davorb - moja kolekcija

davorb

New member
Dvoumio sam se gde da postavim opis svog novog sata, ali pošto nisam napravio tradicionalne makro fotografije detalja sata, niti imam nameru, jer takvih je već prepun internet, na koncu mi se učinilo da post manje zaslužuje mesto u segmentu kompletni testovi satova, pa evo ga ovde...



Primetio sam neobičnu okolnost da je Christopher Ward naširoko voljen i cenjen, ali ovde na forumu minimalno (da ne kažem nimalo) zastupljen, te sam stoga rešio da podelim reč-dve o svojoj prinovi.

O samom imenu brenda ne vredi trošiti puno reči a ispasti pametan i reći ono što ne znaju već svi. Ja ih doživljavam kao začetnike savremenog mikrobrend koncepta, iako im proizvodnja već uveliko možda prerasta takve okvire. I najveća imena horologije morala su da počnu od malog, da ne kažem mikro, ali ono što je u poslednjoj deceniji pokrenulo lavinu prizvođača najrazličitijeg kvaliteta, porekla, posvećenosti i profilisanosti, kao da je počelo sa Christopher Wardom. Možda zvuči previše pretenciozno, ali ipak je ovaj proizvođač bio pionir direktne prodaje svojih satova krajnjem kupcu, bez učešća ovlašćenih distributera, a vrlo brzo se sa pravom pozicionirao i kao jedan od najboljih primera odlično balansirane, večito nedostižne ravnoteže: kvalitet-cena. Nakon prisvajanja jednog njihovog primerka, mogu da kažem da je zaista kvalitet koji se dobija za pare izvrstan. Ali krenimo redom…


New-CW-Logo.png

Pre dolaska na ovaj forum voleo sam satove, ali malo šta znao o njima, posedovao uvek po nekoliko primeraka koje bih rotirao u skladu sa prilikom, a u mojoj ljubavi prema satovima postojale su samo dve konstante: smatrao sam da je svaki trošak veći od par stotina deviza na sat potpuna ludost (ili bahatost) i da jedini tip sata koji me nimalo niti privlači, niti mi je potreban, niti mi odgovara je dajver.
Mogu slobodno „okriviti“ pojedine članove ovog foruma i njihove tekstove što su se moji principi okrenuli naglavačke. Na stranu što sam počeo da opravdavam pojedine visoke cene (iako je trocifren broj i dalje u mom umu granica promišljanja o kupovini), ali još fascinantnije je što sam sa upoznavanjem nepreglednog sveta satova ne samo pronašao kompletnu jednu nišu dajvera koji mi se sviđaju, već detaljno počeo da planiram svoju sledeću kupovinu u tom smeru. Dakle rešio sam da najviše para što sam ikada potrošio na jedan sat bude upravo na dajver!

DSC_9453 fin.jpg

Nakon ovako opširnog uvoda čovek bi pomislio da sam detaljnom analizom zaključio da je dotični CW najbolji izbor i planski promislio kada bi trebalo sat kupiti, međutim kao jako nepromišljen čovek, uradio sam upravo suprotno. Sramota bi bilo tvrditi da nisam imao na umu i dotičan model, ali mi je od CW-a najviše zapao za oko bronzani C65 Ombre chronometer. Pored njega na poširokom spisku našao se skoro svaki mogući retro-skin-diver od Certine PH200, preko Orisa 65 i Yema Supermena, do Longines Legend Divera i Rado Captain Cook-a. Bilo je tu i nekih skromnijih mikrobrendova, ali koliko god mi se neki mikrobrend svideo, uvek mu je važan detalj kvario kompletnu sliku: bilo da je u pitanju neoriginalni dizajn, loš mehanizam, ili nešto peto.

DSC_9455 fin.jpg

Christopher Ward C65 Trident je po svim tačkama superioriniji od sličnih mu satova u cenovnom rangu a po mnogo čemu i od nekih skupljih „rasnih“ primeraka:
Sa svojih 41mm kućišta spada u prosečnu veličinu (možda naginje ka manjim satovima kada su dajveri u pitanju, ali to nikako nije slučaj i doćićemo do toga), ali debljina od 11.55mm ga svrstava medju najtanje satove iz ove kategorije.
Uz skulptorski oblikovano kućište sa nekoliko ispresecanih ravni na kojima se smenjuju različite vrste obrade čelika, profil ovog sata pobeđuje na svim takmičenjima lepote među dajverima, a dobrano konkuriše i najotmenijim dress satovima. Interesantno je da je i verzija sa automatskim mehanizmom spakovana u isto kućište, iste debljine.

