Naravno da jesu radili svašta, ali ovo groblje je skroz druga priča. U pitanju su grobovi Nemaca koji ni teorijski nisu mogli imati veze sa II svetskim ratom, jer su umrli mnogo pre nego što je počeo. Ima, međutim, i drugačijih slučajeva. Nemački gradonačelnik Zemuna tokom II svetskog rata, Johan Hans Mozer, pre stupanja na ovu funkciju je otišao u BG da pita predstavnike YU vlade da li se slažu da on privremeno obavlja tu funkciju. Pošto je bio jedan od vlasnika čuvene vinarije, koja je danas zapravo Navip, oni su pristali i nisu se pokajali. Zabeleženo je da je maksimalno štitio domaće stanovništvo, a ukoliko je priča koju sam pročitao tačna, sačuvao je crkvene relikvije SPC, uključujući i mošti kneza Lazara, ne dozvoliviši snagama NDH da ih unište. Na Kalvariji se i danas jedna ulica naziva Mozerova, mada mislim da nije po njemu, već po nekom članu te porodice koja je bila zapamćena po dobrom. Tamošnjih Nemaca je bilo dosta i sa 'druge strane'. Među najistaknutijim pripadnicima partizanskog pokreta Zemuna i Bežanije bili su i braća Fogl (Silvester i Janko), po kojima se odavno zove neka ulica na Galenici, Ferdinand Rajnpreht, Josip (Jozef) Šener i mnogi drugi. Daleko je dogurao i Tomas (Toma) Devald, koji je posle rata učestvovao u stvaranju urbanističkih planova za Novi Beograd. Konačno, bilo je i nekoliko slučaja da su tamošnji Nemci završili i u četnicima, premda o ovome nemam neke precizne podatke. O pripadnicima Kulturbunda ili nemačke vojske ne bih trošio reči.
Većina podataka je iz knjige Novi Beograd, autora Milorada Čukića i Slobodana Kokotovića. Knjiga je štampana početkom osamdesetih godina prošlog veka, ali su uprkos dominantnoj ideologiji izneti i ovakvi podaci, osim za groblje.
Dodatak postu: ostali podaci su iz knjige Tajna Novog Beograda II Zorana Nikolića i Mirka Radonjića.