Arch_m - Moji satovi
- Thread starter arch_m
- Start date
skydrummer
New member
Lepo Arch_m. Rotor je :thumbup:. Da li je providni poklopac malo viši od standardnog?
Lepe fotke, dobar filter i lepi motivi.:thumbup:
Lepe fotke, dobar filter i lepi motivi.:thumbup:
arch_m
Active member
Jeste, Sky, burazeru, rotor me je stvarno obradovao!
Meranomov poklopac zaista izgleda odlicno, uzivo mnogo bolje nego mi se prvobitno ucinio na fotografijama izlozenim na njihovoj stranici, na kojima i nije bas vijerno prikazan, ali ce jedna od tih fotki posluziti da ti odgovorim na pitanje.
Inace, prvobitno sam se dvoumio izmedju Meranomovog i jednog od onih custom-made poklopaca koje dizajnira i proizvodi Krzysztof Janikowski, ljubiteljima modova poznatiji kao Dr.Seikostain... ali, pod broj jedan - nisam zelio "uljeza" na ovom satu - htio sam da svi dijelovi budu Vostokovi, a onda - i pored toga sto su poklopci koje izradjuje Janikowski zaista prvoklasno uradjeni - uzasno su visoki, previsoki, a to mi se nije dopalo, jer narusava sklad.
Evo i jedna ilustracija ovoga o cemu govorim...
Meranomov odlicno izgleda, uklopili su ga, 'alal im vjera, a i prijatan je na ruci, ne smeta na zglobu, ne vuce sat ustranu, tako da mi je drago sto sam se odlucio za ovu opciju. A i, kako rekoh, zelio sam da se zadrzi autenticnost i da sve ostane u znaku Vostoka.
Meranomov poklopac zaista izgleda odlicno, uzivo mnogo bolje nego mi se prvobitno ucinio na fotografijama izlozenim na njihovoj stranici, na kojima i nije bas vijerno prikazan, ali ce jedna od tih fotki posluziti da ti odgovorim na pitanje.
Inace, prvobitno sam se dvoumio izmedju Meranomovog i jednog od onih custom-made poklopaca koje dizajnira i proizvodi Krzysztof Janikowski, ljubiteljima modova poznatiji kao Dr.Seikostain... ali, pod broj jedan - nisam zelio "uljeza" na ovom satu - htio sam da svi dijelovi budu Vostokovi, a onda - i pored toga sto su poklopci koje izradjuje Janikowski zaista prvoklasno uradjeni - uzasno su visoki, previsoki, a to mi se nije dopalo, jer narusava sklad.
Evo i jedna ilustracija ovoga o cemu govorim...
Meranomov odlicno izgleda, uklopili su ga, 'alal im vjera, a i prijatan je na ruci, ne smeta na zglobu, ne vuce sat ustranu, tako da mi je drago sto sam se odlucio za ovu opciju. A i, kako rekoh, zelio sam da se zadrzi autenticnost i da sve ostane u znaku Vostoka.
Last edited:
skydrummer
New member
Da, da ovaj Krzysztof poklopac je baš visok. Nisi pogrešio. Uživaj.
arch_m
Active member
Evo da i ovoj mojoj temi, nakon deset godina, ponovo udahnem zivot! 
Kako, gotovo refleksno, po navici, cesto ispratim Vintage Petak, i danas je na ruci jedan meni jako drag i bitan vintage sat.
Uvijek sam bio slab na IWC Schaffhausen, bilo da se radilo o vintage ili serijama novijeg datuma.
Kada sam, nekoliko godina unazad, nabasao na ovaj model 403 - moglo bi se reci u besprijekornom, NOS stanju - proizveden tamo nekad sredinom sedamdesetih godina, bio sam neizmjerno sretan, a vec nakon prvog nosenja bilo je jasno da je tu da ostane.
Vizuelno, estetski, sve se poklopilo s mojim ukusom i nahodjenjem. Minimalizam u najljepsem smislu te rijeci, "ometan", tek stidljivo, nenametljivo, izdignutim markerima i IWC-ovim logom - bas onako kako ja volim.
Pored gorenavedenih estetskih kvaliteta, mozda i najinteresantnija strana cijele price je to sto ispod cifera kuca jedna od najljepsih i najduzih razvojnih prica u Schaffhausenovoj istoriji.
IWC‑ov rucno navijani mehanizam ima "porodicno stablo" koje se proteze gotovo pola vijeka unazad - od kalibra 75 iz 1917. godine, preko legendarnog kalibra 83 i ratnih 88/89 mehanizama, pa sve do zavrsnog para, 402 i 403.
