Haifisch 23 - Moja kolekcija

Fino zvuci kad čujem da nisam jedini lud kad kažem da Daytona ima to nešto, takodjer vremenom sam uvidio neke čari Speeda ali kao sto si i naveo trebali su uraditi nešto sa ciferom da dobije na luksuzu a ne izgubi svoju prepoznatljivost.
Tvoji odgovori kao i uvijek do sad nisu bez nekakve podloge tako i odgovor koji ti je sat najljepši ima svoju priču.
 
Prolazim maloprije kroz tvoje satove i shvatam u momentu da na zadnjoj slici je samo jedan dio satova.
Sta je sa satovima koje si prezentirao ranije. Tu ima jako zanimljivih modela.
 
Na toj sliki je kompletna sadašnja kolekcija, što znači da se znatno smanjila.

Da ne ispadne hvalisavo ali kada si toliko dugo i pre svega, tako intezivno u horologiji, kriterijumi se sve više zaoštravaju. Polako više nije dovoljno, da je na ruci prisutan samo dobar sat, nego svest i srce okupiraju činjenice, da li je reč o sastavljenom ili napravljenom satu, potpunim saznanjima o fazama proizvodnje (T0-T4) iz kojih dolazi određeni sat, da li se radi o vertikalno integrisanom proizvođaču (koje delove sata osim mehanizama, proizvodi sam), znanju, inovativnosti, doprinosu i uticaju na horološku sceni subjekta od kojeg dolazi sat, originalnosti tog subjekta, te pre svega načinu produkcije, koji je velikim delom odražen u količiniku obima godišnje produkcije i broja zaposlenih.
Već u kriterijumu originalnosti je iz kolekcije otpala Davosa Ternos, čija je kupovina bila impulsivna u ležernoj atmosferi na godišnjem odmoru. Taj kriterijum je na kraju odneo i Seagull hronograf, kao i Poljot Okean, Strelu i Sturmanskie.
U kriterijumu načina produkcije su otpali svi japanci, koji su industriju mehaničkih satova srozali na nivo produkcije kvarčnih satova - potpuna robotika, štancovanje i prvi susret sa ljudskom rukom tek u prodavnici. Sa rastankom od tog dela kolekcije nisam imao nikakvih problema: od 4R36, preko 6R15 i sve do 8R48, kao i Miyota 821 i 9015.
Kriterijum sastavljač / proizvođač je odneo oba Victorinoxa, Mido, Longines Hydroconquest, kao i nekoliko Hamiltona. Da budem precizniji sve Hamiltone iako mi je bila namera da Hamilton Auto Chrono zadržim, jer sam želeo, da ostavim najbolji model u entry level hronografskom mehaničkom razredu a osim toga, on mi je predstavljao drugu kupovinu istog sata, pošto mi je prvi isti takav otišao u kompletu pre tri godine. Ali desila se ista situacija. Kupac koji je kupio više satova, nije mogao da odvoji oči od njega i morao sam i drugi put, da se rastanem. Izdržao sam samo nekoliko meseci. Nema ni punih mesec dana, kada sam i po treći put kupio isti sat :), ali ovaj put na originalnoj mesh narukvici.
Od sastavljača sam u kolekicji ostavio još Longines Conquest Rolland Garros, koji mi je draga uspomena a ujedno predstavlja vrhunski kvarčni hronograf sa preciznošću štoperice do 1/100 sekunde i čija je cena smešnih 1500 €, ranije pomenuti Yema Rallygraph Mario Andretti sa Valjouxom 7753, koji je inicijator mog hobija, kao i Tag Heuer Carrera sa Calibrom 16 odnosno Valjoux 7750, jer je reč o legendarnom modelu kao i o legendarnom mehanizmu i lepo ga je imati u kolekciji. Slično važi i za Moonwatch.
Najteže odluka je bila prodaja Hamiltona Pan Europa hronografa, Day & Date, Harrison Ford Field hronografa, kao i Mido Multifort Pande. Ali sa obzirom, da sam u poslednjih godinu dana kupio IWC Portugisier, Heuer Autaviu, Breling for Bentely Mulliner kao i Daytonu, prodaja tih satova je donela određenu finansijsku pomoć prilikom nabave pomenutih.
Kod kupovine Mullinera su bila još dva sata u igri. JLC Mariner Date i jedan mehanički Grand Seiko (naziv modela neću namerno pisati, da ga ne ureknem, jer se nadam, da ću ga jednog dana svrstati u kolekciju). JLC je otpao, jer mi je bilo suludo davati preko 11.000 € za sat sa mehanizmom sa industrijskim finišom. Znam, da je za ručni finiš vrhunskog proizvođača potrebno odvojiti preko 35 hiljada €, ali za model na nivou duplo jefitnijeg In House IWC je zaista previše.
Grand Seiko je jedini Seiko, koji je po mom mišljenju vredan kupovine. Dobiti sat iz Japana, čije je kućište napravljeno i finiširano na nivou IWC ili višeg razreda Omege i čiji je mehanizam sastavljen na način luksuznog Swiss razreda, te sa hronometarskom preciznošću, predstavlja privilegij i meni lično konačno stavljanje tačke na i, što se tiče Seika.
Na kraju je prevagnula strast u smeru hronografa i odlučio sam se za jedini, koga uživo nisam nikada video a kamoli držao u rukama. Mada zvuči neverovatno, Mulliner je finiširan tako, da ne mogu da shvatim, čemu toliko prašina i tronisanje Zaratsua a brojčanik je napravljen bolje nego kod preostala dva iz ovog trougla.

To je to. Probaću još doći do pomenutog Grand Seika a za dalju budućnost nemam određenih planova. Jedini korak napred bi bila prodaja ovih satova i prelazak na Pateka, Vacherona ili Langea. Ne znam, da li će se to ikad desiti ali ta ogromna razlika u ceni ne nalazi opravdanje u svesti, koja bi me navela na takav potez.
 
Last edited:
Koji Grand Seiko dolazi u obzir? Pretpostavljam da spring drive i 9f nisu opcija.

Da li je 9s65 dovoljno poseban ili ce biti nesto iznad? High beat su im drazesni.
 
Kao sto si rekao: prerastao si neke modele. Srećom imao si dobre modele satova koje vjerovatno nije bilo teško prodati.
Vremenom počinjem da shvatam da će ovaj hobi proći kroz nekoliko razdoblja ali se na kraju svede na jedan manji broj satova koje izaberemo stečenim iskustvom mijenjajući satove.
 
