Pre nekih 15-ak sam se bavio padobranstvom.
Bilo je to na Lisičjem jarku vikendom, teorija je bila u podrumu zgrade u tadašnjeg 7. Jula pored picerije "Košava" u centru.
Obuka je trajala oko 3 meseca, sa dosta nekih polaganja, fizičke spremnosti, normi...
Sećam se da si mirao da odradiš minimum 7 čučnjeva na jednoj nozi, da istrčiš 2,5 km za neko kratko vreme....
Nije zezanje...
Prvih 5-6 skokova ide na gurtnu (zakačen si za sajlu u avionu, pa kad iskočuš padobran se sam otvara), a nakom par simulacija slobodnog pada, i naučenog zauzimanja pravilnog položaja za slobodan pad dobijaš dozvolu za slobodan skok. Čak i tada ti je na padobran zakačen automat koji na određenoj se ispucava i otvara padobran ukoliko ti nisi sam uradio.
Moram priznati da je to jedno fantastično iskustvo. Spavali smo na Jarku 7 dana. 63. padobranska iz Niša je dala avion, gorivo, šatore... Posle je bio organizovan kamp u Subotici, gde je bilo dosta teže za skakanje jer je sam aerodrom bio manji, a oko njega kukuruzi, njive i dalekovodi....
Prvih 15-20 skokova se radi sa školskim padobranima PŠ-02 i PŠ-03 (ranije se koristio i desantni PD-08, ali je već tada prestao jer je prilično neupravljiv). Nakon procene instruktora se vrši doobuka na skokove sa krilom. Krilo je prilično zahtevan padobran i ne trpi greške padobranca, dok sa ovim školskim nema nekih problema i ako vam položaj tela nije dobar.
Eto toliko od mene.
Što se tiče klubova i cena dugo već nisam u toku. Znam da su bili Dijamant i Fenix ozbiljni.
Pozdrav....