Upravo su ova dva posljednja predstavljala vrhunac te evolucije, destilaciju, moze se reci, svega sto je IWC "naucio" i usavrsio tokom tih nekoliko decenija.
U sustini, 402 i 403 su identicni mehanizmi. Dijele istu "arhitekturu", istu filozofiju i istu finocu izrade.
IWC je u to vrijeme bio na samom vrhu svoje "zanatske" tradicije: rucno polirani mostovi, Geneva pruge izvedene drvenim alatkama, pa cak i rucno obradjeni zubi na zupcanicima... Elem, svasta nesto cega je danas, u masovnoj serijskoj proizvodnji sve manje.
I dok su kalibar 88 i 89 uzivali slavu zahvaljujuci prije svega vojnoj upotrebi, i dobro su poznati manje-vise svakom ozbiljnijem kolekcionaru, 402 i njegov nasljednik, 403, stigli su poprilicno kasno - tamo nekada, kada se nad svicarsku casovnicarsku industriju pocela nadvijati "prijetnja" kvarcnih mehanizama - oznacivsi ujedno i vrhunac jedne epohe, ali i njen "labudji pjev".
Evo par fotki koje sam napravio tokom zadnjih par godina.
Kako, gotovo refleksno, po navici, cesto ispratim Vintage Petak, i danas je na ruci jedan meni jako drag i bitan vintage sat.
Uvijek sam bio slab na IWC Schaffhausen, bilo da se radilo o vintage ili serijama novijeg datuma.
Kada sam, nekoliko godina unazad, nabasao na ovaj model 403 - moglo bi se reci u besprijekornom, NOS stanju - proizveden tamo nekad sredinom sedamdesetih godina, bio sam neizmjerno sretan, a vec nakon prvog nosenja bilo je jasno da je tu da ostane.
Vizuelno, estetski, sve se poklopilo s mojim ukusom i nahodjenjem. Minimalizam u najljepsem smislu te rijeci, "ometan", tek stidljivo, nenametljivo, izdignutim markerima i IWC-ovim logom - bas onako kako ja volim.
Pored gorenavedenih estetskih kvaliteta, mozda i najinteresantnija strana cijele price je to sto ispod cifera kuca jedna od najljepsih i najduzih razvojnih prica u Schaffhausenovoj istoriji.
IWC‑ov rucno navijani mehanizam ima "porodicno stablo" koje se proteze gotovo pola vijeka unazad - od kalibra 75 iz 1917. godine, preko legendarnog kalibra 83 i ratnih 88/89 mehanizama, pa sve do zavrsnog para, 402 i 403.
Upravo su ova dva posljednja predstavljala vrhunac te evolucije, destilaciju, moze se reci, svega sto je IWC "naucio" i usavrsio tokom tih nekoliko decenija.
U sustini, 402 i 403 su identicni mehanizmi. Dijele istu "arhitekturu", istu filozofiju i istu finocu izrade.
IWC je u to vrijeme bio na samom vrhu svoje "zanatske" tradicije: rucno polirani mostovi, Geneva pruge izvedene drvenim alatkama, pa cak i rucno obradjeni zubi na zupcanicima... Elem, svasta nesto cega je danas, u masovnoj serijskoj proizvodnji sve manje.
I dok su kalibar 88 i 89 uzivali slavu zahvaljujuci prije svega vojnoj upotrebi, i dobro su poznati manje-vise svakom ozbiljnijem kolekcionaru, 402 i njegov nasljednik, 403, stigli su poprilicno kasno - tamo nekada, kada se nad svicarsku casovnicarsku industriju pocela nadvijati "prijetnja" kvarcnih mehanizama - oznacivsi ujedno i vrhunac jedne epohe, ali i njen "labudji pjev".
Evo par fotki koje sam napravio tokom zadnjih par godina.
Милан Милановић
Well-known member
Au arch imam i ja isti takav sat u kolekciji ali je od zlata i da isto je NOS ili vrlo malo nošen ali imam i kutiju.
Inače da 403 je tanak kalibar i mali kalibar, 89 je debeo i malo veći. IWC sa 89 ima manje zlata od IWC sa 403 jer je ovo mali kalibar i činjenici su ti modeli sa 403.
Inače sam prvi put od tebe čuo za IWC 89 davno kad me vintage nije zanimao i nisam niša znao. Tamo negde 2019 sam uzeo prvi svoj IWC i imao je 89 mašinu i od tad sam fan IWC i setio sam se puno puta tvoje priče o tom kalibru.
Jedino Rolex, Patek, Audemars i Vacheron su uz IWC 89 celi bili i na nevidljivim delovima ispod burenceta i ispod mostova perlažirani sa oborenim ivicama. Niko sam njih nije ukrašavao ono što se ne vidi!
