Calibre 5 Tag Heuera nije samo Sellita, nego je i ETA. Zavisi od linije. U Formuli 1 će se naći prvenstveno Sellita, dok u Carreri ETA 2824-2. Jednako je i sa Calbre 16. Jeftinija linija SW 500, skuplja linija ETA Valjoux 7750.
Zašto se Tag Heuer ili neko zvučnije ime nije opredelilo za STP, već za Sellitu ili ETU? Većinu razloga sam već naveo ali ne sme se zaboraviti ni imidž pojedine firme. STP na kraju krajeva ipak dolazi iz Fashion voda (Fossil). Pojavljivanje tog mehanizma je, kao što sam naveo na početku, bilo začinjeno sa reklamom, da se radi o prvom Swiss Made robotosko potpomognutom kalibru, što je suprotnost tradicionalno nastrojene Swiss Made radinosti. Što se tiče samog kvaliteta, to i nije toliko sporno. Tag Heuer na kvarcu dugo radi sa Rondom i kalibri, koji su namenjeni ovom velikanu industrije se dva puta proveravaju, pre nego što se šalju u La Chaux De Fonds. Pored svega toga, na početku života STP1-11 se puno kalkulisalo, da je većina tog kalibra sklopljena u Kini i da su se pri konstrukciji ugledali na kineski klon ETA 2824-2, kalibar Seagull ST 2130, što je potpuna besmislica, jer je prvi STP 1-11 bio lansiran već 2008 godine, odnosno 3 godine pre ST 2130. Nagađanjima je kasnije malo potpomougnuo i STP, jer ako se malo pažljvije pogleda njihova paleta kalibara odnosno komplikacija, ukus im se približno podudara sa kineskim gigantom.
Izgleda, da sam jedan od retkih, koji se ne oseća osuđenim, što se moram oslanjati na zvaničan servis nekog od proizvođača. Meni je vrlo jasno, da će ljudi teško promeniti percepciju i prihvatiti tu činjenicu, da ETA nije više naša. Premalo je vremena prošlo od njenog samooslobođenja. Ali, da je bilo po njenom, od 2002 godine, 90 % sadašnjih satova u kojima kuca ETA mehanizam, bi pokretalo nešto drugo. Ako sledim analogiju ovog foruma, onda ću napisati, da je od te 2002 godine, švajcarska državna institucija (COMCO) postavila ETU na ulicu i naterala, da se prostituira sa svakim, ko je to želeo, a kada je bilo reč o ceni, morala je, da ćuti i da se prodaje po cenovniku, koga je odredila država. 19 godina kasnije, SWATCH je izgradila vlastiti salon u koga prima onoga, koga sama izabere i sama određuje način i dužinu tog odnosa. Milion puta sam na raznim forumima čitao predloge u stilu: slobodno kupi Tag Heur, slobodno kupi Breitling, slobodno kupi IWC, jer ga može servisirati svaki časovničar sa osnovnim znanjem i proći ćeš puno jeftinije nego kod zvaničnog servisa. To je istina. Ali Tag je uglavnom Top ili COSC, Breitling i IWC i mnogi drugi High End sa ETA 2824-2, 2892-A2, svim verzijama Valjouxa su COSC hronometri. Kada dođe vreme za servisiranje, određeni broj kupaca će u želji da što jeftinije prođe, sat odneti kod nezavisnog časovničara, od kojih će određeni broj slediti njegovoj želji, pa će u mehanizam staviti Nivaflex NO umesto Nivaflex NM, Nivarox 2 umesto Anachrona, Novodiac umesto Incabloca. Ionako će razmišljanje ići u smeru, šta znače tih nekoliko sekundi gore ili dole na dan...posebno ako postoji mogućnost, da će se sat jednom prodati i zameniti nekom drugom prinovom. Ali nakon određenog vremena, kada takav mehanizam bude ispadao iz propisanih granica, naći će se neko pa će na forumu pokrenuti priču kako su Tag, Breitling, IWC... pali na kvaliteti. Kada se to multiplicara na hiljade i hiljade sličnih slučajeva širom sveta, postajemo svedoci narušavanja brenda i njegovog dobavljača mehanizama. Ljudi kupuju satove ko olovke, pa onda očekuju, da će se sa Fiatom voziti u Mercedesu, Audiju ili BMW. Osim toga, svaki proizvođač, čak i u vremenima svuda prisutne ETE je uvek preporučivao servisiranje kod zvaničnih pravnih subjekata, koji su nosili odgovornost za postizanje izvorno određenog stepena kvaliteta i tu se nije ništa promenilo. Jednostavno, ETA se više ne može kupiti u svakoj trafiki na internetu, jer se ona više i ne prodaje u toj trafiki. Masovna prodaja vlastitih mehanizama neograničenom krugu kupaca nije više sastavni i značajan deo njenog poslovanja, kao što je to kod Sellite, Miyote i Seika. Svi pričaju samo o ETI, a pitajte nekog vlasnika Grand Seika, da li je ikada mogao da kupi novi Spron 610 na netu. Može samo 510, pa nega ga stavi u 9S85.
