Današnji Raketa satovi su veoma specifični i nisu pravljeni za široki spektar potrošnje. Kada su David Henderson - Stewart, horolog i dugogodišnji profesor sovjetskog časovničarstva i Jacques Von Polier, 2009 godine kupili prava na brend, vodila ih je ideja vraćanja na tradiciju a ne na masovnu industriju. 2012 godine su u Moskvu povukli Jean-Claude Queneta, koji je bio direktor sektora za izradu nemirnica kod Rolexa i vođa proizvodnje kod Franck Mullera.
Suština Raketa satova je u tome, da se svaki deo, ama baš svaki deo mehanizma razvije i pravi In House. Čak i spirale pravi sami i po tome spadaju u samo nekolicinu brendova na svetu, koji imaju tu sposobnost. Suština modernih Raketa satova je i to da rade na originalnoj frekvenciji od 2,5 Hz. Time je malo žrtvovana preciznost a posebno činjenicom, da im je spirala tradicionalna a ne iz silicijuma. Najviše su ponosni time, što su uspeli da razviju sopstveni zvuk mehanizma, koji se razlikuje od klasičnog švajcarskog sata.
Satovi se sastavljaju najvišim delom ručnim putem, čak i tamo, gde moderna industrija radi sa robotima, ovde je to svedeno na minimum. Godišnja produkcija je veoma mala - 4000 satova. Ali je zato broj zaposlenih za tu količinu visok: 100 ljudi. Ako uzmemo za komparaciju Oris: 140 ljudi sastavi 35.000 satova godišnje. Ne tvrdim, da je Raketa bolji sat od Orisa ali za razliku od 99 % Orisa nije sastavljen, nego je napravljen. To je sav smisao Rakete i zato je bila ponovo pokrenuta. Naći logičnu ravnotežu sa tradicijom i modernizmom. Kada se sve skupa sabere, ti satovi su daleko od toga, da su skupi i samo ih mesto proizvodnje (niski troškovi radne sile) drže u višem entry ili nižem srednjem razredu Swiss produkcije.
Raketa satovi nisu namenjeni prosečnom profilu kupca, koji želi imati precizan i moderan sat. Nemenjeni su uskom krugu kupaca, koji njima obično dopunjuju kolekcije sa nečim što odstupa od današnjeg mainstreama. Servisiraju se u Moskvi, Parizu i Marylandu.