IWC 89 je ukrašeniji nego nove omege koaksijal ili najbolji grand seiko kalibri, zato ih ja ne cenim nimalo, ukraseno je samo ono sto se vidi kroz staklo i to je sve.
Gesendet von meinem SM-A556B mit Tapatalk
Inače da 403 je tanak kalibar i mali kalibar, 89 je debeo i malo veći. IWC sa 89 ima manje zlata od IWC sa 403 jer je ovo mali kalibar i činjenici su ti modeli sa 403.
Inače sam prvi put od tebe čuo za IWC 89 davno kad me vintage nije zanimao i nisam niša znao. Tamo negde 2019 sam uzeo prvi svoj IWC i imao je 89 mašinu i od tad sam fan IWC i setio sam se puno puta tvoje priče o tom kalibru.
Jedino Rolex, Patek, Audemars i Vacheron su uz IWC 89 celi bili i na nevidljivim delovima ispod burenceta i ispod mostova perlažirani sa oborenim ivicama. Niko sam njih nije ukrašavao ono što se ne vidi!
IWC 89 je ukrašeniji nego nove omege koaksijal ili najbolji grand seiko kalibri, zato ih ja ne cenim nimalo, ukraseno je samo ono sto se vidi kroz staklo i to je sve.
Gesendet von meinem SM-A556B mit Tapatalk
arch_m
Active member
Svaka cast, Milance, sjecanje te dobro sluzi!
Ne znam vise ni sam koja je tema bila u pitanju, ali sam sigurno nesto pisao o satu koji sam naslijedio od mog pokojnog dede, jer je to ujedno bio i moj prvi dodir s osamdesetdevetkom, a i, uopste, sa Schaffhausenom, jos kad sam bio klinac.
Kasnije se, naravno, ta moja ljubav usloznjavala, kako sam vec od sporadicnog interesovanja i pasivnog divljenja polako uplovio u vode kolekcionarstva.
Sve to sto si napisao - sa svim se slazem!
I, barem u mom slucaju, upravo su ti "nevidljivi" detalji - a tu, pored neupitne vjestine, ubrajam i istoriju, price vezane za odredjene brendove i modele, bez obzira bili to suhi fakti ili anegdote - kod mene cesto bili ono sto bi me privuklo nekom brendu, a i jedan od glavnih razloga zasto sam tako slab na vintage satove.
arch_m
Active member
Danas bih zelio napisati par rijeci o satu koji mi je, jos od cetrdesetog rodjendana, postao vjeran saputnik – Longines Master Collection Chronograph (ref# L2.629.4.78.6), s prepoznatljivim barleycorn guilloché uzorkom na ciferu, termicki tretiranim kazaljkama, koje me svaki put iznova uhvate u divljenju, kalibarom L651 (ETA 2894‑2 baza), te stainless steel narukvicom, kojoj sam, u medjuvremenu, pridodao i koznu.
Iako HydroConquest bez problema iznese i svaku formalnu/dress varijantu, oduvijek sam zelio i jedan od Longines-ovih Master Collection satova - linije koju je Longines predstavio, ako se ne varam, tamo nekad pocetkom 2000-ih, kao svojevrsni povratak konzervativnijem dizajnu, a konkretno ovom mom modelu, pored vec navedenih karakteristika, privukla me kombinacija poprilicno robusnih gabarita kucista i te neke suptilne steam punk "teatralnosti" i delikatnosti vintage stiha kojim odisu detalji cifera.
Inace, oduvijek sam bio veliki zaljubljenik u Longines, dijelom zbog duge, bogate istorije i znacaja u svijetu horologije, a dijelom jer, za razliku od pojedinih brendova koji cesto do iznemoglosti recikliraju jedan te isti dizajn, Longines zna nenametljivo, ali, rekao bih, hrabro i samouvjereno, iznenaditi i necim novim, dopustajuci da dizajn i kontekst prirodno evoluiraju, bez gubitka identiteta.
Iako HydroConquest bez problema iznese i svaku formalnu/dress varijantu, oduvijek sam zelio i jedan od Longines-ovih Master Collection satova - linije koju je Longines predstavio, ako se ne varam, tamo nekad pocetkom 2000-ih, kao svojevrsni povratak konzervativnijem dizajnu, a konkretno ovom mom modelu, pored vec navedenih karakteristika, privukla me kombinacija poprilicno robusnih gabarita kucista i te neke suptilne steam punk "teatralnosti" i delikatnosti vintage stiha kojim odisu detalji cifera.