DSC_9466 fin.jpg

Prelepo zakrivljen profil pedantno brušenih i poliranih površina dopunjen je tankim bezelom značajno oborenim ka spoljašnjim ivicama i izrazito ispupčenim safirnim staklom, oštrih ivica, što bi se reklo box crystal. Mršav bezel od aluminijuma i ispupčeno safirno staklo ne samo što pojačavaju skladnu igru oblika kućišta već i ostavljaju retro utisak na satu čiji osnovni karakter na prvu loptu koketira sa starim vremenima, iako ima dosta elemenata modernog dizajna.
Celim obimom obeležen markerima, plavi bezel okružuje cifer druge nijanse plave boje, koje su skladno komplementirajuće. Mat plavi cifer mi je na fotografijama delovao bezlično i veliki sam ljubitelj bilo kakve druge vrste obrade (sunburst, tekstura, visoki sjaj…) i stoga sam mislio da je crna verzija estetski tačnija, međutim fascinantno je koliko nijansi plave ovaj sat ume da pokaže pod različitim svetlom.

DSC_9477 fin.jpg

Mnogo ljudi zamera ispis imena brenda kod markera za 9 sati, meni se istinski ova pozicija sviđa, zato što je drugačija, neobična, i dovoljno skladna iako je u pitanju dosta štampanih karaktera. Ruku na srce utisnuti logo ispod 12h je u tom slučaju zaista suvišan, ali je ipak toliko diskretan da mi ni to ponavljanje brendiranja ne smeta. Sekundna skala je detaljno obeležena po ivici cifera u istoj beloj boji kao i ime brenda, dok su markeri, blago uzvišeni na podlozi, u nijansi narandžaste koja imitira radijumske markere starih vremena. Arapski brojevi 6 i 12 su možda jedino nesrećno rešenje na ovom ciferu i ne razumem zašto nisu kao i ostali markeri blago izdignuti, već su jeftino naštampani na cifer.
Font brojeva korespondira sa kazaljkama za sate i minute, koje govore modernim dizajnerskim jezikom. Oborenih ivica, u obliku kriket palice (poprilično sam siguran da ova kategorija oblika kazaljki ne postoji, ali mene nesumnjivo podsećaju baš na to) ujedno su kapitalne veličine, ali i elegantne i prefinjene, baš kao i kućište sata. Drago mi je da u ovom slučaju dizajneri nisu olako preuzeli oblike velikih strela i time utemeljili retro stil, već ponudili nešto novo, sveže i drugačije. Sekundara je naravno u karakterističnom obliku trozupca i kod nje nema nikakve greške. Čak je vrh iluminiran, što samo pojačava igru oblika jedne skoro dvodimenzionalne kazaljke.
Kada smo kod iluminacije ovo je objektivno najveća mana sata. Iluminacija je blago rečeno-JADNA. Na bezelu je samo jedna majušna tačkica, gorespomenuti vrh sekundare uopšte ne postoji u mraku, a markeri nakon uticaja direktnog svetla su u stanju da sijaju nekih 30ak sekundi, dok kazaljke ne uspevaju više od 15s. Kada bih na jednoj ruci nosio ovaj sat, a na drugoj svoj SNK385 i ušao iz osunčanog prostora u mračan hodnik garantujem da bi Seiko više i jače svetleo, što je za jedan dajver, ma koliko on bio dressy veliki poraz.

DSC_9491 fin.jpg

Sa druge strane kućišta je masivno reljefni poklopac peskirane površine sa koje se izdiže polirani trozubac i polirani ispisi o osnovnim informacijama. Jedna od njih je i 15atm vodootpornosti, što će mnogima zvučati premalo za diver, ali imajući u vidu da ovaj model dosta koketira i sa sportskom elegancijom i sa retro dizajnom, po oba merila je 150m sasvim očekivano. Ja ne umem da ronim, tako da skromna vodootpornost kojoj ne ide u prilog nezašrafljiva krunica sasvim zadovoljava potrebe letnjeg sata. Sudeći po trenutnim okolnostima u svetu, ovog (i ko zna još koliko leta) jedina voda koju će ovaj sat videti je prilikom besomučnog pranja ruku nakon pipanja bilo kojih javnih površina. Krunica je kao i pozadina kućišta potpisana u istom stilu: ispupčenog poliranog logotipa koji se izdiže iznad peskirane površine.

