Da li biste se vratili u osamdesete?

Pročitao sam Vladanovu poruku sa prve strane i vratio se u te iste godine kad sam imao između 5 i 15 godina i razmišljao kao osnovac gledajući malo starije tj Vladanove vršnjke kako oni rade isto što i on i jedva čekao da i ja napunim famoznih 18 godina i da proževim to što su i oni.Meni je bilo odlično tada jer mi je jedina obaveza bila da sa vrlodobrim,skoro odličnim,uspehom završim započeti razred i da saznam kog ćemo tačno datuma otići na more.Ostalo je sve bilo bezbrižno odrastanje kakvo bi trebalo da ima svako dete na ovom svetu.Mlađi od nas sa razlogom ne žele da se vrate u 80´ jer ih jednostavno nisu ODŽIVELIi.Doživeli su isto što i ja početak i trajanje 90´ sa ratom,redovima za hleb,mleko,jogurt,benzin,neneormalne kurseve nemačke marke koji su se menjli tri puta na dan itd,itd,itd.
Jedino što je njima bilo mnogo lakše ,jer nisu ODŽIVELI 80´bez HD,ADSL,WiFi,Interneta,3G,2G,Blogova,Klima uređajima u stanovima i autima,još malo i mobilnim telefonima,Energetskih napitaka a psiokativne supstance da i na spominjem.Ja sam kad je trebalo sve da doživim što su generacije pre mene postavile kao normalne stvari dobio samo jedno VELIKO NIŠTA,osim redova i narednih 10 godina opet jedno MALO MANJE NIŠTA.
Zato bih se ja vratio u 80´ pa makar i ponovo imao iste one obaveze,ako baš mora.;)
 
Ja se izvinjavam što ovo radim ali iskopiraću ovde sopstveni post sa početka ove teme.
Vervatno je u pitanju to što sam napisano lično proživljavao ali mi nekako baš dobro opisuje to doba.
Sa nadom da će dotaći još nekoga.

''
Da li bih se vratio u 80-e?
Šta ti pada na pamet?
Zašto bih opet želeo da imam između 13 i 23 godine?
Da opet živim u zemlji gde sam se pojavljivao u Sarajevu,Dubrovniku ili Rijeci sa pričom da sam iz Beograda i da nemam gde da spavam.I uvek bi se javilo par nepoznatih vršnjaka i vodilo me njihovoj kući.Ni njihovim roditeljima nije bilo ništa čudno da se nepoznati ,dugokosi momamak pojavi u njihovoj kući u 23h.Spremali bi mi i večeru i doručak.Kako porodica Seferović Muhameda,tako i porodice Paloc Zoltana ili Ante Jurića...i mnoge druge.
Zašto bih želeo da na sred Knez Mihajlove ili Kalemegdana (ako mog društva trenutno nema) priđem bilo kom društvu koje ima gitaru i počnem da se družim?
Zašto bih opet želeo da budem sa devojkama kojima nije bitno da li imam ili nemam pare već im je važno koje pesnike volim i koliko lepo umem da pričam dok smo zajedno?
Zar da živim u zemlji u kojoj je dovoljno 15 dana raditi preko Omladinske Zadruge i time obezbediti 45 dana na moru,u kampu.I da ,opet,doživljavam da nas do tada nepoznati ljudi u tom kampu pozivaju na klopu,a kada se njihova ''smena'' na odmoru završi i krenu kući-nama ostave sve zatečene namirnice (da se deco ne trošite).
Zar da opet doživljavam da mi,dok stopiram od Splita do Dubrovnika,staje sredovečni par u pretrpanom Fići,i da gospođa prelazi na zadnje sedšte i sedi na vrhu torbi,da bih ja ,sa rancem,imao komoditet na prednjem sedištu?
Pa ne bih,valjda opet,trpeo sve one razmažene Hrvatice,uobražene Slovenke,vesele Makedonke,zapanjene Bosanke i uvek pomalo tajnovite Vojvođanke.Zar ponovo tražiti zajednički jezik(mislim-bukvalno) sa svim onim Nemicama,Ruskinjama,Holanđankama...
Ne bih da mi ponovo vrhunske droge budu ''Car Lazar'' i ''Carica Milica''.
Zar da muzika ponovo ima ideju a tekstovi smisao?
Šta,treba možda,ponovo da gledam osmehe po ulicama?
Ma,daj... ''
 
Da se vratim i ostanem u 80-ima zauvek!
Davno negde pročitah da su 80-te bile najproduktivnije sto se tice muzike, filma, kulture uopšte i to ne samo kod nas, već u celom svetu.
Jedna od stvari koja mi je bila super dok sam gledao seriju "Stranger things" je sto je radnja smeštena u taj period. Bilo je lepo podsetiti se. Walkman je bio glavna stvar u seriji, kao i bicikli sa "banana" sitcom (sto bi rekli), otkačena garderoba, frizure I sto sta jos.
 
Ja se izvinjavam što ovo radim ali iskopiraću ovde sopstveni post sa početka ove teme.
Vervatno je u pitanju to što sam napisano lično proživljavao ali mi nekako baš dobro opisuje to doba.
Sa nadom da će dotaći još nekoga.

