Da, zaista je došlo to vreme, koje spominješ kolega Skydrummer. Moj post nije bio post Seiko hejtera, nego post razočaranog Seiko obožavoca. Uostalom, može se viditi šta sam pisao o Seiku i koje Seiko modele sam imao u temi Moja kolekcija.
Mogu čak i na ličnom primeru, da pokažem i dokažem apsurdnost politike koju vodi Seiko. Pre dve godine sam kupio model Seiko SPB081J1 koji je bio napravljen u litimiranoj seriji od 2018 primeraka. Samo nekoliko meseci nakon toga, Seiko je plasirao model SPB105J1, koji su nazvali Special Edition a razlika je u tome, što je bio nekh 30 - 35 % jefitiniji od modela limited edition. (1300 € vs 900 €). Isti sat, ista boja, isti mehanizam, identična luneta, identičan antimagnetizam....razlika je bila samo u veličini kućišta (diametar 42,3 mm vs. 44,0 mm) i nešto lepšoj embalaži kod prvog naspram drugog.
Danas je na Chronu 24 cena novog modela limited edition 30 % jeftinija od prvobitne cene. Da ne spominjem, da je model imao posebnu premieru na Baselworldu 2018 i da se ni posle dve godine nije prodao, uprkos limitiranoj količini, te da mu je cena drastično pala.
Svrha limitirane serije je obeležeti nešto posebno, neko dostignuće, koje odskače od redovitih izdanja i zbog toma ima posebnu vrednost pa zato i posebnu cenu i više nego očekivano je, da će se rasprodati. Seiko je to lepo uradio sa Presage modelima SRQ019 i SRQ021, koji su bili ručno rađeni (emajl i urushi lakiranje), unutra su ubacili autmatski mehanizam iz 8.... serije i to je to. Nešto posebno i jedinstveno.
A Seiko izdaje limitirane serije sa kalibrima 4R.. i 6R. Satovi bez ikakve posebne vrednosti i specifikacija, pravljeni na industrijskim mašinama. To je slično, kao kad bih Omega napravila limitiranu seriju sa ETA 2824, do kojeg ima potpunu dostupnost jer je član SWATCH grupacije. Ali Omega to ne radi čak ni sa generičnim 2500 kalibrom.
Ako bi Seiko zaista hteo da obraduje svoje obožavaoce, onda bi napravio reizdanje svojih legendarnih hronografa u limitiranim serijama, kao što su bili Pogue, UFO, Panda, Bullhead, Kakume, Tokei Zara. To je nešto što bi bilo primerno razini ugleda, koji je Seiko nekad posedovao i što ih je razlikovalo od drugih (column wheel automatski hronograf). Istovremeno bi podigli cenu i vintage modelima. Ali zato je potreban mehanizam, koji Seiko više nema, jer su seriju 6S prestali proizvoditi pre 6 godina i ostali su samo na 8R, koji je za dva razreda slabiji i sadrži horizontalnu strukturu.
Zato Seiko više niko ozbiljno ne shvata, kada se uhvate u koštac sa vrhunskom horologijom. Prodane količine Credor modela su katastrofalne a toliko opevani Grand Seiko ne može, da se približi Omegi, IWC a kamoli Rolexu, koji Seiko fanovi toliko vole, da uzimaju kao usporedbu. Sećam se razgovora, sa poslovnim partnerom iz Hong Konga, koji je odličan poznavaoc situacije na tržištu od pre nekoliko nedelja i njegovog odgovora na moje pitanje, na kojeg me potaknuo član ovog foruma, Dušan 51, kada je napisao, da kinezi koji prave fake satove, ne mogu napraviti dobar fake Grand Seika u odnosu na Rolex (kojeg je tako lako napraviti. John je prvo odgovorio: Zašto bi pravili fake Grand Seika, kad ga mogu bolje napraviti od originala a onda u ozbiljnom tonu nastavio: pravili bi oni i Grand Seiko ali ko će to kupiti. Oni su bolji poznavaoci situacije na tržištu, nego ti i ja.
Šalu na stranu. U izrečenom ima dosta istine. Seiko se sa gomilom novih modela ne oplemenjuje nego razvrednjuje. Oni su odličan i vrhunski brend u affordable razredu ali su neznatni u dubljim i ozbiljnijim horološkim vodama. Ovde nemam u mislima kvalitet, koji je kod Seika neosporan nego način pristupa na tržištu. Politika, Seiko u svaku kuću je zanimljiva ali ona ima svoju cenu, jer prosečan kupac satova, kada u rukama ima sumu od 5 - 6 hiljada EUR, prvo pomisli na Rolex, zatim Omegu, Breitling, IWC, Zenith....a Grand Seiko je tek, kada se ispuni kvota od navedenih.
Ja ne bacam drvlje i kamenje tek tako, jer sam veliki obožavaoc i poštovaoc horologije ali smatram, da jedan ozbiljan brend mora obratiti potpunu pažnju na dostupnost i mesto na kojima se satovi prodaju. Ne može jedan Grand Seiko sebi dopustiti, da mu se modeli prodaju na istom prostoru sa modnim satovima.
Evo kod nas je Tag Heuer pre godinu dana zabranio oficijelnom dealeru, da mu se satovi prodaju u prostorima sa modnim satovima i ovaj je morao da ih povuče i smesti u prestižan salon u centru Ljubljane zajedno sa Breguetom, Jaeger LeCoultrom, Vacheronom, Omegom, Cartierom, Breitlingom. Slično se dešava i sa Longinesom, koji ima sopstveni salon i gotovo, da ga nema više u običnim radnjama istog dealera.
Svaki ozbiljan brend još uvek ima u ponudi modernu verziju nekog legendarnog modela, koji ga je doveo na poziciju, na kojoj se nalazi. (Patek - Nautilus, Audemars Piguet - Royal Oak, Jaeger - Riverso, Rolex - da ne nabrajam, Omega - Moonwatch, čak i Bullhead, IWC - Ingenieur, Tag Heuer - Carrera, Monaco, Blancpain - Fifty Fathoms...). To znači, da poštuju svoj minuli rad i da su zahvalni kupcima, koji su to potvrdili ogromnim kupljenim količinama, A gde je Seiko - jedino, što još vuču je Astron, kvarc - koji je toliko daleko od izvora, da nema smisla ulaziti u to. A Seiko ima toliko toga, što bi mogao, da ponudi ali on čak ukida i dobro prodavane modele (Alpinist green, Orange Monster....) i onda napravi slične modele u drugim bojama, sa filozofijom, naš kupac će to rado kupiti, jer je novo i nije skupo, pa ćemo lakše prodati, nego da trošimo novac na neka reizdanja, jer mi idemo napred i ne vraćamo se u prošlost. Čak i kad su to uradili sa SLA017 pre dve godine i čija se limitirana količina rasprodala u rekordnom vremenu uprkos ceni od 3.800 € i da se danas nošeni satovi prodaju za preko 1.000 € više od prve cene..., kao da nisu ništa naučlli odnosno ponašaju se, kao da im to ništa ne znači.
Oni i dalje štancuju mnogo jeftinirh limitiranih serija. Umesto, da ih zaista naprave.