Haifisch, htedoh i sam da postavim pitanje zašto su iz kolekcije nestali svi Poljoti.
I odgovor si nam dao, ali ostaje pitanje zašto nema Poljota 3017, npr. ranog Okeana 3133 ili pak Šturmana 3133/1659?
Pri ovom mislim na izvorne modele, ne na reizdanja.
 
9F svakako nije opcija. Davati 2,5 k i više za kvarc, koji uprkos svim odama i slinavljenju sa strane njihovog marketinga donosi +-10 sekundi na godišnjem nivou, kojeg već imam na Longines Rolland Garrosu i to hronografu, ne predstavlja nikakvo uzbuđenje. Najbolja im je ona, da 9F sastavljaju dva časovničara. Jedan je zadužen za datum a drugi valjda ubacuje bateriju u mehanizam.
Sa Seikom uvek moraš biti oprezan. Njihova dvoličnost je bez granica. Dok su sa jedne strane celom svetu trubili, da njihovi standardni kvarčni mehanizmi koje u nekoliko stotina miliona komada svake godine prodaju pretežno modnim i entry sastavljačima ne sadražavaju umetne rubine, jer za to nema nikakve potrebe, tamo gde je igra ozbiljna (9F) onda je to sasvim druga priča. 9 rubina je nezaobilazno.
Šta uostalom očekivati od proizvođača, koji svoje satove diferencuje na takav način, da naglašava da je određena količina entry level satova (sećam se SKX serije) proizvedena u Japanu i tako su ih prodavali po većoj ceni. Time su degradirali stotine hiljada satova iste serije proizvedenih u Maleziji i kupce doveli u nezahvalan položaj, da se zbog potpuno jednakog sata dele na one sa boljom ili lošijom varijantom. Nisu samo diferenirali satove, nego i sopstvene kupce. A svi oni, koji su malo bolje upoznati sa scenom znaju, da je cela SKX serija proizvedena na istom mestu, na istim mašinama, samo je razlika u tome, da li je pojedine uzorke pregledala i potpisala domaća ili japanska kontrola kvalitetete, jer japansko zakonodavstvo omogućava oznčavanje Made in Japan, čak i ako određeni proizvod nije proizveden u Japanu, već postrojenje izvan Japana mora biti u vlasništvu japanske firme i završni pregled mora biti odobren sa strane japanske kontrole kvaliteta.

Spring Drive takođe izlazi iz izbora - mehanički sat sa baterijom i ujedno kvarčni sat sa uljem, koji zahteva servisiranje. Urnebes salata, koja nije po mojem ukusu. 85 % mehanike, koja hrani sama sebe, da bi dala energiju struji, koja održava dnevnu preciznost od 0,5 s do 1s. Određeni Švajcarci su to odradili sa 100 % mehanikom. Pošto je sada aktualan biciklizam (Tour de France), možemo ga u potpunosti uporediti sa horologijom.
Imamo:
1.Biciklistu sa željom, odlučnosti i stanjem psihofizičke kondicije
2.Bicikl sa svojom težinom, kvalitetom menjača i strukturom prenosnih stepena
3. Dužinu, strminu i strukturu uspona
Sve ovo je uporedivo sa kvalitetom časovničara, kvalitetom materijala i složenošću zadataka, koji mora savladati.
Neko se popne na vrh sa svim nabrojenim elementima (mehanički sat), neko ne može, neko u tome ne uspe, ne želi, uopšte mu nije bitno jer želi samo videti kakav je pogled sa vrha, pa upotrebi električni akumulator (kvarc) a ponekad se desi, da je postavljena određena vremenska granica u kojoj mora biti savladan uspon na vrh. Najbolji biciklista će to napraviti sam a naći će se neko, ko će 85 % uspona napraviti na jednak način kao najspremniji biciklista, dok će u zadnjih 15 % uspona upotrebiti električni akumulator. Na vrh će stići u nešto kraćem vremenu od varijante prvog takmičara. To je Spring Drive.

Zato ostaje samo mehanički 9S. Sada, kada sam nabavio sve ono što mi je najviše značilo, mogu sebi priuštiti, da u kolekciju uključim i Grand Seiko. Ipak, kada bih strogo gledao na kvalitet sata, uvek bih dao prednost švjacarcima u tom cenovnom razredu, koji su u mehaničkom smislu nešto kvaltietniji satovi od Grand Seika (Rolexov Superlative Chronometar, Omegin Metas...). Zbog toga je i kod Grand Seika potrebna opreznost. Japanci su se decenijama furali na moto, da sve što urade švajcarci, oni mogu potpuno jednako ali po znatnoj nižoj ceni. To su preneli i na Grand Seiko, pa zato nešto što je sasvim uobičajeno u lukusuznom razredu u očima fanovima japanskih satova dobiva epske razmere, jer obično mašta i znanje tih fanova idu u sasvim dva suprotna smera. Kada peremo tanjire uobičajenim kružnim pokretima ruke, niko neće pomisliti na to, jer se radi o više-manje automatizovanim potezima, dok bi Seiko takvom kretanju dao neko posebno ime i onda bi određeni deo publiciteta ostao otvorenih usta od divljenja. Sva ta nadčovečja pažnja izrade Grand Seika je sasvim uobičajena poslovna praksa u Swiss razredu. Danas i jedne i druge komponente nastaju na bazi MEMS, Sparkle Wire Erosion i LIGA, CAD i CNC sistema. Ne tvrdim da ima određenih modela Grand Seika, koji finišom kućišta mogu prevazići pojedine švajcarske luksuzne satove ali još nikada nisam naišao, da je neki stručnjak postavio jedan sat ispred drugoga, odnosno da je kvalitetniji jer je lepše finiširan. To je moguće samo na forumima, gde se oko toga lome koplja istih onih, koji bi se podsmevali onima, koji bi tvrdili da li je Liverpool bolji klub od Real Madrida, jer ima lepše dresove.

U igri je 9S sa standardnom frekvencijom od 4Hz. Lično ne vidim nikakav benefit u 36.000 High Beatu, koji je ujedno i skoro 2k skuplji. Najveću prednost sata sa takvom frekvencijom vidim samo u slučaju hronografa, koji je zbog toga precizniji (1/10 sekunde vs 1/8 sekunde kod standardnog beata). Ali to Grand Seika otpada, jer ne proizvodi hronografe.


Koji Grand Seiko dolazi u obzir? Pretpostavljam da spring drive i 9f nisu opcija.

