arch_m
Well-known member
- Joined
- Sep 6, 2014
- Messages
- 806
- Reaction score
- 433
Vecina nas slabih na sovjetske satove prije ili kasnije zavrsi sanjareci o cuvenoj Стрели 3017.
Jos uvijek se, kao da je bilo jucer, sjecam kako sam, ko zna koliko godina unazad, potpuno opsjednut ovim satom, "od korica do korica" iscitavao forume i blogove – sve sto mi je palo pod ruku – nadajuci se da ce mi se jednog dana u kolekciji naci lijepo ocuvan primjerak ove rijetke sovjetske ljepotice.
Zelja mi se, kao i u slucaju one Vostokove jubilarne serije koju sam nedavno predstavio, ostvarila tokom rada u Rusiji, gdje upecah ovaj prelijep primjerak – bas onakav kakav sam trazio, s cirilicnim Стрела natpisom na brojcaniku – te pripadajucom kutijom, koja je sama po sebi jako rijedak i vrijedan dodatak.
I zaista, postoje satovi koji su tehnicki zanimljivi, postoje oni koji su estetski privlacni, a postoje i oni rijetki koji utjelovljuju pricu daleko vecu od svega nabrojanog, za koje se s razlogom vjeruje da su bili dio nekih od najvaznijih trenutaka ljudske istorije.
Стрела 3017, uz pricu koja prati ovaj model – da se nasla na ruci Alekseja Leonova, covjeka koji je prvi napustio sigurnost kapsule i izasao u otvoreni svemir 1965. godine – je upravo takav jedan sat.
U Sovjetskom Savezu, tih sezdesetih godina, bila mnogo vise od obicnog hronografa. Proizvodio ju je Первый Московский часовой завод им. Кирова (u narodu poznatiji kao Полёт), u vrijeme kada je drzava ulagala ogromne napore da pokaze tehnolosku superiornost.
Sat je, naravno, bio namijenjen pilotima, visokim oficirima, inzenjerima, specijaliziranim tehnicarima – jednostavno, ljudima koji su radili u okruzenju gdje je precizno mjerenje vremena bilo kljucno.
Kolekcionari koji se posebno zanimaju za "svemirske satove" znaju da je Стрела 3017 bila sastavni dio sovjetskog svemirskog programa i prije Leonovljeve misije Восход-2, tj. nosili su je vec i Komarov, Feoktistov i Yegorov, tokom Восход-1 misije – svi dokumentovani sa Strelama – ali i nakon toga, tokom Союз misija.
Kada je Leonov 18. marta 1965. godine napustio kapsulu, nasavsi se, po prvi put u covjekovoj istoriji, u vakuumu, nosio je masivno Беркут svemirsko odijelo koje nije dozvoljavalo nosenje sata preko rukava. Medjutim, sovjetska praksa tog vremena bila je da se sat nosi ispod odijela, na zglobu, kao dio licne ili tehnicke opreme – o cemu se nebrojeno puta pisalo I polemisalo po forumima tipa Watch.ru, Watchuseek itd.
Ono sto je otklonilo sve sumnje o kojem se satu radi, te uz sve gorenavedeno – kao i cinjenicu da u to vrijeme nije postojao drugi sovjetski rucni hronograf sa krem brojcanikom i dvostrukim podbrojcanicima – ucvrstilo pricu koja ide uz ovaj sat, snimci su koje je zabiljezila misija potrage i spasavanja, a prilikom Leonovljevog i Belyayevljevog slijetanja u snijegom okovani Ural, kada su se, nakon sto su kosmonauti skinuli rukavice i otvorili gornje dijelove odijela, jos jednom ukazali svima poznati horonografi s krem brojcanikom.
Jos uvijek se, kao da je bilo jucer, sjecam kako sam, ko zna koliko godina unazad, potpuno opsjednut ovim satom, "od korica do korica" iscitavao forume i blogove – sve sto mi je palo pod ruku – nadajuci se da ce mi se jednog dana u kolekciji naci lijepo ocuvan primjerak ove rijetke sovjetske ljepotice.
Zelja mi se, kao i u slucaju one Vostokove jubilarne serije koju sam nedavno predstavio, ostvarila tokom rada u Rusiji, gdje upecah ovaj prelijep primjerak – bas onakav kakav sam trazio, s cirilicnim Стрела natpisom na brojcaniku – te pripadajucom kutijom, koja je sama po sebi jako rijedak i vrijedan dodatak.
I zaista, postoje satovi koji su tehnicki zanimljivi, postoje oni koji su estetski privlacni, a postoje i oni rijetki koji utjelovljuju pricu daleko vecu od svega nabrojanog, za koje se s razlogom vjeruje da su bili dio nekih od najvaznijih trenutaka ljudske istorije.
Стрела 3017, uz pricu koja prati ovaj model – da se nasla na ruci Alekseja Leonova, covjeka koji je prvi napustio sigurnost kapsule i izasao u otvoreni svemir 1965. godine – je upravo takav jedan sat.
U Sovjetskom Savezu, tih sezdesetih godina, bila mnogo vise od obicnog hronografa. Proizvodio ju je Первый Московский часовой завод им. Кирова (u narodu poznatiji kao Полёт), u vrijeme kada je drzava ulagala ogromne napore da pokaze tehnolosku superiornost.
Sat je, naravno, bio namijenjen pilotima, visokim oficirima, inzenjerima, specijaliziranim tehnicarima – jednostavno, ljudima koji su radili u okruzenju gdje je precizno mjerenje vremena bilo kljucno.
Kolekcionari koji se posebno zanimaju za "svemirske satove" znaju da je Стрела 3017 bila sastavni dio sovjetskog svemirskog programa i prije Leonovljeve misije Восход-2, tj. nosili su je vec i Komarov, Feoktistov i Yegorov, tokom Восход-1 misije – svi dokumentovani sa Strelama – ali i nakon toga, tokom Союз misija.
Kada je Leonov 18. marta 1965. godine napustio kapsulu, nasavsi se, po prvi put u covjekovoj istoriji, u vakuumu, nosio je masivno Беркут svemirsko odijelo koje nije dozvoljavalo nosenje sata preko rukava. Medjutim, sovjetska praksa tog vremena bila je da se sat nosi ispod odijela, na zglobu, kao dio licne ili tehnicke opreme – o cemu se nebrojeno puta pisalo I polemisalo po forumima tipa Watch.ru, Watchuseek itd.
Ono sto je otklonilo sve sumnje o kojem se satu radi, te uz sve gorenavedeno – kao i cinjenicu da u to vrijeme nije postojao drugi sovjetski rucni hronograf sa krem brojcanikom i dvostrukim podbrojcanicima – ucvrstilo pricu koja ide uz ovaj sat, snimci su koje je zabiljezila misija potrage i spasavanja, a prilikom Leonovljevog i Belyayevljevog slijetanja u snijegom okovani Ural, kada su se, nakon sto su kosmonauti skinuli rukavice i otvorili gornje dijelove odijela, jos jednom ukazali svima poznati horonografi s krem brojcanikom.
