Koji sat nosite danas (2026)

Pozz drugari forumasi, nove radne pobede😭...
 

Attachments

  • IMG_20260414_113745_HDR.jpg
    IMG_20260414_113745_HDR.jpg
    404.6 KB · Views: 20
A lepo,lepo, jedno pitanje, rad sam znati da li na gornjem ekranu tj.displeju moze da stoji npr.koji je dan u nedelji a na donjem prikaz digitalnog vremena ili to moze samo na donjem po sopstvenom izboru?
Gore kaze u kojem modusu se momentalno nalazis ( ne u ocitim ), a na donjem je sam prikaz, recimo vremena, datuma, krono. To ti je tehnika iz 80h 😁
 
Pa da, u nekim krugovima je Rolex konfekcija...ja nisam u tim krugovima, nisam te "srece", ali nekako jednostavno ne osjetim bas nista kad ga stavim na zglob. Nula. Praznina. Pepsi mi izgleda djetinjasto, ko neki sat iz crtica...To, sto sam osjetio, kad sam stavio Aerospace na ruku, nisam osjetio najmanje 20 godina. Ko mali majmun kad dobije najvecu bananu. I to je jedino bitno, bas taj osjecaj. ( nadam se da razumijete sta pisem, srpski sam pokupio iz stripova u djetinstvu, serije Bolji život i par legendarnih filmova 😁 )
Evo, jos poslednja slika:
View attachment 161948

Tesko je opisati moj odnos prema tom satu... Prije nego sam ga, prije nekih deset godina, konacno kupio, bio sam potpuno opsjednut tim satom — i to bas tim modelom.

Sama proces dolaska u posjed, sama kupovina, bili su pomalo komicni. Naime, kupio sam ga od rodjaka — inace, tada mnogo ozbiljnijeg kolekcionara od mene — koji mi je, kako zivi preko okeana, sat isprva, izmedju svojih posjeta, cak ostavio "na cuvanje", ne bi li mi dao vremena da budem sasvim nacisto s tim da li ga zelim, jer se, jelte, nije radilo o maloj cifri.
I sto je najcudnije, tokom cijelog tog "probnog" perioda, bukvalno sam se kleo u taj sat. Svidjao mi se — barem mi se tako cinilo — nosio sam ga, ne sumnjajuci ni najmanje u to sta cu u buducnosti osjecati. Tako i odlucih da ga kupim. (nekoliko forumasa iz "stare garde" mi je pomoglo da prelomim. Mislim da mi je jedino Mario rekao da mu njegova Daytona nije legla, a ja se pitao — kako?!... Sad razumijem :D)

Sad, da me neko pita kada je svo uzbudjenje splasnulo, ne bih znao reci, ali nakon odredjenog vremena, jednostavno, bas kako i ti rece, vise nista prema tom satu nisam osjecao.
A onda, kako to vec biva, kada nam nesto ne lezi, pocnemo mu nalaziti mane i gdje ih ima i gdje ih nema... Ali, kao sto rekoh, taj sat se pokazao kao prava mala investicija (na satove ne gledam kao na investicije, ali, kad je vec tu...) na duge staze, pa odlucih da ga ostavim na miru, u besprijekornom stanju u kakvom mi je dosao, pa cemo jednog dana vidjeti sta se biti.
 
Tesko je opisati moj odnos prema tom satu... Prije nego sam ga, prije nekih deset godina, konacno kupio, bio sam potpuno opsjednut tim satom — i to bas tim modelom.

Sama proces dolaska u posjed, sama kupovina, bili su pomalo komicni. Naime, kupio sam ga od rodjaka — inace, tada mnogo ozbiljnijeg kolekcionara od mene — koji mi je, kako zivi preko okeana, sat isprva, izmedju svojih posjeta, cak ostavio "na cuvanje", ne bi li mi dao vremena da budem sasvim nacisto s tim da li ga zelim, jer se, jelte, nije radilo o maloj cifri.
I sto je najcudnije, tokom cijelog tog "probnog" perioda, bukvalno sam se kleo u taj sat. Svidjao mi se — barem mi se tako cinilo — nosio sam ga, ne sumnjajuci ni najmanje u to sta cu u buducnosti osjecati. Tako i odlucih da ga kupim. (nekoliko forumasa iz "stare garde" mi je pomoglo da prelomim. Mislim da mi je jedino Mario rekao da mu njegova Daytona nije legla, a ja se pitao — kako?!... Sad razumijem :D)

Sad, da me neko pita kada je svo uzbudjenje splasnulo, ne bih znao reci, ali nakon odredjenog vremena, jednostavno, bas kako i ti rece, vise nista prema tom satu nisam osjecao.
A onda, kako to vec biva, kada nam nesto ne lezi, pocnemo mu nalaziti mane i gdje ih ima i gdje ih nema... Ali, kao sto rekoh, taj sat se pokazao kao prava mala investicija (na satove ne gledam kao na investicije, ali, kad je vec tu...) na duge staze, pa odlucih da ga ostavim na miru, u besprijekornom stanju u kakvom mi je dosao, pa cemo jednog dana vidjeti sta se biti.
Mnogi, među njima i ja, vole da svoj nekakav lični napredak obeleže nekim "checkpointom". Da li je to sat, vozilo, još jedan stan, apartman negde, to već zavisi od afiniteta a i količine napretka izražene u jedinici strane valute :-). Jednostavno, to je brz način da materijalizuješ svoju ljudsku veličinu, da daš (sebi i drugima) nekakav čvrst dokaz da si uspeo.

Bar tako misliš, dok zaista to ne uradiš. Prvih nekoliko puta to radi posao, kada kupiš prvi "bolji" auto, ili prvi "swiss made" ili već koga šta "radi", ali repeticijom taj mehanizam samoverifikacije bledi, barem kod osoba koji svet gledaju šire od materijalnog.

Vremenom naučiš da uživaš u osećaju da nešto ne moraš da kupiš, već ti je dovoljno saznanje da bi to relativno lako mogao. Tada počinješ da gradiš svoj istinski lični stil, tada otkrivaš svoje stvarne afinitete i uspevaš da se odupreš nametnutim trendovima.

Rolex je jedan od brendova koji pružaju instant verifikaciju okoline. Za većinu ljudi, koji u principu nisu članovi ovog foruma, to je "najbolji sat na svetu", mnogi će misliti i najskuplji, bez dubljeg razumevanja modela, mehanizma, komplikacija, jednostavno to je skup predmet i pokazuje da "imaš novac". Lako je navući se na taj pogled pun pomešanog divljenja, mržnje i zavisti koji jasno vidiš kad si u posedu nečega takvog.

Rolex je uspeo su da dugogodišnjim briljatnim marketinškim radom stovi ogromnu količinu hajpa, koja, rekao bih, višestruko prevazilazi stvarnu estetiku ili superiornost u kvalitetu.

Malo sam odužio, izvinite, ali samo na kraju da dodam:
Poznajem neke istinske zaljubljenike u Rolex, njihova strast kada opisuju mehanizam ili sreća kada kupe novi sat su potpuno iskreni, i ovo nije priča o njima. Ovo je priča o nama ostalima, koji, vođeni nekim dugogodišnjim zabludama, često kupujemo nešto što samo mislimo da nam se sviđa ili da nam je potrebno.
 
Back
Top