Inace, oduvijek sam bio veliki zaljubljenik u Longines, dijelom zbog duge, bogate istorije i znacaja u svijetu horologije, a dijelom jer, za razliku od pojedinih brendova koji cesto do iznemoglosti recikliraju jedan te isti dizajn, Longines zna nenametljivo, ali, rekao bih, hrabro i samouvjereno, iznenaditi i necim novim, dopustajuci da dizajn i kontekst prirodno evoluiraju, bez gubitka identiteta.
arch_m
Active member
arch_m
Active member
A sad malo teske artiljerije... 
Nakon ova dva Svicarca, a u duhu onoga so sam vec nagovijestio - da cu pokusati predstaviti satove koji su, u vrijeme kada sam ih pronalazio, znacili daleko, daleko vise od obicne akvizicije - vratio bih se malo istoku, Rusiji, i predstavio jos dva moja "sveta grala", cija je kupovina oznacila kraj strpljive potrage i ostvarenje dugogoodisnjeg sna, a iskustvo koje je doslo nakon toga - i vise nego pravdalo trud i cekanje.
Radi se, naime, o specialnom, jubilarnom izdanju Vostokove Амфибия 1967 (ref# 190476, sa velikim arapskih brojevima 3, 6, 9 i 12, te narukvicom od nehrdjajuceg celika, koja je kvaltetom izrade i dizajnom postala dio identiteta, te ref# 190465, minimalistickog dizajna, na kaucuku), uprilicenom 2007. godine, povodom cetrdesetogodisnice originalnog izdanja iz 1967. godine, koje je - kada je ruska industrija satova, oporavljajuci se od turbulentnih 90‑ih, bila jos uvijek uveliko fokusirana na pristupacnost, jednostavnost i cisto utilitarni dizajn, oslanjajuci se na provjerene, ali skromne konstrukcije - prilicno neocekivano uzdrmalo entuzijaste predstavivsi dva modela koji su po kvaliteti izrade, materijalima i ukupnoj prezentaciji bili daleko iznad onoga sto se tada smatralo “standardnim” za ruske brendove.
Kucistu od nehrdjajuceg celika, robusnijeg od standardnih Amfibija - ali s prepoznatljivom siluetom - dodata je jos i besprijekorna sunburst zavrsna obrada, te se satovi, estetski, tom nekom kombinacijom sovjetske funkcionalnosti i modernog, luksuznijeg diver dizajna, bez problema mogu nositi s mnogo izvikanijim, skupljim svicarskim i japanskim brendovima.
Svemu je dodato i safirno staklo sto je predstavljalo zeliki korak naprijed za Vostok u to vrijeme (s tim sto se ovdje mora navesti da je to isto safirno staklo izazvalo i kontroverze, jer se jedan broj vlasnika zalio na iznenadno pucanje istog, sto me navodi na zakljucak da se dio ove serije, mozda s pocetka produkcije, pojavio s felerom... Ja sam, da kucnem o drvo, imao srece da mi se ni na jednom od modela nije desilo nista slicno, a imam ich vec toliko godina).
Vec sam pomenuo vizuelno savrsenu i jako udobnu stainless steel narukvicu na 190476 modelu, a cak je i pakovanje za ova dva modela dignuto na jedan visi nivo.
Prakticno, u svoj toj "lavini" noviteta i izneadjenja, jednostavnost je ispostovana tek pouzdanim Vostokovim 2415 kalibrom.
I kako je to obicno bivalo s ruskim brendovima, sve se ovo desilo tiho i bez velike pompe, sto stecenu reputaciju ("народный люкс", kako su ove modele nazvali Rusi), izgradjenu ne na marketingu, vec na iskustvu vlasnika, cini jos relevantnijom i legitimnijom, pa ne treba da cudi sto se ova specijalna jubilarna serija medju kolekcionarima smatra jednim od najtrazenijih i najcjenjenijih Vostokovih izdanja, cemu, na kraju krajeva, svjedoce i cijene, pa su, od svojih nekih prvobitnih 150 eura iz 2007. godine, na raznim aukcijskim web stranicama, od ruskih, poput Мешока, pa do eBay-a, cijene ova dva modela znale bez problema dostici i za Vostok nezamislivih 700-800 dolara, pa cak i vise - naravno, ukoliko se radilo o dobro ocuvanim modelima s kutijom i papirima.
Ja sam imao srecu da tokom mog boravka i rada u Rusiji pronadjem oba, u besprijekornom stanju, s kutijama i papirima, ispunivsi, tako, jos jedan stari san.
I dan-danas uzivam u njima, te sam s lakocom odgovarao s jednim masnim, debelim NE, kad god bi me, uglavnom Ameri i Englezi, preko foruma i grupa, kontaktirali i pitali da li su na prodaju.
Nakon ova dva Svicarca, a u duhu onoga so sam vec nagovijestio - da cu pokusati predstaviti satove koji su, u vrijeme kada sam ih pronalazio, znacili daleko, daleko vise od obicne akvizicije - vratio bih se malo istoku, Rusiji, i predstavio jos dva moja "sveta grala", cija je kupovina oznacila kraj strpljive potrage i ostvarenje dugogoodisnjeg sna, a iskustvo koje je doslo nakon toga - i vise nego pravdalo trud i cekanje.
Radi se, naime, o specialnom, jubilarnom izdanju Vostokove Амфибия 1967 (ref# 190476, sa velikim arapskih brojevima 3, 6, 9 i 12, te narukvicom od nehrdjajuceg celika, koja je kvaltetom izrade i dizajnom postala dio identiteta, te ref# 190465, minimalistickog dizajna, na kaucuku), uprilicenom 2007. godine, povodom cetrdesetogodisnice originalnog izdanja iz 1967. godine, koje je - kada je ruska industrija satova, oporavljajuci se od turbulentnih 90‑ih, bila jos uvijek uveliko fokusirana na pristupacnost, jednostavnost i cisto utilitarni dizajn, oslanjajuci se na provjerene, ali skromne konstrukcije - prilicno neocekivano uzdrmalo entuzijaste predstavivsi dva modela koji su po kvaliteti izrade, materijalima i ukupnoj prezentaciji bili daleko iznad onoga sto se tada smatralo “standardnim” za ruske brendove.
Kucistu od nehrdjajuceg celika, robusnijeg od standardnih Amfibija - ali s prepoznatljivom siluetom - dodata je jos i besprijekorna sunburst zavrsna obrada, te se satovi, estetski, tom nekom kombinacijom sovjetske funkcionalnosti i modernog, luksuznijeg diver dizajna, bez problema mogu nositi s mnogo izvikanijim, skupljim svicarskim i japanskim brendovima.
Svemu je dodato i safirno staklo sto je predstavljalo zeliki korak naprijed za Vostok u to vrijeme (s tim sto se ovdje mora navesti da je to isto safirno staklo izazvalo i kontroverze, jer se jedan broj vlasnika zalio na iznenadno pucanje istog, sto me navodi na zakljucak da se dio ove serije, mozda s pocetka produkcije, pojavio s felerom... Ja sam, da kucnem o drvo, imao srece da mi se ni na jednom od modela nije desilo nista slicno, a imam ich vec toliko godina).
Vec sam pomenuo vizuelno savrsenu i jako udobnu stainless steel narukvicu na 190476 modelu, a cak je i pakovanje za ova dva modela dignuto na jedan visi nivo.
Prakticno, u svoj toj "lavini" noviteta i izneadjenja, jednostavnost je ispostovana tek pouzdanim Vostokovim 2415 kalibrom.
I kako je to obicno bivalo s ruskim brendovima, sve se ovo desilo tiho i bez velike pompe, sto stecenu reputaciju ("народный люкс", kako su ove modele nazvali Rusi), izgradjenu ne na marketingu, vec na iskustvu vlasnika, cini jos relevantnijom i legitimnijom, pa ne treba da cudi sto se ova specijalna jubilarna serija medju kolekcionarima smatra jednim od najtrazenijih i najcjenjenijih Vostokovih izdanja, cemu, na kraju krajeva, svjedoce i cijene, pa su, od svojih nekih prvobitnih 150 eura iz 2007. godine, na raznim aukcijskim web stranicama, od ruskih, poput Мешока, pa do eBay-a, cijene ova dva modela znale bez problema dostici i za Vostok nezamislivih 700-800 dolara, pa cak i vise - naravno, ukoliko se radilo o dobro ocuvanim modelima s kutijom i papirima.
Ja sam imao srecu da tokom mog boravka i rada u Rusiji pronadjem oba, u besprijekornom stanju, s kutijama i papirima, ispunivsi, tako, jos jedan stari san.
I dan-danas uzivam u njima, te sam s lakocom odgovarao s jednim masnim, debelim NE
, kad god bi me, uglavnom Ameri i Englezi, preko foruma i grupa, kontaktirali i pitali da li su na prodaju.
Милан Милановић
Well-known member
Vladane još nisi pravo glasa iskoristio nadamo se uskoro da hoćeš hehe
Gesendet von meinem SM-A556B mit Tapatalk
Gesendet von meinem SM-A556B mit Tapatalk