DSC_9461 fin.jpg

Kako nisam preveliki ljubitelj metalnih narukvica, sasvim logično je bilo da svoj dajver naručim sa upravo takvom narukvicom! Moram priznati da je ovo prvi put da držeći uživo sat shvatam značenje „kvalitetne izrade“ narukvice. Prefinjeno, skoro satensko brušenje, veličina linkova, njihov oblik, težina narukvice, sve je savršeno. Dopunjeno odlično osmišljenom kopčom sa mehanizmom za fina podešavanja na klik-vrhunska stvar!

DSC_9456 fin.jpg

Ispod prelepog cifera, i iza vešto dizajniranog poklopca krije se švajcarski mehanizam Sellita SW210-1. Ručno navijanje je nešto što je ozbiljno počelo da nedostaje mojoj skromnoj kolekciji tako da je ovo bio jedan od ključnih faktora odluke za baš ovaj model. Šteta što poklopac nije proziran da može da se uživa u pogledu mehanizma, koji uprkos svojoj skromnoj završnoj obradi sigurno deluje fascinantno, kao što svaki mehanizam na ručno navijanje deluje lepše od svog automatskog pandana. CW nigde ne iznosi koji je grade mehanizma u pitanju, tako da bih najpre pomislio da je standard. S druge strane uputstvo navodi da su maksimalna odstupanja +-15s, što korespondira sa Top razredom. Bilo kako bilo, u stvarnom životu ovaj primerak odstupa skromnih +1s dnevno.

DSC_9482 fin.jpg

Sve u svemu moj prvi švajcarac (koji to i nije, ali pssst), moj prvi sat na navijanje, moj prvi dajver i definitvno primerak koji štiklira sve moguće dizajnerske elemente koje bih mogao da poželim. Ipak, za ovaj sat su vezane 2 nesrećne okolnosti i vrlo je moguće da ga neću zadržati u svom vlasništvu.
Prva tužna priča tiče se mog buđelara i kupovine ovog sata. Naime, kako sam napomenuo na početku posta, nisam planirao uopšte ovaj model, razmatrao sam kada bih i kako mogao doći u posed nekog drugog sata, ali onda sam saznao za rasprodaju koja se odvijala u CW, međutim nažalost kasno. U trenutku razočaranja posve neplanski i nepromišljeno odlučujem se da pazarim „second best“ model, jer očigledno nisam sposoban da čekam i pratim povoljne ponude, da bih par dana nakon poručivanja sata po punoj ceni saznao da se rasprodaja nije završila i da se povremeno obnavljaju nove zalihe za razduživanje. Mislim da sam jedini čovek koji je od Christopher Warda kupio sat po punoj ceni u proteklih mesec dana!
Ipak ne bi mi bilo žao što sam ispao magarac, jer mislim da sat vredi i pune cene ali imam jedan ozbiljan „problem“ na koji pokušavam da se naviknem, ali ako ne uspem moraću da ga ili vraćam ili preprodajem. Na početku opisa sam pomenuo njegove prilično prosečne dimenzije, i iako nisam ljubitelj velikih satova mislio sam da do 41mm mogu ići, posebno imajući u vidu tanak profil sata. Međutim upravo taj tanki i zaobljeni profil koji grli ručni zglob, stvara utisak više nekakve narukvice nego sata, a 22mm široka narukvica i uski bezel nimalo ne pomažu u ostvarivanju utiska da je sat manji nego što jeste. Tako da dok ga gledam iz ruke deluje fascinantno i prefinjeno, ali čim ga stavim NA ruku imam utisak da sam uzeo tuđi sat, verovatno nekog džina i ne mogu da se naviknem na njegovu veličinu.
 
Interesantan opis, hvala :). Nadam se da ćeš se navići na sat.

Sent from my Nokia 6.1 using Tapatalk
 
joj, pa gde CW po punoj ceni :(...oni valjda cesto valjaju i onaj 20% kupon. Drug je uzeo Trident 600 na rasprodaji pa na njemu iskoristio 20% i ispao ga prilicno jeftino za to sto predstavlja.
 
