Hajde da malo razbijemo famu oko carina i PDV-a. One se plaćaju čim se nešto uvozi iz zemlje koja ne pripada nekoj carinskoj uniji, a evo kako to naplaćuju Britanci:
https://www.gov.uk/goods-sent-from-abroad/tax-and-duty
Slično važi i za skupoću onoga što kupujemo ovde. Ne računajući da za neke stvari postoji monopol, tu su bitna i još dva faktora:
a) spremnost kupca da nešto plati
b) mogućnost nabavke veće količine robe, što obično podrazumeva nižu cenu
Što se tiče ovoga pod a, kao primer mogu da navedem i najobičniju Milku, tj. čokoladu. Iako je odavno poznato i javno dokazano da nije istog kvaliteta kao ona u Nemačkoj, a kod nekih proizvoda se to čak i vidi po deklaraciji, ima onih koji će da je plate 120 dinara. Trgovac može da stavi cenu i 150-200 dinara ako ima onih koji će da je plate i tu je kraj priče. Oni što prodaju iPhone svakako da mogu da stave visoku cenu za njega, jer ionako se čak i ovde maltene tuku u redu kada izađe novi model.
b) Ko je bio u Segedinu zna za onaj nemački lanac koji prodaje elektroniku po nižim cenama nego ovde. EU je poveće tržište, pa lanac može da uveze i 100.000 primeraka nekog modela televizora i svakako da će ga dobiti po nižoj ceni od našeg trgovca, koji se snebiva da uveze i hiljadu komada. Isto važi i za druge vrste kupovine - kilo kupusa na kvantaškoj pijaci je jeftinije nego na običnoj pijaci, ali se tamo kupuje na džakove. Upravo zato su sat ili TV jeftiniji u EU i SAD.
Naravno da ima još činilaca, ali ova dva su veoma značajna.