Dobro veče, svima!
Vidim da postoji mnogo nesuglasica oko poliranja časovnika, upotrebe aplikatora i medija za poliranje.
Koji aplikator i koji medij upotrebiti za poliranje zavisi isključivo od materijala koji treba polirati. Aplikatori mogu biti prošiveni diskovi od muslina, kože, pamuka, vune, filca, četke sa večtačkom dlakom ili sa životinjskom dlakom i ne samo. Aplikatori takođe mogu biti i letvice različite širine sa nalepljenim filcom ili kožom za nanošenje abrazivnih materijalima u vidu praha ili paste. Koriste se čak i turpije, kod većih povreda i brusno kamenje, Arkanzas, Water of Ayr Stone, Apache Tears (Obsidian), Degussit, India stone, okamenjeni koren oraha i razno drugo brusno kamenje, prirodno i sintetičko.
Sam medij za poliranje je jednako raznovrstan, tradicionalno korišćen prah "rouge" za poliranje zlata je suštinski najobičnija rđa, zatim slede različita abrazivna sredstva u prahu, Arkanzas prah, prah ahata, oksid aluminijuma, hrom oksid, dijamantski prah i mnogi drugi, naravno koristi se celi nizu granulacije, od 0.5 pa do nekoliko stotina mikrometara.
Kod časovnika je dozvoljena upotreba svih abraziva, uključujući dijamantski prah, osim na krajevima osovina, iz razloga što se abrazivi mogu usaditi u metal i zatim velikom brzinom uništiti ležajeve, od bronze i od rubina bez razlike.
Ja koristim nekoliko vrsta pasti i praškova za poliranje. "Dijamantin" praškove (oksid aluminijuma) u tri granulacije i paste koje sam pravim dodavanjem ulja uljane repice, zatim dijamantske paste u deset granulacija, i na kraju oksid hroma koji kupujem u već pripremljenim blokovima. A za poliranje nesalomivih stakala od pleksiglasa koristim "Crystal Bright" sticks od EuroTool-sa.
Bez obzira na materijal u pitanju za poliranje je najvažnije sa površine ukloniti sve ogrebotine. To se postiže primenom abraziva zrnosti ne veće nego što su same ogrebotine, kada se površina izjednači tada se prelazi na upotrebu abraziva sledeće manje zrnosti, ali tek posle detaljnog čišćenja svih ostataka prethodnog poliranja. Ovaj postupak se ponavlja nekoliko puta dok se ne uklone poslednji tragovi ogrebotina. Tek tada se može preći na konačno poliranje koje će dati visoki sjaj koji se često na čeliku naziva crnim bleskom, stoga što je polirana površina ili kao ogledalo i reflektuje svo svetlo ili ga ne reflektuje ni malo, zavisno od ugla gledanja.
Upotreba raznih motora za poliranje sa diskovima od različitog materijala otvara još jedno značajno pitanje, kojom brzinom motor treba da se okreće, koji prečnik diskova treba da bude, veći disk veća periferna brzina itd., da li koristiti motor sa promenljivom brzinom, šta za koji materijal i još puno otvorenih pitanja.
Ova tema je vrlo ozbiljna, svako poliranje zahteva pojedinačni pristup i odabir, kako aplikatora, tako i medija za poliranje. Materijal koji se polira je osnovni činioc u odabiru, tako da kod istog proizvođača časovnika osoba može da susretne različite materijale, nerđajući čelik može danas biti potpuno drugih karakteristika nego li je bio kod kućišta časovnika istog modela prošle godine. Sve je predmet provere sa svakim novim kućištem.
Osim visokog sjaja kome se često teži postoji i ceo niz finiša drugih karakteristika koji se svaki ponaosob postiže različitim alatima, tehnikama i abrazivnim materijalima.
Bez ikakvog preterivanja mogu reći da je moguće napisati nekoliko knjiga i pri tome ne iscrpeti temu do kraja, to je inače već urađeno, nažalost ne na srpskom jeziku.
CMW