Prilično male dimenzije sata uzevši u obzir, da je reč o profesionalonm diveru. Za današnje vreme, malo neobična kombinacija, ali sa druge strane donosi više manevarskog prostora u prilikama svakodnevne upotrebe. Powermatic 80 sa klasičnim (metalnim) ankerom je odlična novost za Certinu. Iako je fabrički podšen, to je ipak mehanizam, koji se može redovno servisirati i ne iziskuje potrebu za novim regulatorom, kada se pojavi potreba za podešvanjem prlikom servisa.
Vrlo je važno, što su i sa klasičnim kalibrom ostali u cenovnom razredu onih sa plastičnim ankerom. Pošto je produkcija mehanizma iz metalnih delova skuplja od plastične varijante, pojavlja se pitanje, šta su morali da "žrtvuju"? Radi se o mehaničkom satu a Swiss Made standard za tu vrstu merača vremena zahteva, da je mehanizam ugrađen u kućište u Švajcarskoj, da je mehanizam takođe švajcarski odnosno Swiss Made, konačna kontrola kvaliteta mora biti napravljena u Švajcarskoj i da najmanje 80 % od svih troškova proizvodnje mora nastati u Švajcarskoj. Ova zadnja stavka zaslužuje pažljivo čitanje i tumačenje, jer se ne odnosi na apsolutni broj delova sata nego je relativna jedinica. Naprimer ako uzmemo hipotetički primer: sat ima 200 delova, 80 % bi značilo, da 160 delova mora biti napravljeno u Švajcarskoj, a vrednostno bi (hipotetički) 80 % sata, dostigli već sa jednim ili nekoliko delova, ako tu dodamo trošak razvoja i radne sile.
Powermatic mehanizmi pokreću entry razred Swatch grupacije (Tissot, Certina, Hamilton, Mido) i dotiču se nižeg srednjeg razreda sa brendom Rado. Široj javnosti nije poznato ali ne događa se sve u švajcarskoj satnoj industriji u dolini Valee de Joux, Ženevi, Jura alpama (Neuchatel. Le Locle, Biel) ili Shaffhausenu. Postoji kanton, gde je radna snaga 20 % jeftinija nego u gore pomenutim centrima horologije. To je Ticino. U tom kantonu nastaje preko 90 % švajcarskih kvarčnih satova a tamo se vrši i sastavljanje nekih osnovnih mehaničkih kalibara. Razlog: za takvu vrstu proizvodnje nije potrebno specifično časovničarsko znanje, proizvodnja je u potpunosti automatizovana a i troškovi radne snage su prilično niži, jer bazira na puno dnevnih migranata iz susedne Italije. Pa tako, kao i Sector, Roamer, Candino, niskocenovni Tag Heuer i more drugih, Swatch Group kvarc Tissot, entry quartz Certinu i entry quartz Hamilton sastavlja u pogonu u gradiću Genestrario, koji se naziva Swatch Group Assembly, dok kvarc satove sa zahtevnijim mehanizmima ugrađuju u drugom delu tog pogona, koji se nalazi u St. Imieru (Valee De Joux).
U Genetrariu i u još jednom pogonu Swatch groupe u kantonu Ticino pod nazivom Diantus Watch, gradić Mandrisio teče sastavljanje jednostavnih mehaničkih kalibara, kao što su Powermatic. Vrlo je verovatno, da se komponente proizvode u glavnoj bazi ETA, Grenchen a sastavlanje se odvije u pomenutim pogonima u Ticinu.
Ali time je zadovoljen samo jedan Swiss Made uslov, a to je švajcarski mehanizam. Čak i takav on je nekoliko puta skuplji od konkurenata na tržištu. Nicolas Hyek je još 2009 godine u intervju-ju za Europa Star izjavio, da Swatch Grupa u kineskom postrojenju Zhuhai na godišnjem nivou proizvede 70 do 100 miliona kvarčnih mehanizama, koji naravno nisu Swiss Made. Proizvodna cena jednog takvog mehanizma je iznosila jadnih 0,55 €. Ako znamo, da Citizen odnosno Miyota i Seiko na godišnjem nivou proizvedu oko 300 miliona (svako od njih) kvarčnih i mehaničkih kalibara (čak i ovi poslednji se prave po jednakom principu kao kvarčni: robotski, bez prisustva ljudske ruke, fabričko regulirani sa ogromnim rasponima dnevnog odstupanja), onda možemo samo pretpostaviti, koliko je proizvodna cena jednog takvog japanskog kalibra. Mehaničkog u najboljem slučaju daleko ispod 10 €. Miyota ide čak tako daleko, da sve mehanizme proizvodi u Japanu (bar do 2019 godine je bilo tako), jer je toliko jeftino, da nema potrebe sa izlaskom tog segmenta proizvodnje u Kinu.