Izuzetan opis Davore! Hvala na utiscima.
Sat je vrlo zanimljiv i poseban (Sellita SW 210). Pokušaj mu dati nešto vremena za privikavanje.

Samo jedna mala digresija, za opštu informiranost: prvi proizvođač satova, koji je počeo sa prodajom direktno kupcu (bez prisustva posrednika u vidu dealera i distribucijskih mreža) je bio Ollech & Vajs (autor legendarnog divera Caribbean 1000), 1959 godine. Kupcima je bilo omogućeno slanje naručbi preko pošte direktno na adresu brenda u Zurichu kao i slanje naručenog proizvoda.
CW je pionir On Line prodaje.
 
Prelep sat, iako bi ja mozda izabrao drugi njihov model. Bilo je reci o logou na sekundari, mene taj detalj odusevljava. Cestitam!
 
Hvala svima, definitvno cu pokusati malo da se priviknem. Esteta u meni je duboko razocaran, poklonik satova ushicen... :man_in_love:


Daj sliku sata na ruci, možda nije toliko velik.
Verujem da na slikama to ne deluje toliko napadno kao sto sam opisao. Gledajuci tudje slike i video snimke sam i zakljucio da bi mi odgovarao, ali problem je u glavi.


joj, pa gde CW po punoj ceni :(...oni valjda cesto valjaju i onaj 20% kupon. Drug je uzeo Trident 600 na rasprodaji pa na njemu iskoristio 20% i ispao ga prilicno jeftino za to sto predstavlja.
Slagao sam za punu cenu - jeste radio kupon, doduse na 15%, i izvrteo sam razne kalkulacije oko izbora deviza jer je recimo isti sat preko 900 eura, ali zato ispod 900 dolara, sto je potpuno besmisleno, ali onda moja banka te dolare prvo konvertuje u eure, pa onda u dinare, ili tako vec nesto pa se dosta izgubi i na transakcijama. Ono sto me je obradovalo vise nego da sam ga kupio na rasprodaji jeste kada je stigao. Naime, jos ranije sam slao email CW-u (i zaista odgovaraju u roku od par sati i na najgluplja pitanja :congrats:) i pitao za konacnu cenu, zbog odbijanja VAT-a, itd, gde su mi rekli da komp prepoznaje lokaciju i automatski mi nudi cenu sa/bez VATa u zavisnosti od mesta odakle porucujem. Kako sam bio spreman da na konacnu cenu od nekih 750E dodam jos bar 250E na carinu i poreze, strefila me poruka od DHLa da paket pristize i da je potreban SAMO moj potpis! Izgleda da su se sazalili u CW-u i platili mi sve uvozne dazbine uz vec besplatan shipping... :lol: U svakom slucaju lepo dobio papir o carinjenju, sve koliko treba platiti i pecat da je placeno u DHLu!

Inace sam negde citao da kada je rasprodaja ne vaze kuponi, tako da je taj tvoj ortak bas odlicno prosao!


Izuzetan opis Davore! Hvala na utiscima.
Sat je vrlo zanimljiv i poseban (Sellita SW 210). Pokušaj mu dati nešto vremena za privikavanje.

Samo jedna mala digresija, za opštu informiranost: prvi proizvođač satova, koji je počeo sa prodajom direktno kupcu (bez prisustva posrednika u vidu dealera i distribucijskih mreža) je bio Ollech & Vajs (autor legendarnog divera Caribbean 1000), 1959 godine. Kupcima je bilo omogućeno slanje naručbi preko pošte direktno na adresu brenda u Zurichu kao i slanje naručenog proizvoda.
CW je pionir On Line prodaje.
Hvala Haifisch, covek uvek nesto nauci od tebe! Zaista zvuci fascinatno da su to odlucili i primenjivali 1959. godine!
Pomislio sam da razglabam o inovativnosti koncepta on-line kupovine pre skoro 10 godina, kao i o drugim prednostima CW-a (ukljucujuci i zaista luksuzno pakovanje za tu cenu koje nisam ni pomenuo) ali sta onda ostade od opisa sata...

I da-SW 210 je glavni motiv za kupovinu BAS ovog modela. Iako me i dalje fascinira rucno grebani ombre cifer, bronzano kuciste koje patinira, naravno i COSC sertifikovani mehanizam u modelu koji mi je bio na vrhu CW liste, i sve to za svega nekoliko stotina eura vise (!). Ali onda krene druga mozgolomka: "gde je 1200E za CW tu je onda 1500E za neki sat vece istorijske vrednosti", ili: "dam vise para za sat sa 150m vodootpornosti nego za na primer jedan Squale sa 500m", itd.


