Arch_m - Moji satovi

[arch_m]

Vecina nas slabih na sovjetske satove prije ili kasnije zavrsi sanjareci o cuvenoj Стрели 3017.

Jos uvijek se, kao da je bilo jucer, sjecam kako sam, ko zna koliko godina unazad, potpuno opsjednut ovim satom, "od korica do korica" iscitavao forume i blogove – sve sto mi je palo pod ruku – nadajuci se da ce mi se jednog dana u kolekciji naci lijepo ocuvan primjerak ove rijetke sovjetske ljepotice.
Zelja mi se, kao i u slucaju one Vostokove jubilarne serije koju sam nedavno predstavio, ostvarila tokom rada u Rusiji, gdje upecah ovaj prelijep primjerak – bas onakav kakav sam trazio, s cirilicnim Стрела natpisom na brojcaniku – te pripadajucom kutijom, koja je sama po sebi jako rijedak i vrijedan dodatak.

I zaista, postoje satovi koji su tehnicki zanimljivi, postoje oni koji su estetski privlacni, a postoje i oni rijetki koji utjelovljuju pricu daleko vecu od svega nabrojanog, za koje se s razlogom vjeruje da su bili dio nekih od najvaznijih trenutaka ljudske istorije.
Стрела 3017, uz pricu koja prati ovaj model – da se nasla na ruci Alekseja Leonova, covjeka koji je prvi napustio sigurnost kapsule i izasao u otvoreni svemir 1965. godine – je upravo takav jedan sat.

U Sovjetskom Savezu, tih sezdesetih godina, bila mnogo vise od obicnog hronografa. Proizvodio ju je Первый Московский часовой завод им. Кирова (u narodu poznatiji kao Полёт), u vrijeme kada je drzava ulagala ogromne napore da pokaze tehnolosku superiornost.
Sat je, naravno, bio namijenjen pilotima, visokim oficirima, inzenjerima, specijaliziranim tehnicarima – jednostavno, ljudima koji su radili u okruzenju gdje je precizno mjerenje vremena bilo kljucno.
Kolekcionari koji se posebno zanimaju za "svemirske satove" znaju da je Стрела 3017 bila sastavni dio sovjetskog svemirskog programa i prije Leonovljeve misije Восход-2, tj. nosili su je vec i Komarov, Feoktistov i Yegorov, tokom Восход-1 misije – svi dokumentovani sa Strelama – ali i nakon toga, tokom Союз misija.

Kada je Leonov 18. marta 1965. godine napustio kapsulu, nasavsi se, po prvi put u covjekovoj istoriji, u vakuumu, nosio je masivno Беркут svemirsko odijelo koje nije dozvoljavalo nosenje sata preko rukava. Medjutim, sovjetska praksa tog vremena bila je da se sat nosi ispod odijela, na zglobu, kao dio licne ili tehnicke opreme – o cemu se nebrojeno puta pisalo I polemisalo po forumima tipa Watch.ru, Watchuseek itd.

Ono sto je otklonilo sve sumnje o kojem se satu radi, te uz sve gorenavedeno – kao i cinjenicu da u to vrijeme nije postojao drugi sovjetski rucni hronograf sa krem brojcanikom i dvostrukim podbrojcanicima – ucvrstilo pricu koja ide uz ovaj sat, snimci su koje je zabiljezila misija potrage i spasavanja, a prilikom Leonovljevog i Belyayevljevog slijetanja u snijegom okovani Ural, kada su se, nakon sto su kosmonauti skinuli rukavice i otvorili gornje dijelove odijela, jos jednom ukazali svima poznati horonografi s krem brojcanikom.

 

[MMario]

lijepo kolega svaka cast na osvrtu

 

[arch_m]

Hvala, Mario, prijatelju!

 

[Vladan-Stevanovic]

@arch_m
hvala puno na interesantnom tekstu i na fotkama.

Baš sam ga danas video u temi "Koji sat nosite danas", i zaista je sat prelep

Neko će reći da lupetam, ali kad vidim taj sat zaista mi daje vibe IWC-a (Portuguese Seven Days).

 

[arch_m]

Hehe, hvala, Vladane!

