Evo nekoliko slika sa današnjeg izleta do Bojčinske šume i njene okoline. Ukoliko nekoga zanima koji čuvar vremena me je pratio, evo i slike koja to pokazuje:
Prva stanica je bio sportsko-rekreativni centar u Surčinu koji je nekada bio u vojnom vlasništvu. Ceo kompleks se nalazi u šumici kraj nekakvog kanala na kome ima pecaroša i izletnika. Šumica i kanal zaista lepo štite od vrućine.
I danas se vidi da je centar bio u vojnom vlasništvu, jer je ostalo nekoliko predmeta iz tog doba, kao i restoran/motel.


Nažalost, kada se priđe, vidi se da osim seksualnih preferenci ili karakternih osobina izvesnog momka ovaj objekat više nije u funkciji. No, bilo kako bilo, sledeća stanica je Bojčinska šuma. Stazica kroz šumu zaista lepo izgleda, a tamo ima dosta šetača, izletnika i sportista.

Na početku staze se nalazi ugostiteljski kompleks, koji pored pristojnog restorana ima još neke sadržaje, kao npr. aktuelno Bojčinsko leto, ispunjeno kulturno-umetničkim manifestacijama, ali i još ponešto. Nedavno izgrađeni rustični bungalovi su verovatno smeštaj za ljude iz grada koji žele da pobegnu iz svog (ne)prirodnog staništa, ali deluje da mogu da posluže za hmm... avanture vanbračnog karaktera.

Ispred bungalova se nalazi nekoliko skulptura, od kojih prva ima naziv 'Savska neman' (nemoj da je neko ovde prepoznao falusni simbol

), a druga 'Savski orao'. Jeste da se umetnik potrudio, ali orao mu više liči na papagaja.

U blizini šume nalazi se i sremska etno kuća, a evo kako izgleda spolja i iznutra.



Za kraj, jedna ne-etno kuća koja se nalazi odmah pored etno-koleginice. Nažalost, deluje da je poslednji put renovirana dok je zakoniti vladar ovih prostora bila Marija Terezija.
Ne znam koji nam je đavo bio, ali smo obilazak završili u Zemunu, jer smo hteli da vidimo jedan parkić na Kalvariji, a koji se nalazi u Božidara Adžije (sada Dr Nedeljka Ercegovca) i pogledom na stepenište koje vodi prema Jakuba Kuburovića (danas Marina Prilaz).
Sve u svemu, bilo je zanimljivo
