Mnogi, među njima i ja, vole da svoj nekakav lični napredak obeleže nekim "checkpointom". Da li je to sat, vozilo, još jedan stan, apartman negde, to već zavisi od afiniteta a i količine napretka izražene u jedinici strane valute

. Jednostavno, to je brz način da materijalizuješ svoju ljudsku veličinu, da daš (sebi i drugima) nekakav čvrst dokaz da si uspeo.
Bar tako misliš, dok zaista to ne uradiš. Prvih nekoliko puta to radi posao, kada kupiš prvi "bolji" auto, ili prvi "swiss made" ili već koga šta "radi", ali repeticijom taj mehanizam samoverifikacije bledi, barem kod osoba koji svet gledaju šire od materijalnog.
Vremenom naučiš da uživaš u osećaju da nešto ne moraš da kupiš, već ti je dovoljno saznanje da bi to relativno lako mogao. Tada počinješ da gradiš svoj istinski lični stil, tada otkrivaš svoje stvarne afinitete i uspevaš da se odupreš nametnutim trendovima.
Rolex je jedan od brendova koji pružaju instant verifikaciju okoline. Za većinu ljudi, koji u principu nisu članovi ovog foruma, to je "najbolji sat na svetu", mnogi će misliti i najskuplji, bez dubljeg razumevanja modela, mehanizma, komplikacija, jednostavno to je skup predmet i pokazuje da "imaš novac". Lako je navući se na taj pogled pun pomešanog divljenja, mržnje i zavisti koji jasno vidiš kad si u posedu nečega takvog.
Rolex je uspeo su da dugogodišnjim briljatnim marketinškim radom stovi ogromnu količinu hajpa, koja, rekao bih, višestruko prevazilazi stvarnu estetiku ili superiornost u kvalitetu.
Malo sam odužio, izvinite, ali samo na kraju da dodam:
Poznajem neke istinske zaljubljenike u Rolex, njihova strast kada opisuju mehanizam ili sreća kada kupe novi sat su potpuno iskreni, i ovo nije priča o njima. Ovo je priča o nama ostalima, koji, vođeni nekim dugogodišnjim zabludama, često kupujemo nešto što samo mislimo da nam se sviđa ili da nam je potrebno.