Ne znam, mozda zbog zlatnih markera?

Kako god, jedno znam - jako rado bih ovom Portugieseru ponudio traji smjestj u jednoj mi od kutija za satove.

 

[Vladan-Stevanovic]

Hehe, hvala, Vladane!

Ne znam, mozda zbog zlatnih markera?

Kako god, jedno znam - jako rado bih ovom Portugieseru ponudio traji smjestj u jednoj mi od kutija za satove.

Hahaha, i ja!

P.S. Da zbog zlatnih markera i podbrojcanika na pozicijama 9 i 3

 

[arch_m]

Danas cu malo o jednom od mojih satova, Doxa SUB 300T, koji sam vec jednom–dvaput pokazao ovdje na forumu. O Doxinoj SUB liniji napisano je cak i nekoliko knjiga, pa je steta ne podijeliti barem djelic onoga o cemu se pisalo.

Rijec je o dobro poznatom brendu koji je, uprkos svojoj dugoj istoriji, svojevrsni "late bloomer" — ne u smislu da je kasnio za industrijom, nego da je dugo trazio onaj pravi izraz po kojem ce postati prepoznatljiv. Decenijama je Doxa radila kvalitetne, ali konvencionalne satove, sve dok nije napravila zaokret koji ce je u narednih pola vijeka uciniti jednom od najprepoznatljivijih ronilackih legendi u svijetu urarstva.

Taj zaokret ka vjecnosti desio se sredinom sezdesetih godina i bio je rezultat vizije Doxinog Ursa Eschlea, covjeka koji je pokrenuo i vodio projekat koji ce rezultirati SUB linijom, i saradnje s Jacques Cousteauom, cuvenim pustolovom, istrazivacem i pionirom podvodnog svijeta, te njegovim Aqua‑Lung timom.
Drugim rijecima, Doxa je ponudila koncept, a profesionalni ronioci su ga svojim iskustvom pretvorili u alat koji je mogao prezivjeti stvarne dubine, a s dubinama — i test vremena.

Inace, za one koji nisu upoznati s tematikom, Aqua‑Lung je u pocetku bio naziv za patentirani regulator koji su tamo pocetkom cetrdesetih zajednicki razvili Cousteau i Émile Gagnan — dvojac koji je tim izumom prakticno "stvorio" moderno scuba ronjenje. Na toj osnovi kasnije nastaje La Spirotechnique i njene podruznice, ukljucujuci i entuzijastima dobro poznat U.S. Divers, koja ce kasnije postati i generalni distributer Doxe za americko trzizte.
Gagnan je pritom jedna od najpotcjenjenijih figura u istoriji ronjenja, a bez njegovog inzenjerskog genija, a samim tim ni bez Aqua‑Lunga, ni Cousteaua, ni cijela prica o Doxi SUB ne bi izgledala ovako kakvim ih danas poznajemo.

Iz ove saradnje proizaslo je nekoliko kljucnih rjesenja koja ce Doxu trajno uvesti u istoriju ronilackih satova. Prvo medju njima, naravno, bio je narandzasti cifer — Doxa je, za one koji to ne znaju, bila prvi brend koji je ovu boju "uveo" na cifer, a isti ce postati neodvojivi dio identiteta mnogima danas prva asocijacija kada se pomene sam brend. To nije bio estetski i dizajnerski hir, nego rezultat testiranja vidljivosti kojim su Aqua‑Lung ronioci su potvrdili da je narandzasta najcitljivija u mutnoj vodi i na dubinama.
Tu je i jedinstveni bezel koji spaja minute i dubinu u intuitivnu skalu zasnovanu na US Navy no‑decompression tabelama, pa masivno, ali ergonomski oblikovano kuciste koje trpi udarce i pritisak, ali i narukvica koja se prilagodjava zglobu i preko odijela.

(a koliko je Cousteau vjerovao u SUB najbolje govori to da je nedugo nakon ove saradnje osigurao i ekskluzivna prava distribucije za SAD i uvrstio sat u vlastiti Katalog)

Moja jos nije zaronila dublje od koliko vec da mi je dubok umivaonik... Ali, polako — i Cousteau je prvo ucio za pilota.