Da li je 9s65 dovoljno poseban ili ce biti nesto iznad? High beat su im drazesni.
k
 
Tačno to što si napisao. Svi na ovaj hobi gledamo istim očima ali ga različito shvaćamo. Nije sve u samo dobrom satu. Ako bi bilo samo to u igri, bar danas to nije problem. Teško je kupiti loš sat. Svi su ok i svi će svojom funkcijom opravdati uloženi novac. Od Jacques Lemansa, Festine pa sve do nekog od Swatch sastavljača, gde se za ispod 1000 € može dobiti hronometar sa silicjevom spiralom. Više od toga čoveku ne treba. Ali horlogija nije samo sušto merenje vremena, koje je u biti njen cilj. Svi znamo, da cilj nije prioritet, nego da je važniji put. E, na tom putu se prave astronomske razlike i upoznavanje tog puta je najlepši i ponekad najružniji deo ove naše ljubavi.

Kao sto si rekao: prerastao si neke modele. Srećom imao si dobre modele satova koje vjerovatno nije bilo teško prodati.
Vremenom počinjem da shvatam da će ovaj hobi proći kroz nekoliko razdoblja ali se na kraju svede na jedan manji broj satova koje izaberemo stečenim iskustvom mijenjajući satove.
 
Na žalost, nikada nisam imao izvorne modele satova, koje si naveo. Svi su bili deo priče Maktime & Volmax. Iza njih je stajao Jurij Lavenberg i iako je ironija, da su bili kvalitetnije napravljeni od civilnih sovjetskih verzija - to ipak nije bilo to.

Haifisch, htedoh i sam da postavim pitanje zašto su iz kolekcije nestali svi Poljoti.
I odgovor si nam dao, ali ostaje pitanje zašto nema Poljota 3017, npr. ranog Okeana 3133 ili pak Šturmana 3133/1659?
Pri ovom mislim na izvorne modele, ne na reizdanja.
 
Razumem, no trebalo je da navedem da sam mislio na modele Okean/Šturman koji su bili vojni i koji su svakako bili kvalitetniji od civilnih verzija ovih satova.
No, jasno mi je da svakako po kvalitetu ne mogu da se uklope u koncepciju koju je tvoja kolekcija posle toliko godina dostila.
Hvala ti na odgovoru.
 
Pravi si horološki guru :)
Pitam se zašto si prodao IWC Ingenieur, zbog čega nije mogao ostati u tvojoj kolekciji?

Послато са SM-G960F помоћу Тапатока
 
Hvala Barone:)

Ingenieur je otišao pre tri godine. Vrhunski sat sa In House kalibrom, koji se svojevremeno mogao dobiti po vrlo pristupačnoj ceni. Ali ponekad se desi, da hemija ne zaživi u potpunoj meri. Na početku je sve bilo super ali onda je polako poređenje sa najslavnijim modelom Geralda Gente, AP Royal Oakom, počelo da kopka po mojoj svesti. Što sam više proučavao njegovo delo, sve je više na videlo izlazio osećaj, da se na Ingeniueru i nije baš tako upečatljivo potpisao. Nikako se nisam mogao oteti utisku, da je narudžbina od IWC završila u stilu: I ovako je dobro za vas. Time ne želim a i uopšte se ne osuđujem, da vređam njegovo delo, koje je nesporno ali to je samo neki lični utisak i želeo sam malo više lične note i od IWC i od njega u tom satu.
Baš u to vreme, IWC je objavio, da će izaći sa vlastititim hronografskim kalibrom i u svojem srednjem cenovnom razredu, što je upalilo alarm u meni i pošto je došla dobra ponuda, prodao sam ga znajući, da će njegovo mesto zauzeti neki pilot ili Portugisier.
 
Do slicnih zakljucaka sam i ja dosao u svom nekom razmisljanju. GS finish jeste savrsen ako se poredi sa Seikom. Pored Omege nesto i ne vidim razliku. I Hamilton pandu kad gledam golim okom, ne nalazim defekte na indeksima i kazaljkama koje vidjam na Seiko.

Par GS modela su mi zanimljivi, ali oni za koje bih stvarno voleo da imam, koji imaju i mehanicki mehanizam i neke od posebnih brojcanika, oni i kostaju isto ili vise od recimo Omege AT. A onda mi bude bas tesko da objasnim sebi sto ne bih uzeo AT za koji nemam rezervi, ni vizuelno, ni sto se tice mehanizma ili prakticnih aspekata kao dostpunost servisa. I onda iako GS vazi kao povoljnija varijanta, ne uspevam da nadjem neku opciju koja jeste stvarno povoljnija...eventualno SBGR315 koji je prelep ali maaalo dosadan u poredjenju sa Omegom ili nekim dosta skupljim GS.

9F svakako nije opcija. Davati 2,5 k i više za kvarc, koji uprkos svim odama i slinavljenju sa strane njihovog marketinga donosi +-10 sekundi na godišnjem nivou, kojeg već imam na Longines Rolland Garrosu i to hronografu, ne predstavlja nikakvo uzbuđenje. Najbolja im je ona, da 9F sastavljaju dva časovničara. Jedan je zadužen za datum a drugi valjda ubacuje bateriju u mehanizam.
Sa Seikom uvek moraš biti oprezan. Njihova dvoličnost je bez granica. Dok su sa jedne strane celom svetu trubili, da njihovi standardni kvarčni mehanizmi koje u nekoliko stotina miliona komada svake godine prodaju pretežno modnim i entry sastavljačima ne sadražavaju umetne rubine, jer za to nema nikakve potrebe, tamo gde je igra ozbiljna (9F) onda je to sasvim druga priča. 9 rubina je nezaobilazno.
Šta uostalom očekivati od proizvođača, koji svoje satove diferencuje na takav način, da naglašava da je određena količina entry level satova (sećam se SKX serije) proizvedena u Japanu i tako su ih prodavali po većoj ceni. Time su degradirali stotine hiljada satova iste serije proizvedenih u Maleziji i kupce doveli u nezahvalan položaj, da se zbog potpuno jednakog sata dele na one sa boljom ili lošijom varijantom. Nisu samo diferenirali satove, nego i sopstvene kupce. A svi oni, koji su malo bolje upoznati sa scenom znaju, da je cela SKX serija proizvedena na istom mestu, na istim mašinama, samo je razlika u tome, da li je pojedine uzorke pregledala i potpisala domaća ili japanska kontrola kvalitetete, jer japansko zakonodavstvo omogućava oznčavanje Made in Japan, čak i ako određeni proizvod nije proizveden u Japanu, već postrojenje izvan Japana mora biti u vlasništvu japanske firme i završni pregled mora biti odobren sa strane japanske kontrole kvaliteta.

Spring Drive takođe izlazi iz izbora - mehanički sat sa baterijom i ujedno kvarčni sat sa uljem, koji zahteva servisiranje. Urnebes salata, koja nije po mojem ukusu. 85 % mehanike, koja hrani sama sebe, da bi dala energiju struji, koja održava dnevnu preciznost od 0,5 s do 1s. Određeni Švajcarci su to odradili sa 100 % mehanikom. Pošto je sada aktualan biciklizam (Tour de France), možemo ga u potpunosti uporediti sa horologijom.
Imamo:
1.Biciklistu sa željom, odlučnosti i stanjem psihofizičke kondicije
2.Bicikl sa svojom težinom, kvalitetom menjača i strukturom prenosnih stepena
3. Dužinu, strminu i strukturu uspona
Sve ovo je uporedivo sa kvalitetom časovničara, kvalitetom materijala i složenošću zadataka, koji mora savladati.
Neko se popne na vrh sa svim nabrojenim elementima (mehanički sat), neko ne može, neko u tome ne uspe, ne želi, uopšte mu nije bitno jer želi samo videti kakav je pogled sa vrha, pa upotrebi električni akumulator (kvarc) a ponekad se desi, da je postavljena određena vremenska granica u kojoj mora biti savladan uspon na vrh. Najbolji biciklista će to napraviti sam a naći će se neko, ko će 85 % uspona napraviti na jednak način kao najspremniji biciklista, dok će u zadnjih 15 % uspona upotrebiti električni akumulator. Na vrh će stići u nešto kraćem vremenu od varijante prvog takmičara. To je Spring Drive.

Zato ostaje samo mehanički 9S. Sada, kada sam nabavio sve ono što mi je najviše značilo, mogu sebi priuštiti, da u kolekciju uključim i Grand Seiko. Ipak, kada bih strogo gledao na kvalitet sata, uvek bih dao prednost švjacarcima u tom cenovnom razredu, koji su u mehaničkom smislu nešto kvaltietniji satovi od Grand Seika (Rolexov Superlative Chronometar, Omegin Metas...). Zbog toga je i kod Grand Seika potrebna opreznost. Japanci su se decenijama furali na moto, da sve što urade švajcarci, oni mogu potpuno jednako ali po znatnoj nižoj ceni. To su preneli i na Grand Seiko, pa zato nešto što je sasvim uobičajeno u lukusuznom razredu u očima fanovima japanskih satova dobiva epske razmere, jer obično mašta i znanje tih fanova idu u sasvim dva suprotna smera. Kada peremo tanjire uobičajenim kružnim pokretima ruke, niko neće pomisliti na to, jer se radi o više-manje automatizovanim potezima, dok bi Seiko takvom kretanju dao neko posebno ime i onda bi određeni deo publiciteta ostao otvorenih usta od divljenja. Sva ta nadčovečja pažnja izrade Grand Seika je sasvim uobičajena poslovna praksa u Swiss razredu. Danas i jedne i druge komponente nastaju na bazi MEMS, Sparkle Wire Erosion i LIGA, CAD i CNC sistema. Ne tvrdim da ima određenih modela Grand Seika, koji finišom kućišta mogu prevazići pojedine švajcarske luksuzne satove ali još nikada nisam naišao, da je neki stručnjak postavio jedan sat ispred drugoga, odnosno da je kvalitetniji jer je lepše finiširan. To je moguće samo na forumima, gde se oko toga lome koplja istih onih, koji bi se podsmevali onima, koji bi tvrdili da li je Liverpool bolji klub od Real Madrida, jer ima lepše dresove.

U igri je 9S sa standardnom frekvencijom od 4Hz. Lično ne vidim nikakav benefit u 36.000 High Beatu, koji je ujedno i skoro 2k skuplji. Najveću prednost sata sa takvom frekvencijom vidim samo u slučaju hronografa, koji je zbog toga precizniji (1/10 sekunde vs 1/8 sekunde kod standardnog beata). Ali to Grand Seika otpada, jer ne proizvodi hronografe.



k
 
Da, potpuno shvatam te slatke muke, kada se na vagi nađu takva dva slatkiša. Grand Seiko naći u povoljnoj cenovnoj varijanti je zaista teško, pogotovo u Evropi, jer ih ima vrlo malo i 10 % već predstavlja skoro utopiju. Omega takođe u salonima ne dopušta više od 10 %. Neki procenat više je moguće možda dobiti samo kod nekod AD, koji radi izvan sistema Omega salona, ali je zato i ponuda dosta oskudnija.
SBGR315 je odličan izbor. Nemoguće mu je pronaći manu. Možda visina od 13,9 mm ali i tu znatni deo otpada na oblik stakla. Sa druge strane Aqua Terra je nešto univerzalniji sat, takođe sa nešto većom visinom (13,6 mm), što to ide na račun mehanizma i 15.000 Gaussa antimagnetskog svojstva. Tehnički gledano, AT je u prednosti. To što je Omega uradila sa METAS i Rolex sa Superlative Chronometre standardima, oboje u 2015 godini, predstavlja pomak u sasvim drugu dimenziju i imam utisak, da mnogi tu činjenicu ne shvataju u pravom značenju. Naravno, ne želim da zanemarim ni GS 17 dnevno tesitranje, ali standardi napomenutih švajcarca su puno strožiji.
Ono, što bi me možda malo brinulo u nekoj daljoj budućnosti je politika serivisiranja Grand Seika. Super je, da su povećali garanciju sa 3 na 5 godina ali još uvek se drže poliitke da rezervne delove zasiguraviju 10 godina od kupovine sata. U praksi je to puno više i vremena se menjaju, ali danas puno vlasnika 40 ili 50 godina starih Grand Seika ostaju praznik ruku, jer nemaju mogućnost servisiranja svojih ljubimaca. To je i glavni razlog zašto Grand Seiko još nije član Haute Horologerie razreda iako kvalitetom to više nego zaslužuje. Ne znam, ali taj utisak, da japanski proizvođači pristupaju svom kupcu sa tako malo poštovanja, još uvek ostaje. Znam, da njihova kultura ne goji tako ličan odnos kao zapadna ali ako se odlučiš, da radiš na tim tržitšima, moraš nešto promeniti. Sa druge strane, kod Omege takav potencijalni problem otpada, jer članstvo u Haute Horlgoerie razredu garantuje dugoročnost popravke bilo kojeg sata, koji je kupljen, kod jednog od njihovog člana.

Grand Seiko je takođe odličan izbor za kupce, koji aktivnije prate horološka zbivanja i preko glave su im slike Rolexa, Omega i ostalih švajcaraca, kojima su bombardovani svakodnevno. GS im predstavlja prelazak u sigurnu oazu sa nešto ekstotičke tradicije.

Ako se dobro sećam, pisao si da bi kupovinom jednog odličnog sata želiš obeležiti neke važne događaje u životu. Sin ili ćerka (ovde moraš da pomisliš i na budućeg zeta:)), će u svakom slučaju biti srećni. Omega je večna i garancija kvaliteta a u slučaju GS će reći, ćale (tast) je bio frejer, jer nije pripadao mainstramu. Ako mogu još jedan praktičan savet. Drvena kutija Omege će dočekati i njihove potomce a ono, što ti trebalo, da se zove embalaža, kod Grand Seika....možda do prvog serivsa. I opet smo kod odnosa (Grand) Seika do svog kupca.....
 
Da, vecina Grand Seiko automatika je predebela. Aqua Terra 38 koju sam gledao je tek nesto iznad 13mm ali deluje primetno tanje uzivo od GS. Tek sa ovim novim Evolution 9 je GS spustio debljinu automatica na ispod 12mm, ali je cena otisla na 9-10k...prelepi ali i preskupi. Novi black birch je fenomenalan

Grand-Seiko-SLGH017-Night-Birch-1.jpg
 
»Kada sam pogledao u jednu od vitrina, video sam mnoge satove, koji su zaista sjajno blistali. Zatim sam pogledao na drugu stranu i video satove sa prilično neujednačenim sjajem. Razlika je bila previše očigledna. Sjajno svetlucavi satovi su dolazili iz Švajcarske, a oni sa tamnijim završetkom bili su Seiko«.
Ovo su reči Tare Tanake, kojima je opisao osećaje, kada je 1959 godine, kao prvi upravo angažiran industrijski dizajner sa strane Seika, posetio jedan od prodajnih salona satova u Tokiju. Utisci koji su nastali tom prilikom su sudbonosno označili i opredelili njegovu karijeru. Zapravo, ne samo njegovu, već i budući put Tarinog poslodavca.

Sve je počelo 4 godine ranije, kada je vođa marketinga u Suwi Seikoshi, Reno Tanaka (nije bio u nikakvoj srodstvenoj vezi sa Tarom; Tanaka je četvrto najbrojnije prezime u Japanu), došao do saznanja, da su firmi potrebni rapidni rezovi na segmentu izgleda vlastitih proizvoda. Seiko je u to vreme već bio najveći domaći proizvođač satova ali je konstantno kaskao korak ili dva za ponudom sa švajcarskih Alpa. Neobičnost tadašnje Seikove organizacije potkrepljuje činjenica, da su njegovi dizajneri bili isključivo zaduženi za stvaranje brojčanika, dok je oblik kućišta bio u rukama neposrednog proizvođača tog elementa sata. Osim toga, Suwa Seikosha je bila u završnoj fazi osnivanja najprestižnije robne marke, prve vlastite High End linije satova – Grand Seiko. Nešto takvo je zahtevalo obrnutu hierarhiju u kojoj je bilo potrebno dizajnera postaviti na vrh a izvođačima podeliti isključivo izvršnu funkciju.

Nepogrešivost osećaja Rene Tanake izborom mladog Tara Tanake se ostvaruje 1963 godine pojavom najmasovnijeg i najprepoznatljivijeg modela firme pod nazivom Seiko 5, na kome je zapečatio komplikaciju Dan & Datum u istoj liniji, te posebno Grand Seiko modelom 57GS, 1964 godine, kojim se ustoličio kao najuticajniji japanski dizajner satova, na osnovi vlastitih pravila, poznatih kao Gramatika dizajna (Grammar of Design).

Tu bibliju Grand Seika, koja je i danas temelj dizajnerskog modus operandia marke, sastavljaju 4 pravila:

  1. Sve površine i uglovi kućišta, brojčanika, kazaljki, markera moraju biti ravni i geometrijski savršeni, da bi najbolje reflektovali svetlost
  2. Bezel mora biti jednostavan sa dvodimenzionalnom fasetiranom krivuljom
  3. Kućište i brojčanik moraju biti zrcalno polirani, kod čega ne sme biti nikakve tolerancije za bilo kavu vizualnu distorziju iz bilo kog ugla
  4. Kućište mora biti unikatno, bez ikakvog generičkog okruglog dizajna

Kada se Tanakina pravila sprovedu na satu, to izgleda ovako:

GS Grammar of Design Art - .jpg
Fotografija preuzeta sa sub.rescapement.com

Već prilikom čitanja pravila Gramatike dizajna, postaje sasvim jasno, da je za njihovu realizaciju potreban najviši nivo kvalitete i harmonije čoveka i mašine. Seiko je već 1953 godine iz Nemačke od proizvođača Gebr. Sallaz dobavio mašine za poliranje. Japanski izgovor ovog naziva glasi zaratsu, pa je operacija, koja se vršila na njima dobila taj naziv. Mašine su posebne po tome, jer za poliranje koriste bočnu stranu diska a ne prednju. Tehnika poliranja se godinama usavršavala i danas je potrebno 3-godišnje školovanje, da bi nadareni izvođač dobio status majstora ove tehnike.

Filozofija Tara Tanake nije donela koristi samo na konačnom izgledu Grand i King Seiko satova, nego je značajno uticala i na pooštravanje i dizanje kriterijuma kontrole kvalitete tokom i nakon proizvodnog procesa, koja se u konačnoj instanci nije ograničila samo na vizualnu nego i na unutrašnju stranu satova. Kakva je zaostavština Tanakovog pristupa, svedoči činjenica, da je Grand Seiko nakon obustave proizvodnje i prekida postojanja linije 1972 godine, te ponovnim oživljavanjem 1998 godine (nekolicina kvarc modela iz 1988 godine nije značila povratak u punom smislu) sa mehaničkom kalibrom 9S5, u potpunosti sledio pravilima Gramatike dizajna.

2010 godine Seiko donosi odluku, da započne distribuciju Grand Seika izvan tržišta Japana. Samo godinu kasnije predstavlja GMT model SBGM021, koji postaje jedan od vodećih modela mehaničke GS linije. Najpresudniji korak u istoriji Grand Seika se dešava 2017 godine, kada ga korporacija pravno odvaja od matične organizacije i firma sa očekivanim nazivom Grand Seiko, započinje samostalan i nezavisan put. Posledično SBGM021 ostaje bez natpisa Seiko na poziciji 12, a na njegovo mesto se seli logo i naziv Grand Seiko sa pozicije 6. Model dobiva novi referenčni broj: SBGM221.

2022 godine, SBGM broji već 11 godinu kontinuirane proizvodnje, što za satove iz zemlje izlazećeg sunca predstavlja izuzetnu retkost i istovremeno svedočanstvo uspeha. Danas je sastavni deo Elegance linije brenda i predstavlja savršen most dužine 60 godina na kome se stapaju velika dostignuća iz prošlosti i sadašnjosti Grand Seika.

GRAND SEIKO SBGM221

20220717_102102.jpgPrečnik sata bez krunice iznosi 39,5 mm, dužina od luga do luga 46,9 mm, dok širina između lugova iznosi 19,0 mm. Sve ovo predstavlja idealne mere za sat pretežno dress orijentacije. Priličnu devijaciju predstavlja visina od 13,7 mm, koja donekle remeti upravo nabrojanu harmoniju mera. To je karakteristika Grand Seiko satova i tek sa najnovijom Evolution 9 linijom su se spustili ispod 12,0 mm. Iako meni lično ne smeta, priznajem da je neobično, kada je Submariner sa 300 metara vodootpornosti za samo 0,2 mm deblji, da i ne pominjem Daytonu – automatski hronograf, koji bi po svim pravilima morao biti puno deblji sat, a on je čak sa 1,5 mm tanji (12,2 mm) od SBGM221.
Uprkos tome, GS GMT se vrlo lepo i lako nosi, jer su lugovi strmo spušteni i odlično obuhvataju površinu zgloba a prijatnom osećaju znatno doprinosti težina sata od samo 89 grama.

20220717_105519.jpg

Posebnu zahvalnost upućujem dizajnerskom timu zbog ispostavljene krunice, ne toliko u smislu prečnika, jer se sa 4,0 mm potpuno uklapa u koncept sata, nego u smislu dužine istupanja iz kućišta, kao i odlične nazupčenosti prihvatnog dela. Krunica na GMT satu ima veliku važnost i manipulacija sa njom mora biti besprekorna i ovde taj elemenat funkcioniše do savršenstva.

20220717_103411.jpg

Poklopac kućišta je transparentan sa dominantnim safirnim staklom, koje omogućava pogled na mehanizam. Drugi faktor, koji ga opredeljuje je 6 zrcalno poliranih šrafova pomoću kojih je dodatno pričvršćen u kućište.

20220717_104421.jpg

Ispostavio bi i osobinu Elegance linije, čiji je predstavnik SBGM221. Kućišta tih satova su nešto manje uglata od modela iz Heritage i Sport linije, čime je značajno povećan efekat elegancije. A kada smo već kod elegancije, onda je pravi trenutak, da pomenem faktor na kojem je Grand Seiko našao marketinšku nišu i koju (zasluženo) eksploatiše do krajnjih mera. Celo kućište nema ravnih površina, što zajedno sa činjenicom da je kućište u celini visoko polirano, satu daje izvanrednu notu galancije. Ali ne radi se samo o visokom poliranju, nego o načinu odnosno stepenu razine tog poliranja. To će vam posvedočiiti svako ko je pokušao da fotografiše sat Grand Seika. Nemoguće je napraviti sliku bez oštrog, gotovo potpunog odraza u ogledalu sebe ili nekog drugog predmeta iz okoline. Slikanje predstavlja pravi sklop gimnastičarskih i cirkusantskih poza fotografa i vrlo često se iz usta otme reč zaratsu u onom najsočnijem glagolsko-pridevskom obliku maternjeg jezika. Kvalitet finiša kućišta je najviše izražen na gornjim rubovima lugova, koji izgledaju potpuno oštri iako su u stvarnosti suptilno zaobljeni.

20220717_102902.jpg

20220717_104142.jpg

Posnetek zaslona 2022-07-20 114326.jpg

Posnetek zaslona 2022-07-20 114540.jpg

Proizvođač ne navodi podatke u brojevima, koliko iznosi vodootpornost sata, nego zvanično naglašava, da je otporan na prskanje, što možemo deklarisati kao 3 ATM. Za sat dress usmerenja sasvim dovoljno.

Staklo je safirno i kupolasto, čime je dodatno naglašen vintage (retro) prizvuk modela.

20220717_104227.jpg

Najveći adut SBGM221 predstavlja njegov brojčanik, prepun više ili manje primetnih detalja od kojih svaki donosi nešto posebno i što je još važnije, reprezentuje izvanredan stepen spoja kvaliteta kreativnosti i ideje, te njenog ostvarenja.
Krem boja nas vraća na početke Grand Seika i temelj svega onoga što on predstavlja danas. Meni izuzetno drag dizajnerski potez, jer satu daje prijatnu dozu topline, koja bi otpala izborom bele ili srebrne boje podlage. Uz to, nijansa krem boje se menja u odnosu na vanjsku svetlost. Visoka izloženost je povede u nešto svetlije tonove, dok u prigušenoj atmosferi postaje sve toplija i izraženija.

20220717_103106.jpg

Posnetek zaslona 2022-07-21 121020.jpg

Površina je sastavljena iz štampanih i apliciranih elemenata. Zadivljujuća je oštrina printanih slova i indeksa druge vremenske zone. Čistina i rezolucija tih štampanih komponenti je tako kvalitetna, da istupa od površine i samo nakon nekoliko trenutaka posmatranja dostiže trodimenzionalni efekat. Tako nešto još nisam imao prilike, da vidim na nijednom satu.

Posnetek zaslona 2022-07-20 123142.jpg

U skladu sa High End razredom kome brend pripada, logo GS na poziciji 12 je visoko apliciran, što važi i za satne markere, koji dostižu još veću nadmorsku visinu. Pojedini marker je sačinjen od devet potpuno poliranih površina. Izuzetak su dupli na pozicijama, 12, 6 i 9 sa dvanaest visoko sjajnih stranica. Kada se tako precizno i revnosno obrađeni elementi nađu pod uticajem vanjskeg izvora svetlosti, nemoguće je rečima dočarati magičan i svaki put drugačiji ples, koji se odvija pred našim očima.
Dijamantsko brušene Dauphne kazaljke su konstruisane u klasičnom Grand Seiko maniru. Široke, prema vrhu maksimalno sužene i sa izraženim kosinama ivica po celoj dužini. Zaratsu i na ovim elementima dolazi do maksimalnog izražaja i vizualni svetlosni efekat je jednak onome na markerima. Ipak, ono što privlači najviše pažnje i što u potpunosti oživljava strukturu dizajna brojčanika je plava GMT kazaljka. Zapanjujuć je način njene izrade. Dok većina brendova plavu boju postiže hemijskim procesima ili još gore, običnim farbanjem, u Grand Seiku koriste tradicionalnu metodu termičkog grejanja na plamenu. Bitno je, da se ceo proces odvija ručno i da se svaka kazaljka radi pojedinačno. Jedino tako se postiže stepen kvaliteta, koji je u potpunoj nezavisnosti od uticaja okoline prilikom proizvodnog procesa, kao što su temperatura ili vlažnost vazduha.

Posnetek zaslona 2022-07-20 151706.jpg

Posnetek zaslona 2022-07-20 122910.jpg

GMT sat bez datuma ne predstavlja kompletan paket. Prozor za datum je smešten na poziciji 3. Divim se njegovoj dubini, koju uopšte dopušta sat sa takvom komplikacijom. Iako nisam pristalica različite boje dna prozora u odnosu na boju brojčanika, ovde odluku za srebrnom nijansom shvatam i prihvatam. Zašto? Svaki pojedini elemenat brojčanika je naglašen i predstavlja oličenje individualnog pristupa na čijoj osnovi je nastao. Krem boja pozadine datuma bi predstavljala razuman akord harmonije ali bi ovaj deo brojčanika ostao bez naglaska pažnje, koja je bila posvećena ostalim elementima. Srebrnom pozadinom dizajner na najdiskretniji mogući način šalje jasnu poruku.

Posnetek zaslona 2022-07-21 114811.jpg

Kada podvučem crtu pod temu brojčanika, iskazujem duboki naklon dizajnerskoj ekipi Grand Seika, koja je savršeno uspela da izbegne zamku potencijalne monotonije, povremenog pratioca klasičnih satova dress usmerenja.
Grand Seiko SBGM221 pokreće kalibar 9S66, sa komplikacijama druge vremenske zone i datuma. Reč je o takozvanom pravom GMT, kod kojeg se satna kazaljka pokreće za vrednost 1 časa napred ili nazad i tako omogućava brzo podešavanja vremena prilikom prelaska određene vremenske zone. Cela operacija se vrši izvlačenjem krunice na poziciju 1, preko koje se namešta i datum. Preko pozicije 2 se vrši podševanje domaćeg vremena (plava kazaljka).
Ovaj kalibar je modifikacija osnovnog 9S65 i predstavljen je 2009 godine. Kao i svi ostali Grand Seiko mehanički kalibri izrađuje se, sastavlja, testira i ugrađuje u Morioki Seiko Instruments u Shizukuishi Watch studiju.
Ono što Švajcarci nazivaju Sparkle Wire Erosion, Grand Seiko koristi pod imenom Micro Electro Mechanical System – MEMS. To je visokonapredna tehnologija izrade poluprevodnika koja se koristi za izgradnju preciznih delova od hiljaditog dela milimetra, kao i 5 % lakših nemirnica i čak 25 % lakših paletnih viljuški od standardnih. Točak zaskočnog mehanizma sadržava rezervoar za ulje na kraju svakog zuba zupčanika, što bi bez MEMS tehnologije bilo nezamislivo. Istovetan sistem u Švajcarskoj izrađuje kompanija Mimotec.
Generacija 9S65 i 9S66 je iste 2009 godine donela i novu spiralu, smesu kobalta i nikla – Spron 610 i koja predstavlja znatno unapređenje u odnosu na prethodnika Spron 510, koje Seiko sada koristi za generaciju 6XXX i 8XXX kalibara. Razvoj Sprona 610 je trajao 5 godina, a o kakvom unapređenju se radi, svedoči činjenica da ima dva puta bolju otpornost na udarce i tri puta veću magnetnu rezistenciju u odnosu na Spron 510.
Kao i Swiss High End produkciji sastavljanje i ugradnja mehanizma teče kombinovano – čovek & mašina. Kao i ostali mehanički mehanizmi Grand Seika 9S66 je ručno podešen na 6 pozicija u 3 različita temperaturna režima, nakon što je prethodno testiran u neprekidnom radu u trajanju od 400 sati odnosno 17 dana.
Sve ovo rezultira u čak nešto bolje specifikacije (-5 do + 3 sekunde maksimalnog dnevnog odstupanja) u komparaciji sa COSC Chronometre standardom. Ono što zaslužuje posebno naglašavanje je odličnih 72 sata rezerve rada uz standardnu frekvenciju 4 Hz (28.800 b/h).
Na osetljivim mestima 9S66 sadržava 35 umetnih rubina. Da ne ispadne po onoj staroj: »Ko nema u glavi, ima na glavi«, GS časovničari su se pobrinuli i za finiš mehanizma. GS šara, slična Ženevskoj i Perlage pružaju sasvim dovoljno za ono što predstavlja industrijski finiš. Možda nedostaje poneki ukošen rub na mostu i glavnoj ploči, karakterističan za Swiss produkciju, koji nudi dodatnu dozu raskoša i ovaj segment podiže na stepen više od Grand Seika. Ipak, delimično skeletoziran rotor omogućava bar kratak pogled u dubinu strukture kalibra a za dodatnu draž su se pobrinuli time, da se pod određenim uglovima na safirnom staklu poklopca sata može videti amblem lava Grand Seika, kojim današnji proizvođač izražava zahvalnost medaljonima, koji su nekada krasili Grand Seiko satove.

Posnetek zaslona 2022-07-21 120642.jpg

Preplitanje kvaliteta i atraktivnosti se nastavlja preko remena izrađenog iz kože aligatora. Mekana u pravoj meri i vrlo prilagodljiva površini ruke. Deployant čelična kopča sa zaratsu poliranjem i veoma kvalitetnim ugraviranim potpisom na najbolji način dovršava priču SBMG221.

20220717_102414.jpg

20220717_102515.jpg

20220717_102534.jpg

20220717_102809.jpg

Grand Seiko zaslužuje sve pohvale za nastojanje, da je svaki deo sata napravljen u Japanu. To važi čak i za embalažu, gde je na poleđini vanjske kutije naznačio poreklo i materijale iz kojih je sastavljena, pa se tu ne bih previše zadržavao. Utisak je, da se radi o vrlo ukusno napravljenom kompletu, možda malo preglomaznom ali zato sa puno opreme od koje istupa etui (tekstilna futrola) za prenošenje sata prilikom putovanja.

20220717_105757.jpg

20220717_105845.jpg

Ono što je zabrinjavajuće je izdržljivost glavne unutrašnje kutije, koja ne odgovora High End razredu u koji spada proizvođač. Oni koji imaju Hamilton satove znaju o čemu pričam. Osetljivost ove kutije je samo nešto iznad sklapajućeg dela brenda iz Swatch grupacije, gde nekoliko neopreznih poteza može sudbonosno skratiti životnu dob pakiranja.

20220717_110402.jpg

Dano / dobijeno

4.800 €

Svi oni, koji su pratili moje tektsove na forumu u ovoj i u mnogim drugim temama su bili svedoci Love/Hate odnosa, koji imam sa ovim brendom. Zapravo, brend je vešto sakriven iza labavih i preširokih zvaničnih specifikacija, koje opravdava masovnom proizvodnjom, tako da je nepresušan izvor polemika, koje sam vodio sa njegovim fan bojevima, koji su išli tako daleko tvrdeći, da specifikacije nema potrebe čitati, da je Seiko oličenje poštenosti jer su njihovi delovi jeftini, preko pobeda na takmičenju hronometara u Neuchatelu 1968 godine sa kalibrom, koji bi godinu dana ranije, kada su na takmičenju nastupala neka vidnija imena Swiss produkcije zauzeo tek 173. mesto, pa sve do direktnog upoređivanja Seika 5 sa Rolexom itd.
Imao sam mnoštvo satova od kalibra 7S26, preko 4R36, 6R15 i 8R48. Na žalost, sva istina oko proizvodnje ovih satova i prvenstveno tih kalibara je u tome, da ih je Seiko srozao na razinu štancovanja, koja je tipična za produkciju kvarčnih satova. Dok su satovi prvenstveno iz razreda 7XXX i 4XXX to pre deset godina opravdavali niskim izlaznim cenama, u poslednjim godinama to je samo neka lepa prošlost. Nadam se, da je novi menadžment konačno ugasio proždrljivost bivšog i da je upravo plasirana serija GMT low budget automatik satova po prodajnoj ceni od 470 € povratak na ono, zbog čega sam nekada voleo Seiko.

20220717_102023.jpg

Nadam se, da će novi vetar provetriti i uvest red i u 6XXX i 8XXX seriju kalibara odnosno satova, koje pokreću. Svestan sam činjenice, da je nemoguće menjati način proizvodnje, koji je ovde takođe potpuno robotozivan ali da će politikom cena sebe postaviti na realno mesto na tržištu. Sada imamo situaciju gde jedan zaista atraktivan sat sa ogromnim potencijalom urbane legende, model SPB143, pokreće mehanizam sa odličnih 70 sati rezerve snage i jadnim specifikacijama od +25 do -15 sec/d maksimalnog dnevnog odstupanja. Ništa tu ne bi bilo sporno, da cena tog modela ne iznosi 1200 € i da sam upravo prilikom kupovine Grand Seika dobio potvrdu iz oči u oči onoga, što sam odavno sumnjao, da se najmanje dva od deset 6R35 kalibara vraćaju sa strane nezadovoljnih kupaca na ponovno podešavanje. Realna slika je još gora, jer nisu svi kupci opterećeni preciznošću u toj meri, da bi nove satove vraćali na otvaranje. Suprotno od toga, nema potrebe imati deduktivne sposobnosti Sherlock Holmesa i saznati šta u tom cenovnom razredu nudi Swatch grupacija. COSC hronometar i silcijum spirala su već sastavni deo obavezne opreme.
Još je gora slika u entry luksuznom razredu gde nastupa 8XXX. Satovi, koji pokreću robotizovani mehanizmi, gde Seiko prodaje »istinu«, da je 8L35 samo neukrašeni Grand Seiko 9S55. Ne znam u čemu je svrha upoređivati nešto sa nečime, što se ne proizvodi već 12 godina i time zavoditi kupce, da u stvari kupuju Grand Seiko kalibar. Razliku između Sprona 610 i Sprona 510 sam već opisao ranije u tekstu i to su sasvim dva kvalitetno različita sveta. Ko dan i noć. Osim toga, 90 % tog kalibra se ručno ne podešava, osim nekoliko onih, koje su prodaju u limitiranim serijama. Žalosno je što se takvi satovi prodaju po cenama od 3k € i više.

20220717_111027.jpg

Na svu sreću, politika Grand Seika je zbog nemilosrdne konkurencije u luksuznom razredu, značajno više usmerena u zavisnosti od stanja na tržištu. Zato je znatno umerenija i realnija. Dokaz predstavlja upravo model Grand Seiko SBGM221.
Zaista je osveženje, kada ljubitelj satova u kontekstu sa nečim, što u sebi nosi naziv Seiko, može da napiše: Dobio sam puno sata u odnosu na njegovu cenu. Usuđujem se dodati, da je upravo napisano čak i preskromno. U poređenju sa njegovom cenovnom konkurencijom, SBGM221 zrači sa najmanje industrijskog plašta na sebi. Prepun je detalja, koji ukazuju na čovečju posvećenost iako to ne znači, da je ona u svima bila sprovedena na ručni način. Još uvek Swiss Made razred postavljam kao superiornijeg suparnika u tehničko-tehnološkom aspektu produkcije ali sada shvatam prednost Grand Seika u tom čovek : mašina odnosu. Naravno, ta prednost se lakše stiče, kada se na godišnjem nivou proizvede oko 12.000 mehaničkih satova u poređenju sa 180.000, 220.000, 450.000 ili 750.000 satova. I dok je ona tu, veoma mi je drago, da sam je iskoristio i pokupio. Još uvek bi u slučaju izbora samo jednog luksuznog sata na ruku postavio Swiss Made sat ali presrećan sam što je sada u kolekciji i Grand Seiko i sada potpuno shvatam, koliko je on do sada u njoj zapravo nedostajao.

20220717_105418.jpg

20220717_105632.jpg
 
Last edited:
Back
Top