A sad malo teske artiljerije...
Nakon ova dva Svicarca, a u duhu onoga so sam vec nagovijestio - da cu pokusati predstaviti satove koji su, u vrijeme kada sam ih pronalazio, znacili daleko, daleko vise od obicne akvizicije - vratio bih se malo istoku, Rusiji, i predstavio jos dva moja "sveta grala", cija je kupovina oznacila kraj strpljive potrage i ostvarenje dugogoodisnjeg sna, a iskustvo koje je doslo nakon toga - i vise nego pravdalo trud i cekanje.
Radi se, naime, o specialnom, jubilarnom izdanju Vostokove
Амфибия 1967 (
ref# 190476, sa velikim arapskih brojevima 3, 6, 9 i 12, te narukvicom od nehrdjajuceg celika, koja je kvaltetom izrade i dizajnom postala dio identiteta, te
ref# 190465, minimalistickog dizajna, na kaucuku), uprilicenom 2007. godine, povodom cetrdesetogodisnice originalnog izdanja iz 1967. godine, koje je - kada je ruska industrija satova, oporavljajuci se od turbulentnih 90‑ih, bila jos uvijek uveliko fokusirana na pristupacnost, jednostavnost i cisto utilitarni dizajn, oslanjajuci se na provjerene, ali skromne konstrukcije - prilicno neocekivano uzdrmalo entuzijaste predstavivsi dva modela koji su po kvaliteti izrade, materijalima i ukupnoj prezentaciji bili daleko iznad onoga sto se tada smatralo “standardnim” za ruske brendove.
Kucistu od nehrdjajuceg celika, robusnijeg od standardnih Amfibija - ali s prepoznatljivom siluetom - dodata je jos i besprijekorna sunburst zavrsna obrada, te se satovi, estetski, tom nekom kombinacijom sovjetske funkcionalnosti i modernog, luksuznijeg diver dizajna, bez problema mogu nositi s mnogo izvikanijim, skupljim svicarskim i japanskim brendovima.
Svemu je dodato i safirno staklo sto je predstavljalo zeliki korak naprijed za Vostok u to vrijeme (s tim sto se ovdje mora navesti da je to isto safirno staklo izazvalo i kontroverze, jer se jedan broj vlasnika zalio na iznenadno pucanje istog, sto me navodi na zakljucak da se dio ove serije, mozda s pocetka produkcije, pojavio s felerom... Ja sam, da kucnem o drvo, imao srece da mi se ni na jednom od modela nije desilo nista slicno, a imam ich vec toliko godina).
Vec sam pomenuo vizuelno savrsenu i jako udobnu stainless steel narukvicu na
190476 modelu, a cak je i pakovanje za ova dva modela dignuto na jedan visi nivo.
Prakticno, u svoj toj "lavini" noviteta i izneadjenja, jednostavnost je ispostovana tek pouzdanim
Vostokovim 2415 kalibrom.
I kako je to obicno bivalo s ruskim brendovima, sve se ovo desilo tiho i bez velike pompe, sto stecenu reputaciju ("народный люкс", kako su ove modele nazvali Rusi), izgradjenu ne na marketingu, vec na iskustvu vlasnika, cini jos relevantnijom i legitimnijom, pa ne treba da cudi sto se ova specijalna jubilarna serija medju kolekcionarima smatra jednim od najtrazenijih i najcjenjenijih Vostokovih izdanja, cemu, na kraju krajeva, svjedoce i cijene, pa su, od svojih nekih prvobitnih 150 eura iz 2007. godine, na raznim aukcijskim web stranicama, od ruskih, poput Мешока, pa do eBay-a, cijene ova dva modela znale bez problema dostici i za Vostok nezamislivih 700-800 dolara, pa cak i vise - naravno, ukoliko se radilo o dobro ocuvanim modelima s kutijom i papirima.
Ja sam imao srecu da tokom mog boravka i rada u Rusiji pronadjem oba, u besprijekornom stanju, s kutijama i papirima, ispunivsi, tako, jos jedan stari san.
I dan-danas uzivam u njima, te sam s lakocom odgovarao s jednim masnim, debelim
NE 
, kad god bi me, uglavnom Ameri i Englezi, preko foruma i grupa, kontaktirali i pitali da li su na prodaju.





