Pripijat odličan kaiš. Svaka čast.
Kožne kaiševe za pantalone za oko 2000 dinara ,pa čak i manje, od pune kože ( bez kartona i sl) nije nikakav problem naći. Da li su ručno šiveni ili nisu ne čini ih manje ili više ručnim radom, niti manje ili više kvalitetnim. Svaki tašnar, kožar, saračlija, krznar, obućar i sl. ima i šivaću mašinu i svi se bave ručnim radom i svi su u stanju ili bi trebali biti u stanju da izrade kožne kaiševe računajući i kaiševe za satove. Za nekoga ko izrađuje kožne jakne, tašne ili sedla izrada kaiša za sat je trivijalan posao, verovatno ni na nivou maturskog rada (bez ikakve namere da omalovažavam bilo koga) . Zašto kožni kaiš za pantalone koji ima tri puta više kože i konca i zahteva istu ili sličnu količinu znanja i veštine pri izradi, košta isto (a neretko i manje) koliko i kožni kaiš za sat to meni nikada neće biti jasno.
Čisto kao dodatak, pre dve godine kupio sam dva kožna kaiša za pantalone, boks koža, 4 mm debela, 38 mm široka, dužina oko 115 cm, ručni rad manje kožarske radionice, koštali su 1200 dinara (svaki). Ako će neko reći ma nema šanse, u pitanju je kožar Vaske na Futoškoj pijaci u Novom Sadu (i danas je tamo). Verovatno danas nije ista cena (nisam proveravao) ali i u to vreme (pre dve godine) viđao sam kožne kaiševe za satove za 20 evra koji su izrađeni od iste vrste kože, dakle ne krokodilska, ajkulina itd.
Još jedan primer, drugar je imao (i još uvek ima) ručni sat na kome je pukao kožni kaiš, navratio je do jedne kožarske radnje (koja ne izrađuje kaiševe za satove ali izrađuju između ostalog i kožne predmete koji su višestruko složeniji za izradu) i pitao je kožara da li može napraviti kaiš. Čovek je pogledao, rekao nema problema i napravio kaiš od čiste i pune kože. Naplatio je oko 1000 dinara. Čak mislim da je naplatio i manje od te cifre ali bilo je pre godinu i po pa se ne mogu setiti tačne cifre. Znam samo da nisam mogao da verujem znajući koliko drugi naplaćuju taj posao. Više od 1000 din nije bilo 100% . Ne treba da napominjem da kaiš nije bio izrađen od kože starih i iznošenih cipela, čizama, pocepanih kožnih jakni, bakine stare iznošene tašne i sl, čija su kožna vlakna decenijama upijala vodu, so, znoj, dim, razne kreme, a što je često (ne uvek) izvor materijala kada amateri izrađuju iste predmete.
Još jedan primer za razmišljanje koji su svi mogli primetiti i koji nikome nije jasan a koji je analogan ovoj diskusiji. Muške kožne cipele ( i ženske, samo njih slabo gledam na policama ), recimo duboke, mada nije bitno, broj 45, postavljene ili ne, cena 5000 din. Dečije kožne cipele istog tipa, broj 33, cena 6000 din. Mnogo manje, materijala, kože,gume,postave,konca, ma i pertle su kraće, a skuplje su.
Zaključak, to što nešto košta koliko košta ne znači da je to normala cena i da se zasniva na zdravoj ekonomskoj logici,uloženom trudu, materijalu itd.