Hvala Haifisch, pretera ga :blushing: ...ali neka si...

Ono sto si lepo primetio jeste da uglavnom ne volim da postavim pitanje na koje mogu da dobijem eksplicitan odgovor i tako bezuslovno prihvatim neciji stav. Vise volim da citam izmedju redova, i zato pokrecem temu o kojoj moze da se raspravlja nasiroko, pa da svako izvuce zakljucke koji mu se svidjaju (a ponadam se da bi mogla biti zanimljiva i drugima).
Elem, sto se tice razvoja sopstvenog mehanizma, nisam ni mislio da idem daleko u ocekivanjima da ih ima mnogo, ali nadam se da ima i onih mikrobrendova koji se makar malo potrude u modifikaciji genericke selite ili miyote, kao sto na primer svaki drugi pripadnik swatch grupe ima modifikovanu etu2824-2 sa produzenom rezervom pod svojim imenom. Ili na primer ovaj sat mi je zapao za oko zbog rotora:

znam da je to vrlo bazicna izmena i da skoro svako moze da ukrasi rotor, ali ovo je ne samo izuzetno lep i pedantno osmisljen rotor, vec jos i u duhu GMT sata, zaista pun pogodak.
Mozda nije ni mehanizam (niti dizajn) nesto sto bi taj brend izdiglo iznad drugih, mozda neko ima super iskustvo u razgovoru sa CEOom tamo nekog brenda, gde je zakljucio da su bas kul. Mislim da ima milion razloga zasto bi nekome odredjeni brend prirastao srcu (bio on mikro ili makro, bio on iz sveta satova ili ne).
razvoj mehanizma je u konačnom obračunu oduzeo brzinu i snagu daljeg puta brenda, što ga primorava, da u buduće modele ugrađuje ETA.
ovo mi je zanimljiva teza, a cesto se provlaci, mozda ne tako direktno. Razumem da konstrukcija sopstvenog mehanizma kosta novca i vremena, ali zar se u to ne ulaze (pored prestiza) da bi se na duze staze umanjio trosak, odnosno da se taj mehanizam ugradjuje u sto vise satova? kako izrada in house mehanizma moze da dovede do primoravanja da koriste etu?
Ako bismo prosirili kriterijum pobrajanja satova sa striktno mikro brendova na ovo sto sam oslovio kao manje poznati brendovi, siguran sam da bi se nasle brojne tehnicke i zanatske inovacije.
A posto si cak i u ovoj temi koja nema mikron veze sa Rolexom uspeo da nam “podvalis” jos jednu pricu o istom, dozvoli da te malkice ispravim: festina kao pocetni deo kovanice 'festina lente' znaci samo brz, pa cak i nestrpljiv, a tek uz lente kroji znacenje 'zuri polako'.
Evo ja cu iskoristiti priliku da kazem nesto o proizvodjacu koji mene fascinira zadnjih dana (eventualno nedelja, ali svako se posvecuje gradivu prema svojim mogucnostima, tako da cu dozvoliti sebi stav da sam masterovao gradivo kao ti o Rolexu :lol

. Christopher Ward JESTE razvio in-house mehanizam (osim ako ni CW ne smatras mikrobrendom, pa si ga zato izuzeo iz stava da u mikro svetu nijedan brend nema kapacitete da razvija sopstvene mehanizme). Istina, SH21 nije in-house u punom smislu te reci, obzirom da su se za razvoj udruzili sa Synergies Horologeres, a da proizovdnju outsource-uju, ali neosporan je trud na razvoju, uostalom ovakav biznis plan im omogucava da vrhunski in-house mehanizam nude u satovima cca 2000$.
Sta je toliko vrhunski kod SH21? 120h rezerve? COSC sertifikat? Mogucnost nadgradnje raznih komplikacija?
Pre svega fascinira cinjenica da je razvoj pokrenut 2014., na desetogodisnjicu brenda i da im je trebalo svega 4 godine za razvoj. Ako uporedimo brojke iz Haifischovog posta vidimo da je to vrlo dobar skor. Ogromna rezerva snage bez smanjenja frekvencije (4Hz), uz hronometarsku preciznost je vise nego izuzetan tehnicki podvig. Pritom, u duhu pristupacnih satova, kako CW istice konstruisali su jedan robustan i izdrzljiv mehanizam. Ne krasi ga mala dimenzija, mada modularna konstrukcija omogucava razne komplikacije koje ne zauzimaju previse prostora u kucistu. Nije ni najlepsi mehanizam na svetu, medjutim i po tom pitanju CW pomera granice. Najpre, iako je ovo jedan robustan mehanizam, njegov grub i uzdrzan dizajn nije posledica nedostatka fine obrade, vec promisljene obrade koja ostavlja utisak svedenog dizajna na esenciju, a ujedno pokazuje posvecenost detaljima. SH21 ne krase zenevske sare, jer one ne pripadaju nasledju CWa, ali je svakom detalju obraceno maksimalno paznje i obrade u peskiranju, brusenju, pozlati, itd. Ne znam gde bih svrstao CW-u svajcarski, britanski, ili internacionalni brend, ali kako im je sediste u Engleskoj, oni i sami tvrde da je u pitanju prvi britanski mehanizam razvijen u poslednjih 50 godina. :congrats:
Pravu predstavu o ovom brendu i njegovoj poziciji lepo oslikava anegdota jednog od osnivaca brenda, koji tvrdi da ga je CEO neimenovanog prestiznog svajcarskog brenda upitao ko im je dozvolio da urade tako nesto (razviju SH21), na sta je on odgovorio: “Mi, sami sebi”. Koliko je ovakva prica istinita ili samo deo dobrog marketinga pokazace vreme (ili mozda nece), ali iskreno mogu da zamislim takav zaplet, a rasplet mnogo govori o pozicijama mocnika i aspiracijama malih. Zbog ovakvih stvari uvek cu biti na strani skrajnutih, bilo u svetu satova ili necemu drugom.
Kako sam ljuto bacio oko na jedan pristupacniji model, takodje u hronometarskom razredu (doduse u ovom kuca Selitta), zapalo mi je za oko da sat iz razreda divera ima 150m vodootpornost bez usrafljive krunice. Znam da je ovo opravdano i pripadanjem sata vintage diver segmenu, sto je uglavnom samo opravdanje za smanjenje troskova, ali me interesuje nesto po pitanju tih vodootpornosti. Sa jedne strane 150m zvuci sasvim dovoljno za bilo kakve egzibicije, imajuci u vidu da je to 100 puta dublje nego sto cu ikada zaroniti. S druge strane i 30m je ogromna dubina na papiru, pa ne valja ni ruke prati sa takvim satom na zglobu. Da li 150m uopste garantuje neku vodootpornost za uobicajene plivacke aktivnosti u slatkoj i slanoj vodi? Da li u tom slucaju usrafljiva krunica ima presudni znacaj? Ako bih hteo da kupim sat koji mogu leti da nosim i da ne razmisljam da ga skidam sa ruke pre ulaska u vodu, sta je realni minimum koji mora da obezbedi sat da bude zaista vodootporan?