Potvrđujem, uopšteno govoreći sve Pekićeve knjige su baš dobre... Ili meni leže... Kratka priča "Čovek koji je jeo smrt" mi je nešto najbolje što sam pročitao iz pera domaćeg autora...
svaka čast Pekiću na literarnim doprinosima, ali je svoje ime uprljao pred samu smrt kada se povezao sa budućim devastatorima, rušiteljima i autorima jednog democida slobodno mogu reći, zašto mu je to trebalo meni nije jasno
Na žalost, zbog kaiša ne mogu da lepo namestim sat.
Skoro svi na okupu. Neke pozajmio i nikad vraćeni, a ne znam kome
Prvo pročitan Mort (3. razred gimnazije). Pročitan u cugu, celu noć se smejao, keva dolazila da vidi šta mi je, htela da me testira da nisam nešto duvao.
Pre sad već 13 godina, dogovorimo se supruga (tada devojka) i ja da svake godine kupimo bar 5 knjiga. Kako smo tad bili studenti, budžet je bio ograničen studentskim kreditom i stipendijom, ali smo uspevali da povećavamo biblioteku, svako sa svojim knjigama ( jer nam se ukusi po tom pitanju apsolutno razilaze).
Sve je išlo lepo do 2007. godine kad smo krenuli na more u Hrvatsku i usput svratili na par dana u Zagreb. U knjižari naletim na skoro ceo serijal Dine, cena sitnica, 25-30e po knjizi.
Pogađate? To leto nismo otišli na more, vratili smo se iz Zagreba sa knjigama.
Nije mi preostalo ništa drugo, nego da je na taj dan sledeće godine oženim. A za poklon sam od nje dobio
Zajedničkim snagama kupljenih imamo oko 160, a ja imam još nekih 1100-1200 koje sam nasledio od pokojnog dede.
Naše su uglavnom naučna i epska fantastika i pisci poput Hesea, Umberto Eko, Markes, Koeljo (pogađajte koje su čije knjige), a od dede mi je ostala svetska književnost (da ne kažem Rusi ) i dosta enciklopedia. Za njih, na žalost, nemam mesta u stanu.
A to kada sam pročitao zadnju knjigu me je sramota da kažem. Ima sigurno 5 godina ( ne računam stručnu literaturu).