Na prepunoj autobusnoj stanici, zgodna dama u tesnoj kožnoj suknjici, stoji prva u redu. Nailazi bus, otvaraju se vrata i ona pokušava da se popne na stepenicu. Međutim, od tesne suknje ne može dovoljno podići nogu. Sramežljivo se nasmeši vozaču te pruži ruku iza leđa da malo spusti svoj patentni zatvarač (cifffffff) kako bi mogla zakoračiti. Pokuša ponovo stati na stepenicu, ali, opet ne ide. Ona opet zavuče ruku otraga, i još malo spusti cifffff.
Opet pokuša zakoračiti, ali i ovaj put bez uspeha. Sad već potpuno crvena u licu od stida, dama i treći put spusti cifffff, no ovaj put sasvim. Momak, koji je stajao iza nje, zgrabi je za bokove, s lakoćom je podigne s asfalta i spusti na vrh stepenica. Ona u tom trenutku potpuno poludi od besa i izdere se na njega: - Kakav je to način, kako se usuđujete dotaknuti me! Ja vas ni ne poznajem
Momak se samo nasmeši i odgovori joj: - Gospođice, ja bih se i složio s vama, ali s obzirom da ste mi već tri puta otkopčali šlic, računam da smo sada prijatelji...“