:drool:
Ajjjj... sto ti je ovo trebalo, Krstine... sad moram opet da rucam, po drugi put.
Inace, da otvorim dusu - uvijek sam osjecao neopisivu bol sto smo mi, homo sapiensi, od sebe napravili ucviljene tetke koje vise nisu u stanju ni zivo meso da jedu.
Volim ja zacine, kasiku, toplo, ovo, ono, i sve je to fino, krasno, ali, brate, zamisli tu ljepotu, tu slobodu, kad zabijes glavu u kantu s mljevenim mesom.... kao nekada davno. :laugh: