Re: IWC cal 401
Nadovezao bih se na ovu konstataciju koju je izneo Jagoš, a sa kojom se potpuno slažem. Ovde je u pitanju zlatan sat renomiranog proizvođača, gde se plaćaju i zlato i ono ispod zlata, tj. sat u celini. Po oglasima sam primetio da su mnogi ovakvi satovi nezgodni za prodaju, jer zlato samo po sebi ima vrednost, a ukoliko je sat nekog manje renomiranog proizvođača, prodavac često može dobiti sumu koja jedva prevazilazi cenu zlata. Čuo sam od nekoliko prodavaca da izbegavaju ovakve satove, upravo zbog teške prodaje, a neki vrlo često završe pretopljeni kod zlatara. U ovom konkretnom slučaju bi bilo najbolje pogledati cenu nekog sličnog modela IWC-a i raspitati se kod zlatara, ali samo za zlato kao sirovinu, sabrati sumu i pokušati prodaju od te cene. S druge strane, ukoliko je sat nasleđe, uvek sam za to da ostane u porodici. Bez obzira na to da li vredi 1.000 ili 10€, posle nekog vremena, kada dođemo u izvesne godine i setimo se dede, oca ili strica koji je nosio sat, uspomene se vraćaju, a vrednost sata je neiskaziva u novcu.
Kao ilustraciju bih naveo dva sata koja posedujem u kolekciji, a koji su pripadali pokojnom tastu - u pitanju su jedna omega (ona restaurirana, koju sam već kačio na forum) i jedan poljot, koji vredi mnogo manje. Supruga i tašta znaju koliko vrede i jedan i drugi, ali ih nikada ne bi prodale. I jedan i drugi sat podjednako čuvam, a kod mene su završili upravo zbog toga - satovi ostaju u porodici, a njihovim čuvanjem čuva se i uspomena na vlasnika.