Prelep sat, iako bi ja mozda izabrao drugi njihov model. Bilo je reci o logou na sekundari, mene taj detalj odusevljava. Cestitam!

Kakav logo na sekundari?! Nemam pojma za tu cinjenicu...
 
Mislio sam na trozubac na sekundari..

Послато са Redmi Note 7 помоћу Тапатока
 
Mislio sam na trozubac na sekundari..

Послато са Redmi Note 7 помоћу Тапатока

:lol: ali ja krelac, odmah uzeo lupu da potražim taj utisnuti logo, i pitam se u kojim je mikronima to radjeno, jer kazaljka jedva da ima debljinu... :lol:
 
Meni deluje ok, jos iz tog ugla sat izgleda najvece, ali to nije kako ga drugi vide. Probaj da uslikas u ogledalu.

Vidi npr kako izgleda moja stowa tako izbliza i u ogledalu, kao da je 2 broja manji :)

117122269_3029948267131122_1461313584415639711_n.jpg 117198425_600905307468335_889101218051151940_n.jpg
 
Stavi CW na neku kožu, krem/smeđe. Možda i malo ofucano što bi rekli distressed. Biće bomba.

Sent from my Nokia 6.1 using Tapatalk
 
Stavi CW na neku kožu, krem/smeđe. Možda i malo ofucano što bi rekli distressed. Biće bomba.

Sent from my Nokia 6.1 using Tapatalk

Been there done that. Malo više mi leži, ali disciplinujem sebe do kraja, ako cu se navikavam na veliki sat, ću se naviknem i na metalnu narukvicu :D

IMG_20200728_182742.jpg
IMG_20200728_183504.jpg
 
Nema smisla predstavljanje kolekcije zaustaviti samo na jednom satu...

Sledeći član je još jedan outsider po pitanju zastupljenosti, ali i obzirom koliko mnogo pruža svojim skromnim imenom:

logo.png
Bile su to godine grandioznih stremljenja, velike misli su dosezale daleko, još veće ideje visoko. Radilo se, gradilo se, ni slutilo se nije kakvo skaradno, krvavo lice krije ljudski rod. Pre nego što će se pušiti rovovi bojnim otrovima koji padaju sa neba i armirane zgrade nestajati u prahu do temelja pod silinom detonacija sa nebesa, neka uglađena gospoda, zašiljenih masnih brkova, sa monoklima koji se kriju ispod cilindra, u visoko zakopčanim kragnama leptir mašnama, maštala su da dosegnu Ikarove visine, da prevaziđu DaVinčijev um i pokore nepregledna nebeska prostranstva.
Te davne 1900. godine, na pragu XX veka, velikim, crnim, serifnim slovima brujale su vruće odštampane novine o letećem gorostasu Lenkbares Luftfahrzug („upravljajućeščvujući vazdušovoz“, prim. prevod). Komplikovana letelica, još komplikovanijeg naziva (p)ostala je u istoriji poznata po imenu svog izumitelja. Zeppelin LZ1 bilo je leteće čudo skoro 130 metara dugačko, napunjeno sa 11000 kubika hidrogena, a ipak, lakše od vazduha, jedrilo je nebom bez mahanja krila.

30 godina kasnije Cepelini će dostići svoj vrhunac (i vrtoglavi, pa čak i eksplozivni pad) u vidu prefinjenih lebdećih transatlatnskih hotela poput lz127 (i (ne)slavnog Hindenburga), a još 70 godina kasnije će jedna mlada firma odati počast ovim lebdećim kolosima kroz dizajn svojih satova.

LZ_127_Graf_Zeppelin_over_world.jpg LZ_127_Graf_Zeppelin_over_world int.jpg

Firma PointTec osnovana je u Nemačkoj, zemlji koja je izrodila Cepeline, ne tako davne 1987. godine. Svoj hrabri dizajnerski jezik izdvojio ih je od samog nastanka, kada su prodavali prekomerno velike ženske satove prečnika do 48mm. 1996. godina je bila značajna za firmu, kada izbacuju na tržište svoj brend Junkers, mahom po uzoru na nemačke pilotske satove (a 1997. lansiraju liniju radio kontrolisanih satova Maximilian Munchen). Ipak strogu i asketsku liniju univerzalnog dizajnerskog jezika pilotskih satova, ponajviše B-Uhr-ova, dopunjuju jednim vrlo sličnim, a opet sasvim novim (i ponovo kao na početku-posve drugačijim) izgledom satova još jednog podbrenda-Zeppelin.

Kao i većina satova pod ovim imenom, Zeppelin lz 127 7666 karakteriše eklektičan retro stil. Međutim dok se pod retro najčešće pomišlja na dress satove 50ih, dajvere 60ih i 70ili-ili hronografe 70ih i 80ih, Zeppelin inspiraciju ponajviše crpi iz blistavih godina sa početka XX veka. Da vizuelni identitet ovog sata bude još jedinstveniji, kreatori su se našli sa otežanom okolonošću da su tih decenija ručni satovi bili u svojoj prenatalnoj fazi razvoja.

DSC_9495.jpg

Visoko-ploirano kužište u primerenom art-deco stilu obiluje jakim geometrijskim linijama, koje nipošto nisu grube. Nekoliko prevoja na boku kućišta grade jedan od najzanimljivijih profila u savremenoj časovničarskoj industriji. Svoj karakter prvih dekada XX veka pojačava dodatna igra oblika lugova, koji su takođe isklesani u dve ravni dok izviruju iz oblog kućišta pod oštrim uglovima, kao u (dobra) stara vremena. Ispod ispupčenog stakla (nažalost mineralnog) krije se cifer sivkasto-šampanj boje. Površina cifera zahvaljujući boji deluje isprano i patinirano sve dok ga ne obasja jaka, direktna svetlost pod adekvatnim uglom, koja otkriva sedefastu teksturu i sitnu granulaciju.

DSC_9573.jpg

Pomalo uvećana i oštro nazubljena krunica (na žalost bez tragova potpisa) komplementira kazaljkama za sate i minute u obliku izduženih dijamanta otkrivajući pomalo avijatičarski karakter sata (Cepelin je uostalom bio vrhunska leteća mašina). Odsustvo luminacije, koja je žrtvovana zarad visoko-sjajnih, širokih, crnih površina ipak uzdižu ovaj sat na gospodstveni nivo, baš kao što je to bila i namena istoimenim letelicama.

DSC_9586.jpg

Da spoj nespojivog može dati odlične (i krajnje upečatljive) rezultate govore drugi vizuelni elementi ovog sata, koji koketiraju sa različitim stilovima, dekadama i podgrupama satova, ali sa jednom konstantom: nostalgičnom utemeljenošću u prošlosti. Po obodima brojčanika odštampana je minutna skala, koja uz satne markere u fontu nalik Bregeovim umetničkim delima i malu skalu podbrojčanika sekundare neodoljivo podseća na stare železničke satove Hamiltona ili Walthama.

DSC_9502.jpg

Podbrojčanik za sekunde, iako asimetrično odsečen prozorčetom u samo srce sata, u odnosu na poprilično neskroman logo i par natpisa (o poreklu sata i vrsti mehanizma) gradi jednu skladnu i simetričnu celinu. Kroz taj prozor može se posmatrati precizno usaglasje natezanja i otpuštanja opruge, sa pomerajem ankera, koji poput glavne komore srca pumpaju život kazaljkama sata. Prefinjenost obrade ruba otvora, kao i glavnih elemenata mehanizma nisu na zavidnom nivou, ali privilegija prostog pogleda na unutrašnjost satnog mehanizma neodoljivo podseća na aspiracije stanovništva tadašnjeg vremena i njihovu ljubav prema lepoti mehanike.

DSC_9593.jpg

Iako neotesanoj, lepoti mehanizma može se diviti i kroz providan poklopac na poleđini sata. Istina je da zahvaljujući istaknutoj šari i skeletoniziranom rotoru ovaj japanac deluje lepše i prefinjenije od nekih svojih koolega, ali tu svaka njegova superiornost staje. Prosečnog takta, sa mogućnošću navijanja, ali ne i zaustavljanja sekundare, Miyota 82S5 možda je najslabija tačka ovog sata, koji prosto vapi za nečim prefinjenijim. Sa druge strane njegova slaba preciznost, glasno zvečanje rotora pri najmanjim pokretima i jednosmerno navijanje, zahvaljujući kom isti može da se zaleti i po nekoliko sekundi, podsećaju na ista ta stara vremena u kojima (prosečnom čoveku) i nije bila od krucijalne važnosti svaka sekunda, niti se život merio proteklim vremenom, već se vreme merilo bogatstvom života. Naučiti živeti sa satom koji svakog dana ima drugačija odstupanja, koji vrlo lako može da se nedovoljno navije, pa u sred noći stane i uživati u njegovom zveketu, znači prigrliti bar dašak vremena u kojem su nebom krstarili divovi.

DSC_9499.jpg
 
Hvala na opisu! Vrlo zanimljiv sat, brenda koj je vlastitim dizjanima uspeo naći svoje malo mesto na današnjoj sceni, dok se matična firma čak i uspela upisati u First in History poglavlje horologije.

Što se tiče preciznosti. U zadnje vreme se ovome elementu na forumu daje previše važnosti. Ipak, govorimo o mehaničkim satovima. Na osnovu ISO specifikacija se tačno može znati, šta se može očekivati od mehanizma a dostizanje što veće tačnosti na dnevnoj bazi postaje već opsesija. Jedan od draži mehanike je baš to, što si napomenuo, živeti sa satom, koji može svakog dana dostići drugačije odstupanje.
Što se tiče glasnog rotora. Meni lično je jedan od najlepših zvukova pokretanje Valjouxa 7750 ili 7753 i kada na ruci osetiš njegove vibracije prilikom nekog naglog pokreta. Sve je to draž mehanike.

Kome to smeta. Postoji kvarc.
 
Poslednjem mehaničkom članu porodice ne treba puno predstavljanja: jedan od popularnijih modela jedne od najpopularnijih serija, ubedljivo najpopularnijeg brenda, bar kad je ovaj forum u pitanju.
logo-seiko.png
Iako najjeftiniji, ovaj sat je definitvno najvredniji primerak kolekcije u svakom pogledu: njegova svestranost ga čini satom za SVE prilike, njegova lepota i prefinjenost višestruko prevazilaze cenu, nikada me nijednom sitnicom nije razočarao, naručio sam ga bez velikih očekivanja, a uspeo je toliko sva da nadmaši, da merenjem ostalih satova prema njemu ne znam kada ću u budućnosti ponovo moći da budem posve zadovoljan novom kupovinom.

DSC_9520.jpg

Na najlonu je casual, na koži dress, čak ga i na njegovoj originalnoj narukvici volim, jer ima neobjašnjiv šarm. Proviri suptilno ispod sakoa, a poslužio je i u akciji krečenja.

DSC_9601.jpg

Ono što krasi kompletnu liniju petica, ali možda ipak snk385 izdvaja od nekih drugih modela je Seiko-va sposobnost da i u najjeftinijem satu ponudi mnoštvo prelepih detalja. Polirani, fasetirani markeri se masivno izdižu iznad kućišta dok se o njih prelama svetlost u svim mogućim uglovima, stvarajući svaki put novu i drugačiju igru odbljesaka. Čak su i kazaljke oborene prema obema ivicama, što neretko izostaje kod mnogo skupljih satova.

DSC_9621.jpg

Sunburst cifer je navodno bele boje, ali se ta nijansa retko otkriva, pošto lice sata pokazuje sve nijanse sive i srebrne. Po obodu cifera, u širini markera je drugačija tekstura površine, izrezbarena koncentričnim krugovima-suptilan i retko uočljiv detalj, koji svojom skromnošću još više dolazi do izražaja.

DSC_9636.jpg

Čak mi i naizgled skromna količina luminacije lako izmami osmeh na lice kada u prelasku iz svetlog prostora u polumraku ugledam blještave kazaljke i markere.

DSC_9570.jpg

I baš me briga da li ga sklapaju roboti na malezijskoj štanc traci, i što mu mehanizam izgleda kao da su ga dizajnirali rekviziteri Blejd Ranera, jer proučavajući ovaj sat mislima mi se motaju 2 Van der Roe-ova postulata: „bog je u detaljima“ i „manje je više“. A kako obe ove izreke mogu da se nadju u istom kontekstu? Pa pitajte ljude iz Seiko-a…

DSC_9630.jpg

DSC_9564.jpg
 
Back
Top