Mislim da nema smisla porediti ručni navijač sa automatskim kalibrom. To su dva sasvim različita sveta i svaki zaključak nema pravu relavantnost. Hvala bogu, tako smo i dobili dva najlegendarnija hronografa u istoriji satova. A da li su najbolji, to je sasvim druga priča.
Mihajlo, ipak ću morati da te ispravim. 6238 nije bio začetnik sportskih Rolex hronografa. Otkada je 1933 godine Breitling modifikaciju Landeron 13 kalibra, kao prvi u istoriji stavio u kućište sa dva pushera, dobili smo u osnovi sportski hronograf. Osnova hronografa je merenje vremena, brzine ili razdaljine a to su stvari, koje nisu samo u domeni svakodnevnice, nego su povezane i sa sportskim događajima. Sat sa dva pushera i glavnom krunicom je samo stavio tačku na I ovoj činjenici. Kada se za nekoliko godina desio II svetski rat, određeni deo tih satova je bio prilagođen potrebama pilota, pa samo tako dobili i pilotski sat u pravom značenju te reči. Rolex je svoj prvi hronograf lansirao sredinom 1940 godine, da bi nakon kraja rata nastavio sa izradom hronografa, koja je kao i kod svih ostalih proizvođača bila u potpuno drugom planu. Najpoznatiji Rolex hronograf iz vremena pre Daytone, dolazi iz 1952 godine (ref. 6036) pod nazivom Jean Claude Killy (legendarni francuski alpski skijaš) sa trojnim kalendarom i danas se prodaje za oko 230.000 €. 3 godine kasnije dolazi hronograf sa referencom 4113 i jedini je Rolexov Split Second odnosno Rattraparante (omogućuje merenje dva istovremena događaja), kalibar Valjoux 55. Napravljen je u samo 12 primeraka, a 2019 godine se prodao za 2,4 miliona €.
Verovatno si pod izrazom sportski hronograf imao u mislima Racing hronograf. Ta vrsta satova se razvila sa Heuerom Autaviom 1962, što je samo godinu dana pre izdavanja prve Daytone. Tek tada je počela podela hronografa na racing, diver, pilot i dress satove.
Da li je Omega Speedmaster 1963 godine bio bolji sat od Daytone? Prema kriterijuma, koje je postavila Nasa za svoje potrebe, očigledno jeste, iako Daytona zvanično nije bilo testirana, nego se radilo o njenom prototipu. Ali svejedno. Ono što je presudnog značaja pri poređenju ta dva modela je komparacija Omega kalibra 321 (Lemania 2310/CH 27) sa Valjouxom 72, koji je pokretao Daytonu. Ako pitatate većinu horoloških stručnjaka, oni će ovu Lemaniu izabrati kao jedan od dva najbolja hronogafskih kalibara u pre-kvarčnoj eri. Drugi oko koga se lome koplja je svakako (moram priznati i meni draži) Longines 13.33ZN. Ok, ovde se neću namerno upuštati u ono što je Patek Philippe napravio iz te Lemanie, kada je modificirao u nebeski CH 27-70Q ali ne smemo zaboraviti, da je baš flyback Longines 13.33ZN bio neposredan uzor za nastanak verovatno najboljeg modernog hronografa, A. Lange & Sohne Datographa.
Znači budući Moonwatch je ipak imao određenu prednost pred Rolexovom (Pre)Daytonom. Ne samo u mehanizmu, nego i u činjenici, da je Omega, do tada napravila desetostruki veći broj hronografa od Rolexa, što se sigurno odrazilo u nešto većoj kvaliteti čitavog kompleta. Da li je imala sreću, da je Longines napravio veliku grešku, kada je nakon samo 11 godina proizvodnje 13.33ZN, prešao na jefitniji 30CH, sa kojim je i on prošao slično na Nasa testiranjima kao i Valjoux 72? Svakako, ali to je problem Longinesa a ne Omege.
Ali Omega 321 je takođe samo 11 godina pokretala Speedmaster. Kada je došlo do veće potražnje na tržištu, Albert Piguet je morao ponovo da zavrne rukave i omogući veću, bržu i jeftiniju proizvodnju pokretača budućih Moonwatcheva. 1968 nastaje Omega 861. Taj kalibar nije više bio prestižan Column Wheel, nego član predgrađa Cam actuated, sa mostom, koji više nije imao prestižan oblik luka, nego trapezoida. Postao je oličenje industrializacije u hronografskoj produkciji. Da li je Omega Speedmaster 31.10.1968 bio bolji sat od Rolex Daytone? Svakako ne i bio je daleko od toga. Valjoux 72 je još uvek ostao isti. Zapravo ne. Njegova nova verzija pod nazivom 727 je takođe dobila veću frekvenciju, kao i Omega 861. Oba su sada udarala sa 21.600 b/h. Ali Column Wheel je na Valjouxu ostao nepromenjen.
Ne znam kako bi oba sata prošla na Nasa testiranjima krajem te 1968 godine i to nije važno ali ono što želim da kažem, da za život običnog potrošača ili ljubitelja satova kakvi smo mi, kriterijumi koje je postavila ova svemirska agencija ne bi smeli da budu presudni, koji je sat bolji ili slabiji. Meni lično, kao običnom samrtniku, bi puno više značilo, kada bi mogao da došem do rezultata testiranja, kako su određeni satovi prošli na ruci prilikom kopanja bunara.
54 godina kasnije, Daytona i Moonwatch su još uvek među nama. Kao što sam napisao, nesmisleno je upoređivati ručni navijač sa automatikom ali ako smo dosledni oba modela su doživela drastične promene. Daytona nije više ručni navijač, nego In House automatik sa najstrožim preciznosnim kriterijumom u industriji. Moonwatch je od 2019, doživeo ogromno preobraženje. Još uvek kuca na istoj frekvenciji, dodan mu je Co-Axial escapement, pokreće ga Silicijum Si 14 spirala, što mu je donelo METAS preciznosni kriterijum i 15.000 Gausa antimagnetizma ali Omega ili bolje reći Swatch grupacija je ispala prilično neiskrena sa najavom, da će novi model u sebi sadržavati manje industrijalizacije. Da su to stvarno mislili, uz sve navedene vrhunske izmene, dizajnirali bi ga kao Column Wheel. Ovako, to baš i nije to.
Nisam najbolje ovo shvatio, da se sada Daytona može takmičiti sa El Primerom. Već od 2000 godine, a posebno od 2015, 4130 nema potrebe za time, jer je bolji i moderniji mehanizam od Zenith 400, koji je od nastnka doživeo 14 kvalitativnih nadgradnji. Ne znam, da li se ikada upuštao u čitanje analiza Rolexovog hronografa ali čak i najveći stručnjaci, među kojima je mnogo nezavisnih časovničara, priznaju svu veličinu kalibra 4130 i proglašavaju ga za najbolji industrijski hronografski kalibar modernog časovničarstva.