''Kada je jedan Indijac mejlom pitao Insu kako da popravi budilnik star 60 godina, oni su mu poslali ganc novi. Verovali ili ne budilnici na navijanje se i dalje redjaju na fabrickoj traci u Zemunu.
Da bi budilnik radio morate da ga navijete. I to najpre sat, a onda zvono. Ne smijete zaboraviti da oslobodite "cekic" koji udara u metal i pravi karakteristican zvuk zbog kojeg cete u cik zore sirom otvoriti oci, cak i osobe poput mene, koji alarm na telefonu navijem u 7h da bih se probudio u 8h.
Zaboravite na opciju odlaganja alarma koju imate na mobilnom telefonu. Jedino sto mezete je da zaustavite "neprijatnu" zvonjavu fizickim kocenjem cekica.
"Budilnik koji bi probudio i mrtvaca" naslov je jednog komentara na americkom sajtu "Retro thing". Autor hvali sat kao nesto sto ga je spaslo od oglaganje zvonjave digitalnog alarma. Ovi satovi imaju jacinu zvuka 86 decibela koji traje oko 15 sekundi, garantujuci vam budjenje puno adrenalina. Budilnici iz Inse su postali na neki nacin suveniri Beograda, pa ispod kazaljki stoji slika Hrama Svetog Save, Mosta na Adi... Danas su u svijetu ostale svega 3 fabrike mehanickih budilnika, u Kini i Brazilu. U dijelu fabrike gde se sklapaju satovi 15-ak zena sedi za pokretnom trakom gde budilnici dobijaju krajni oblik. U jednoj kutiji su spirale, u drugoj kazaljke, trecoj metalni oklopi... Kako kazu najtezi deo im je ubacivanje spirale u mehanizam''.
Tekst preuzet sa jednog dnevnog portala, ako se to uopste smije. Mogu reci samo da dok sam koristio ovaj budilnik ustajao sam na vrijeme, kasnije sam presao na alarm jer bi zajedno samnom ustajala i cijela porodica. I redovno kasnim sada.
Bookmarks sajtovi