Možda kod satova i nije najbolja definicija "investicija",nego da li je sat "prodatljiv" ili ne.Sigurno je bilo i skupljih Rolexa u vreme ove Daytone,za koje se i ne zna,a i bez obzira na tada veću cenu,danas za njih ne postoji interesovanje i/ili bi postigli mnogo manju cenu od modela koji je tada bio mnogo jeftiniji,što nas dovodi na početak ove priče.
Kad je neki sat "tražen" i na ceni,nije toliko do marke sata,već do modela i tako dolazimo do imena kao što su Submariner,Daytona,Speedmaster,Seamaster itd.
Danas postoje npr. satovi od 10.000eura,koje kad bi hteli prodati,ne bi dobili ni 2000 ali isto tako postoje i oni za koje biste dobili 5 do 6000,e tu je caka da se,ako se sat uzima kao "investicija",izgubi što manje.Jer izgubiti moramo,ipak smo mi na kraju krajeva,dok smo taj sat imali,uživali u njemu.Poenta je da za to naše "uživanje" što manje platimo :yes4: