Ovo je za neku drugu temu ali možemo se malo dotaknuti. Više puta sam napisao, da bi pored generečkih i In House kalibara trebalo uvesti posebnu kategoriju, koja bi se zvala Ekskluzivni mehanizmi. Time bi mnogo šta bilo rešeno i sve bi izgledalo pravednije. Ipak, Tag Heuer u satove, koje pokreću ETA ili Sellita ugrađuje Top Grade i COSC mehanizme, što još uvek znači, da se radi o visoko kvalitetnim mehanizmima. Ti satovi su jedan ili najviše tri puta skuplji od entry brendova Swatch grupe, koja ih proizvodi a ne 30 puta. Na kraju krajeva Tag ih mora kupovati a Seiko ih proizvodi sam. Pogledaj primer Seiko hronografa 8R48, koji ugrađuje u satove od 2k do 4k a Yema ih je kupovala od tog istog Seika i ugrađivala u modele za 1,5 k €. Nadam se da nisi mislio na Tagovu kvarčnu liniju i Rondu ali kvarc je ionako priča za sebe. Tu je najviši profitni stepen od najnižeg do najvišeg cenovnog razreda i tu svi prodaju po 10 i više puta višim cenama. Od Festine do Grand Seika, čija proizvodnja kvarčnog mehanizma iznosi ispod 100 € a satovi idu od 2k i više.
Gore sam posebno naveo, da se radi o Entry razredu, znači o satovima široke potrošnje, koji se uglavnom kupuju iz potrebe i imaju pretežno funkcionalnu ulogu. To je razred satova, koji nailazi put do daleko najšireg kruga kupaca. Zato nema nikakvog smisla mešati entry sa luksuznim razredom, čija si tri predstavnika naveo. Modus operandi tog tržišta je sasvim drugačiji od osnovnog stepena i sve što se više dižemo, sve je više specifičniji.
"Mi smo kovači vaših snova", "A crown for every achievement", "Live for greatness", "When you have whatever you want", "Time moves slowly but passes quickly", "Start to built your own tradition" i stotinu, hiljade sličnih su reklamni slogani nekih od najprestižnijih proizvođača satova. Svi imaju zajedničke dodirne tačke: usmerenost u pojedinca, naglašavanje na posebnost tog pojedinca, snovi postaju stvarnost. Sve je usmerno u to, da pojedinac dobivanjem jednog takvog sata postaje povlašten posednik, izabranik u univerzumu, takav predmet je saputnik izuzetnih dostignuća pojedinca koji je isto tako one and only, poseban, jedinstven, savršen, zaslužan, zapažen, izuzetno dopadljiv..... Priznali ili ne - tako razmišlja najveći deo populacije. Zato luksuzni brendovi (ne samo časovničari) ne rade ništa drugo nego potvrđuju maštu, fantaziju i posebnu sliku, koju ima najveći deo pojedinaca o sebi. Vrlo je malo znalaca u svim područjima, koji će kupiti nešto zbog toga, što poznaju materiju do koske. Ego je najprofitabilnija valuta u čitavoj istoriji čovečanstva. Zašto Thierry Stern neprestano ponavlja, da Rolex previše proizvodi? Ne zbog toga, da bi ga ocrnio jer njemu nekoliko puta niži cenovni segment ne predstavlja veću brigu u životu, nego zbog toga, što se i sam u svojem najvišem segmentu susreće sa istim optužbama od najviših igrača na sceni. Time samo preusmerava pažnju na nekog, ko je najčešće u centru pažnje i time smanjuje svoju odgovornost. Zašto Rolex nikada zvanično ne obelodanjuje podatke o godišnjoj količini svoje proizvodnje? Da li bi za prosečnog kupca taj sat sa krunom još uvek bio tako privlačan u smislu ispunjenja snova, potvrde posebnosti i jedinstvenosti tog individuuma, nešto što može samo on i nekolicina ostalih a ne svi ostali, kada bi Rolex svake godine bombardiaro njegov mozak, da 800.000 drugih pojedinaca dolazi do njihovog sata? Prelazak iz sna u javu može doneti mamurluk i smanjivanje čežnje kod velikog broja kupaca. Zašto A. Lange & Sohne u skoro svakom susretu sa javnošću sa ponosom iznose, da proizvode samo 6.000 satova godišnje? Još malo pa će to staviti u svoj logotip. Samo 6.000 izabranika se može domoći tog sna.
Zato se nikako ne slažem, da se radi o agresivnom marketingu. Ne, ti brendovi samo slede mašti i snovima onima, koji to mogu sebi ispuniti. Znam da nije pravedno ali tražiti pravdu u ekonomiji je kao tražiti dugu u olujnoj noći.
Zato nema smisla mešati luksuz sa osnovnom funkcionalnošću. Post, koji sam postavio je baš ovo poslednje i u njemu možemo tražiti usporedbe. A luksuz se može porediti samo u svojem razredu i tu možemo otvoriti drugu temu. Biće još zanimljivije. Posebno priča o Paneraiu, njegovoj napumpanoj i skoro potpuno izmišljenoj istoriji sa strane Richemont grupacije, pa čak i da su manji broj ETA mehanizama brendirali kao In House, do toga da im većinu kalibara prizvodi Valfleurier Ebauches s.a, kućni proizvođač mnogih imena Richemont Groupa, pa i do toga, da imaju i nešto svojih kalibara od 2014 godine, kada su otvorili vlastiti pogon i broj zaposlenih u manje od godinu dana skoro duplirali iz 130 na 250. Ali, uz sve začinjene i sočne priče, ne možemo izbeći činjenicu, da njihov potpis nose kvalitetni satovi a stvar ličnog ukusa je, da li su dopadljivi ili nisu.
Kada bi gore postavljeni Seiko satovi u sebi nosili 6RXX seriju mehanizama, onda gornji post nikada ne bi nastao.
Primera za isto to (a mozda i gore) ima koliko hoces i kod svajcaraca - Tag Heuer, Hublot, Panerai...predstavljaju sellitu/ETU kao in-house, a zamenili im rotor i izgravirali pa valjaju za silne novce.
Samo da dodam...i sam razmatram Tag Carreru, tako da ne zauzimam poziciju swiss-hatera niti Tag-hatera.