Ako uzmemo u obzir, da su pre pandemije entry brendovi Swatch Groupa na godišnjem nivou proizvodili sledeće količine: Tissot 4 miliona satova (od toga 20 % mehaničkih, od tih 20 %, 80 % Powermatica), Certina 150.000 satova (od toga 40 % mehaničkih, od tih 40 % 70 % Powermatica), Hamilton 150.000 satova (od toga 50 % mehaničkih, od toga 20 % Powermatica) i Mido 170.000 satova (Powermatic oko 30 %), onda je ukupan broj Powermatic mehanizama daleko ispod broja 1 milion na godišnjem nivou. Ako to uporedimo sa japanskim proizvođačima i ako dodamo plate u Ticinu, koje su još uvek nekoliko puta veće od onih u Kini, Singapuru i Maleziji, gde se sklapa najveća većina Seiko satova 4XXX i 6XXX, onda je potpuno jasno, da samo mehanizam ne donosi ravnotežu na tržištu.
Da ne bi bilo zabune, ovde samo da dodam, da se ostali mehanizmi pomenutih brendova Swatch grupacije proizvode u ETA s.a. u Grenchenu, osim za dva kalibra Longinesa. To su L592 i L588. ETA fazu T0 (izrada komponenata za mehanizam) radi u Grenchenu a fazu T1 (sastavljanje komponenatu u mehanizam) obavlja direktno u pogonima Longinesa u St. Imieru. Inače, gotovo je nemoguće doći do odgovora gde se sastavljaju mehanički satovi Certine, Mida i Hamiltona. Znam jedino to, da na celoj teritoriji Švajcarske ne postoji postrojenje, koje bi na pročelju ili na ulazu nosilo naziv Certina, Hamilton ili Mido, odnosno ne postoje pojedinačne fabrike, gde bi nastajli ti satovi. Kao što na primer ne postoji fabrika, koja pravi isključivo Ball satove. Smeo bih da se kladim, da većina mehaničkih satova tih brendova nastaje u drugom delu pgona Swatch Group Assembly, koji se nalazi u blizini Longines fabrike u St. Imieru, dok je velika verovatnoća da određeni deo satova tih brendova nastaje u Tissotovoj fabrici u Le Locleu. Ipak, ugradnja klasičnih mehaničkih mehanizama (posebno hronografa) zahteva puno veći stepen časovničarskih spretnost, nego što je to u slučaju kvarca.
I kada uzmemo u obzir cenu Certina powermatic mehanizama i troškove radne sile, koja sastavlja sat, onda smo se već prilično približili stepenu 80 % akumuliranih troškova, koje mora takav sat ispuniti, da bi dobio oznaku Swiss Made. U istom, gore pomenutom, razgovoru za Europa Star Magazine, Nicolas Hyek na pitanje, šta Swatch grupa stavlja u entry level satove sa poreklom iz Kine, šef grupacije je odgovorio: u najvećoj meri narukvice, kućišta, safirna stakla, kazaljke i u pojedinim slučajevima to mogu biti i brojčanici. Što se niže spušta cena, veći je udeo uvoza sa istoka. Čak je i CEO Longinesa, Valter Von Kanel na Baselworldu 2016 godine izjavio, da je Longines do 2013 godine kućišta nabavljao u Kini. Onda su uspeli, da kupvinu od 1,5 milion kućišta na godišnjem nivou obave od dva švajcarska proizvođača, po skoro istovetnoj ceni, kao od kineza. Ali ih zbog toga šalju na poliranje u Tajland, gde je skoro jedanput jefitnije nego u Švajcarskoj. Kazaljke i brojčanici dolaze iz Švajcarske, dok su narukvice još uvek napravljene u Kini. Ako sve ovo važi za Swatch Grupaciju, koja je i u entry levelu razred najveći igrač švajcarske produkcije satova, onda je sasvim logično, da je slična slika i kod ostalih aktera. Analitičari predpostavljaju je, da tek sa satovima srednjeg razreda (2,5 k €) počinje odstustvo dalekog istoka u Swiss Made produkciji.
Šta tek reći za satove sa Made in Germany potpisom. Entry razred je prepun sa potpuno japanskim mehanizmima, unutrašnjim oznakama kućišta China i narukvicama takođe iz KIne.
Na kraju.Mislim, da niije toliko bitno gde je napravljena odrođena komponenta: npr. kućište ili čak narukvica. One se sve prave na osnovu spcifikacija, koju postavi sastavljač satova naručiocu i tu nema bitnijih odstupanja. Ono, što je važno, to je mesto, gde je sve to zajedno sastavljeno. Tu već jako do izražaja dolazi stepen zahtevnosti i sposobnosti proizvođača ili sastavljača konačnog sata. Nije svejedno, da li je sat sastvaljen u Švajcarskoj ili u Kini. Zbog toga je možda najvažniji deo Swiss Made standarda onaj koji se odnosi na to, da mora biti mehanizam u potpunosti razvijen u Švajcarskoj, ugrađen u sat u Švajcarskoj i prekontrolisan u Švajcarskoj.
Ovo pišem, zato što sam u više navrata dobijao poruke sa pitanjima, koje se odnose na poreklo odrešenih satova.