Zašto su ruski satovi iz vremena SSSR-a tako jeftini?
Zato što su loši, nekvalitetni i netačni.
Dali je tako?
Da bi sagledali ovu temu, potrebno je vratiti se na početak prošlog veka kada je Centralni komitet doneo ukaz da se zbog potrebe narastajuće industrijalizacije celokupne zemlje, proizvede velika količina satova zadovoljavajuće tačnosti. Naime javila se potreba da radnik u fabrici, rudniku, železnici, pa i u administraciji i naravno vojsci i policiji dobije pouzdan časovnik da bi u cilju tačnosti i ekspeditivnosti dobro obavljao dobijene zadatke. I tako je krenulo...
Opet ponavljam, osnovana je samo jedna fabrika satova "Prva Moskovska fabrika satova", a tek mnogo kasnije i druga fabrika pod nazivom "Druga Moskovska fabrika satova".
Pa otkud onda onolike "marke" satova: Slava, Poljot, Raketa, Vostok, Pobeda, Cajka, Vimple ... itd?
Odgovor je jednostavan, izbacivane su odredjene serije satova pod odredjenim imenom u slavu nekog važnog istorijskog dogadjaja za SSSR - poput leta u svemir, ili u slavu neke ličnosti. Da zaključim, do raspada SSSR-a postojale su samo dve fabrike satova koje su pokrivale potrebe celokupne zemlje kao i dobrog dela istočnog bloka a jednim manjim delom i izvozila na zapadna tržišta.
Što se tiče pouzdanosti satova, nema greške, u granicama tačnosti (koje su ispod granica vodećih proizvodjača satova sa zapada) ovi satovi su se pokazali kao pouzdani i izdržljivi, upravo onako kako je i traženo od strane vrha sovjetske države.
Rusi su uvek bili praktični, a dokaz za to su Vam kalašnjikov automatska puška, MIG-21 borbeni avion, UAZ džip ... grubi, nesofisticirani, praktični, laki za održavanje, pouzdani.
Što se tiče dizajna, o ukusima ne vredi raspravljati.
Zamislimo sad situaciju da recimo Omega dobije naredjenje maticne drzave da neki svoj osnovni model proizvede u stotinama hiljada primeraka za potrebe službi te države. Realno je očekivati da bi ti satovi posle nekog vremena bili jeftini iz prostog razloga jer ih ima mnogo na tržištu, a upravo je to situacija sa ruskim satovima - ima ih mnogo.
Sa druge strane imate i švajcarce namenjene širokoj radničkoj klasi sa zapada, čije cene danas ne prelaze 2000 dinara poput Darwila ili Omikrona.