jedno poglavlje horološke istorije. Sat nije korišten za vreme šetnji po svemiru i za taj delić horološke slagalice se čekalo narednih 12 godina i na Spacelab D1 misiju u kojoj je korišten Sinn 140 sa kultnom lemania 5100. Sve ove činjenice, kao i njegov atraktivan izgled čine Seiko 6139 – 6002 popularno zvani „Pogue“ jednim od najkolektabilnijih horoloških primeraka danas. Nazalost, Seiko kao da je zaboravio na parče horološke istorije koje poseduje i ne nalazi za shodno da izbaci s vremena na vreme re-issue ovog modela, za razliku od Omege koja to redovno radi sa Moonwatch-om. Na sreću nas kolekcionara, zbog činjenice da je proizvođen gotovo čitavu deceniju, još uvek se može naći dosta primeraka ovog kultnog modela u pristojnom stanju za korektnu sumu novca. Moj primerak Seiko 6139 – 6002 je kupljen na KP, a kako izgleda, može se videti na priloženim slikama.

viber_slika_2020-10-13_22-16-14a.jpg

19 mm tropic, original narukvica i sat sa aftermarket narukvicom (za sve nas sa velikim zglobom)

DSC00661.jpg


viber_slika_2020-10-13_22-16-13q.jpg


viber_slika_2020-10-13_22-16-13s.jpg


viber_slika_2020-10-13_22-16-14.jpg


viber_slika_2020-10-13_22-20-04.jpg


viber_slika_2020-10-13_22-16-13.jpg
 
Poljot 3133

Poljot 3133 je ruski hronograf baziran na Valjoux 7734 mehanizmu. Nastao je 70ih godina proslog veka na podlozi gorepomenutog mehanizma, a linija za proizvodnju je nastala na osnovu kupljenih masina i opreme od svajcarskog proizvodjaca Valjoux. Da ne bi bilo zabune i da se ne bi govorilo kako je 3133 kopija Valjoux 7734, postoji citav niz poboljsanja koje su sovjeti sproveli i unapredili svoj mehanizam. Za razliku od 7734, 3133 ima 23 rubina, osciluje frekvencijom od 21600 bph, ima sopstveni, unapredjeni anti shock mehanizam i manju nemirnicu. Kao i kod Valjoux 7734 subdial kod 9ke je brojac sekundi, dok se na subdialu kod 3ke nalazi brojac minuta hronografa. Centralna sekundara hronografa se ukljucuje i pauzira gornjim puserom, dok se reset obavlja preko donjeg. Mehanizam je navijac, navijanje se obavlja pomocu krunice sa desne strane, dok krunica levo sluzi za okretanje unutrasnjeg bezela. Kuciste je od mesinga, gornje povrsine sa sunburst finisom, dok je sa strane polirano i zastitno prveuceno hromom. Staklo je od pleksiglasa. Na sledecim fotografijama moze se videti moj primerak ovog kultnog ruskog hronografa sa custom made full bund remenom.

viber_slika_2020-10-20_11-22-51.jpg


viber_slika_2020-10-20_11-21-30.jpg

viber_slika_2020-10-20_11-26-30.jpg

viber_slika_2020-10-20_11-22-53.jpg

viber_slika_2020-10-20_11-22-2.jpg

viber_slika_2020-10-20_11-21-29.jpg
 
Pa da krenemo sa hronografima.

Seiko 6139 – 6002

Iako moram priznati da nisam ljubitelj Seiko satova, ovo je model koji me osvojio na prvu i kojeg sam morao uvrstiti u kolekciju. Šta reći o seriji 6139, a da već nije rečeno i da nije poznato. Seiko 6139 je predstavljen širokoj publici 1969 godine i ponosno nosi titulu prvog automatskog hronografa koji je ušao u serijsku proizvodnju, maja meseca iste godine. Horološkoj težini ovog specifičnog modela doprinosi i činjenica da je Seiko 6139 – 6002 prvi automatski hronograf koji je bio u svemiru, za vreme Skylab 4 misije 1973e godine. Iako je u to vreme zvanični sat NASA za svemirske misije bila Omega Speedmaster, Pukovnik američkog vazduhoplovstva i NASA astronaut William Pogue je u svrhu treninga i pripreme za Skylab 4 misiju kupio jedan 6139 – 6002 da ga koristi za merenje sekvenci vremena za uključivanje motora i održavanja kursa letelice u svemiru. Iako je prilikom početka misije zadužio oficijelnu Omegu, Pukovnik Pogue je poneo i svoj 6139 – 6002 jer je navikao da rukuje Seikom i tako je počelo još jedno poglavlje horološke istorije. Sat nije korišten za vreme šetnji po svemiru i za taj delić horološke slagalice se čekalo narednih 12 godina i na Spacelab D1 misiju u kojoj je korišten Sinn 140 sa kultnom lemania 5100. Sve ove činjenice, kao i njegov atraktivan izgled čine Seiko 6139 – 6002 popularno zvani „Pogue“ jednim od najkolektabilnijih horoloških primeraka danas. Nazalost, Seiko kao da je zaboravio na parče horološke istorije koje poseduje i ne nalazi za shodno da izbaci s vremena na vreme re-issue ovog modela, za razliku od Omege koja to redovno radi sa Moonwatch-om. Na sreću nas kolekcionara, zbog činjenice da je proizvođen gotovo čitavu deceniju, još uvek se može naći dosta primeraka ovog kultnog modela u pristojnom stanju za korektnu sumu novca. Moj primerak Seiko 6139 – 6002 je kupljen na KP, a kako izgleda, može se videti na priloženim slikama.

Vrlo lep sat I izgleda solidan primerak. Dali znaš dali ti je unutrašnji bezel original?

Evo moj te pozdravlja. Moj je 1972, 6139-6005 Za Američko tržište, 6139B, upravo ove nedelje servisiran :)

260dab8fc8384769ebe89a94e1667fc1.jpg
 
Vrlo lep sat I izgleda solidan primerak. Dali znaš dali ti je unutrašnji bezel original?

Evo moj te pozdravlja. Moj je 1972, 6139-6005 Za Američko tržište, 6139B, upravo ove nedelje servisiran :)

260dab8fc8384769ebe89a94e1667fc1.jpg

Hvala na pozdravu :) Sto se tice bezela, originalan je. I mene je bunila boja, ali malo sam istrazivao na tu temu i nasao sam podatak da su cesto usled sunca bledeli, pa stoga ovakva svetlijaa boja. Inace, sat je odlican. Jedino na sta imam primedbu je narukvica. Kao i kod svakog vintage Seika, mnogo loseg kvaliteta. Zbog toga sam i uzeo aftermarket, strah me da na originalnoj ne popucaju pinovi jer su se mnogo potrosili od nosenja i da mi sat spadne s ruke.
 
Back
Top