''
Da li bih se vratio u 80-e?
Šta ti pada na pamet?
Zašto bih opet želeo da imam između 13 i 23 godine?
Da opet živim u zemlji gde sam se pojavljivao u Sarajevu,Dubrovniku ili Rijeci sa pričom da sam iz Beograda i da nemam gde da spavam.I uvek bi se javilo par nepoznatih vršnjaka i vodilo me njihovoj kući.Ni njihovim roditeljima nije bilo ništa čudno da se nepoznati ,dugokosi momamak pojavi u njihovoj kući u 23h.Spremali bi mi i večeru i doručak.Kako porodica Seferović Muhameda,tako i porodice Paloc Zoltana ili Ante Jurića...i mnoge druge.
Zašto bih želeo da na sred Knez Mihajlove ili Kalemegdana (ako mog društva trenutno nema) priđem bilo kom društvu koje ima gitaru i počnem da se družim?
Zašto bih opet želeo da budem sa devojkama kojima nije bitno da li imam ili nemam pare već im je važno koje pesnike volim i koliko lepo umem da pričam dok smo zajedno?
Zar da živim u zemlji u kojoj je dovoljno 15 dana raditi preko Omladinske Zadruge i time obezbediti 45 dana na moru,u kampu.I da ,opet,doživljavam da nas do tada nepoznati ljudi u tom kampu pozivaju na klopu,a kada se njihova ''smena'' na odmoru završi i krenu kući-nama ostave sve zatečene namirnice (da se deco ne trošite).
Zar da opet doživljavam da mi,dok stopiram od Splita do Dubrovnika,staje sredovečni par u pretrpanom Fići,i da gospođa prelazi na zadnje sedšte i sedi na vrhu torbi,da bih ja ,sa rancem,imao komoditet na prednjem sedištu?
Pa ne bih,valjda opet,trpeo sve one razmažene Hrvatice,uobražene Slovenke,vesele Makedonke,zapanjene Bosanke i uvek pomalo tajnovite Vojvođanke.Zar ponovo tražiti zajednički jezik(mislim-bukvalno) sa svim onim Nemicama,Ruskinjama,Holanđankama...
Ne bih da mi ponovo vrhunske droge budu ''Car Lazar'' i ''Carica Milica''.
Zar da muzika ponovo ima ideju a tekstovi smisao?
Šta,treba možda,ponovo da gledam osmehe po ulicama?
Ma,daj... ''
Bravo !!! 👏👏👏
 
Au kakva luda tema. Skoro svaki dan se mislim o tome. Doduše imao sam sreću da se rodim na kraju te ere i u onu državu i samo na tome ostalo nažalost.

Civilizacijski maksimum u svakom smislu, fudbal na vrhuncu, košarka na vrhuncu, sve umetnosti na vrhuncu, para svuda sa svih strana, oseća se dobar vibe i vera u budućnost, a ne kao sad samo briga, nepoverenje u sve grane sistema i pljačka svuda sa svih strana.

Zamišljam autoput severna Italija veče i ulična svetla iznad puta, vozim neki BMW, idem za Nemačku. Granice se otvaraju i formira se EU u početku mnogo humana i plemenita ideja.

Gesendet von meinem SM-A556B mit Tapatalk
 
Nisam gledao MTV decenijama, ali mi je njegovo gašenje izmamilo duboki uzdah. 😔
Eh koliko sam ga gledao i znao svaku pesmu i svaki spot napamet.
Toliko uspomena budi da ne mogu ni da opišem a ova cela tema gadja u srce. 🥺
 
Као што смо ми били део 80тих, тако су и оне постале део нас и тада и данас. Жал остаје само за нашу децу јер не могу разумети дух тог времена као што ја не разумем садашње. Што се мене тиче ја живим у 80тим, овде сам само у пропутовању.
 

Attachments

  • Belted-Out-Power-Ballads-Into-Hairbrushes-1024x576.jpg
    Belted-Out-Power-Ballads-Into-Hairbrushes-1024x576.jpg
    71.1 KB · Views: 9
Kad spomenu ratove, kreativnost je bila mnogo prisutnija u doba kada je bilo ratova. Naravno, ne tvrdim da su ratovi i kreativnost u direktnoj vezi, ali je fascinantno da je u takvim vremenima stvaralaštvo bilo na višem nivou. U doba kada su stvarali Mikelanđelo, Da Vinči, Karavađo, Betoven, Mocart, Verdi, Šekspir, Bajron, Balzak i mnogi drugi, Evropa je bila klanica i svaka zemlja je bila manje ili više pogođena.

Posle Drugog svetskog rata svet je doživeo velike promene, a ako gledamo kulturu i umetnost, iako zaostaju za prethodnim periodima, stvorena su mnoga dela koja su i danas poznata. Ako krenemo od muzike, kvalitet tekstova je bio na visokom nivou, što je Vladan već spomenuo, a mnogi danas ne bi razumeli tekstove najvećih hitova tog doba. Što se tiče filmova, upravo danas se recikliraju oni koji su tada snimani jer neki scenaristi očigledno nemaju kreativnosti.

Iako danas ima dosta knjižara sa velikim brojem naslova, od kojih se mogu naći sasvim kvalitetni, lakše je doći do naslova koji potpisuju nekakva Zorannah ili Šešelj nego do Andrićevih dela.

U sva tri slučaja kvantitet preovlađuje nad kvalitetom.

Primetio sam da su stripovi sada potpuno skrajnuti, da je izbor mnogo manji nego nekada i da su skuplji u odnosu na platu. I danas se može kupiti ono što smo mi čitali ili nova izdanja, ali treba ih tražiti po specijalizovanim knjižarama, pri čemu cene nisu u rangu 2-3 sladoleda ili manje, kao što je nekada bio slučaj.

Uprkos ogromnom tehnološkom razvoju i mogućnosti da se prošire horizonti saznanja, čini se da je društvo u svetu postalo debilizovano. Ima onih što veruju da je zemlja ravna ploča, da će ih 5G sahraniti, da ih masoni, CIA, Vatikan, Šošoni i Eskimi nečim prskaju iz aviona (famozni chemtrails) i u mnoge druge budalaštine. A enciklopedijsko znanje je sada na samo dva klika.
 
Back
Top