Ronda 150? 2016 godine, vlasnik i unuk osnivača, Erich Mosset je najavio, da firma ulaže 25 milona franaka u razvoj linije mehaničkih mehanizama. Sledeće godine predstavljaju Rondu 150, koji do sada ostaje jedini produkt te ideje. Naravno, on nije koštao tih 25 miliona, jer bi u tom slučaju Ronda AG sada već bila istorija. To je bilo vreme, kada je švajcarska mehanička industrija jahala na talasu velike ekspanizije i povlačenjem ETE su mnogi videli svoju priliku. Najveći deo kolača je odnela Sellita, zatim Soprod, pa onda STP, a Ronda je ostala na periferiji. Ovde uopšte nije upitan kvalitet tog mehanizma, jer su i oni pošli utabanom stazom - klon ETA 2824-2 sa minimalnom dozom autonomije. Ona se kod Ronde odražava u 0,2 mm manjoj visini, dok je prečnik isti. Iako je Mosset priznao, da u proizvodnji kombinuju resurse i iz svojih pogona u Tajlandu (Ronda je najveći nezavisni Swiss Quartz proizvođač sa godišnjem obimom od 20 miliona komada, od čega 2/3 otpada na Swiss Parts u Tajlandu a 1/3 na Swiss Made u Ticinu), Ronda 150 se u 90% udelu proizvodi i sastavlja u Švajcarskoj. Pri tome, najveći broj komponenata prave sami, dok opruge i spirale, te antišok sistem outsourcaju. Opruga im je Nivaroxova Nivaflex a zaštita od stresa Incabloc. Nigde ne navode detalje ali uzevši u obzir certifikovanu preciznost od +-12 sec/d i 40 sati rezerve snage, možemo slobodno zaključiti da se radi o Standard Grade kalibru sa Nivaflex NO i Novodiac verzijom Incabloca. I cena, koju je naveo (65 franaka) za mehanizam, ako se naruči 5000 komada, ide navedenom u prilog.
Nakon 4 godine, Ronda 150 je još uvek vrlo redak kalibar na tržištu. Količina godišnjeg obima proizvodnje do sada nije nikada navedena. Najveći potrošači tog kalibra su Aristo, Mondaine, Swiss Military, a može se naći i u Borealisu ili Shinoli. Ne sećam se više nijednog upadljivijeg brenda, koji je ugrađivao ovaj mehanizam ali i ako postoji radi se o opskurnim količinama. Lično, puno sličnih proizvođača postavljam u kontekst mogućnosti proizvodnje nekog "In House" kalibra za mnoga poznatija imena, koja se kite takvom titulom, jer podaci, koji ukazuju na broj zaposlenih i obim godišnje proizvodnje, takav način produkcije jednostavno ne omogućuju. Ali, to je već sfera rekla-kazala, pa se ne bi u to dalje upuštao.
Budućnost kalibra Ronda 150? Teško je prognozirati. Svakako, na ovom stepenu to ne zavisi od njih nego od razvoja industrije. Lično mislim, da 3-hand kalibri bez COSC certifikacije ne mogu ozbilnjije parirati na tržištu. ETA je tu postavila izuzetno velike kriterijume i ni Ronda a ni STP, kao ni mnogi In House producenti to ne mogu ispratiti. Danas imamo Tissot, Certinu i Mido u entry levelu sa COSC certifikatom i 80 sati rezerve snage i kada se pored njih postavi STP ili Ronda 150, bitka je već unapred izgubljena. Što zbog moćnih imena, koja dolaze iz Swatch grupacije, kao i zbog stepena kvaliteta koji nude.
I u generalnom smislu je upitna budućnost cele industrije. Imali smo i još uvek imamo Covid 19, očigledno je da dolazi nova ekonomska kriza, jer kada na najvećem svetskom tržištu, Kini, zbog štednje isključuju struju i vlada smiruje narod, da će ipak biti dovoljno goriva za zimu....nije baš ružičasto. A svi znamo, kakav je rezultat kriza. Bogati postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. To se odražava i na industriju satova. Već sada imamo apsurdnu situaciju. Najskuplji (Haute Horologie) razred se davi od novih narudžbi i jedva da uspeva da za nekoliko odstotnih poena poveća godišnji obim proizvodnje (više od toga nije moguće, jer onda dolazi u pitanje kvalitet proizvoda), dok sa druge strane prodaja mehaničkih satova srednjeg razreda raste vrlo sporo, dok u najjeftinijem razredu čak stagnira. Neki predviđaju, da je prodaja smart satova već doživela kulminaciju i da će se zbog toga povećati prodaja klasičnih - preostaje da se sačeka. Istovremeno, dobili smo već celu armiju novih bogataša, koji su imućnost stekli sa kripto valutama i oni sada ulaze kao kupci u najviši razred satova. To znam i sam, na žalost ne po vlastitom ekonomskom statusu, nego po tome što sam u poslednjih nekoliko meseci bio najmanje 10 puta upitan za savet koji sat kupiti u najvišem cenovnom razredu.
Diferenciacija tržišta je trenutno najveća i imam utisak, da će otići još dalje. Sve će se teže dolaziti do lukusznih satova a pitanje je šta će se desiti sa entry razredom. Kupci u krizi, ako već kupuju, onda hoće sigurnu i kvalitetnu kupovinu. Zato i manji proizvođači mehanizama moraju naći odgovor. Kao pozitivan primer bi naveo Concepto. Mnogi nikad nisu čuli za ovog proizvođača, dok Breitling nedavno nije lansirao revival Top Time kolekciju. Vrlo atraktivni satovi sa hronografima dolaze u cenovnom razredu Breitlinga sa ETA hronografima, što znači da su za 2,5 do 3 hiljade EUR jeftiniji od In House kalibara. Pokreću ih takođe COSC hronometri, koje Breitling kupuje od firme Concepto. To je firma, koja je put započela kao ispomoć nezavisnim Haute Horlogerie proizvođačima, da bi preko Romain Jeroma, Louisa Moineta, Hublota i Breitlinga dogurala do 100.000 kalibara u luksuznom razredu. Od 2 zaposlena, 2006 godine do 130 zaposlenih danas.
Koliko sam primetio, čak i kupci entry satova postaju sve više upoznati sa tematikom, jer to ni približno više nije kupovina iz osnovne potrebe nego iz nekog vlastitog luksuza, bez obzira o kakvom cenovnom rangu se radi.