A nakon Sovjeta - malo i Svaba (Svicarci bas nisu pitali s kim se druze...
)
Ovdje cu se dotaci moje ratne
Helvetie DH (
Dienstuhr Heer), proizvedene za Wermacht tamo nekada sredinom, pa do pred kraj Drugog svjetskog rata, ne samo zbog samog sata, nego i iz razloga sto se radi o jednom od onih svicarskih brendova cija se istorija ne spominje dovoljno cesto, iako je itekako bogata.
Korijeni brenda sezu u Biel, u radionicu
Louis Brandt & Frère, iz koje ce kasnije, kao sto mnogi kolekcionari znaju, izrasti i cuvena
Omega.
Kada je 1895. osnovana
Société d’Horlogerie La Générale (iliti
General Watch Company),
Helvetia je postala njen glavni brend, naslijedivsi ime registrovano jos 1880.
Dok je Omega ubrzo krenula putem preciznih, visokokvalitetnih kalibara, Helvetia je ostala okrenuta robusnim, prakticnim satovima i ranim shock‑proof rjesenjima. Dvije kuce dijelile su "isti krov", tj. istu tehnicku i upravljacku infrastrukturu sve do tamo nekad 1911. godine, nakon cega se Omega potpuno osamostalila, dok ce Helvetia jos decenijama ostati centralni brend
General Watch Company.
Takva orijentacija prema funkcionalnosti prirodno je vodila Helvetiju u vojni sektor. Jos od Prvog svjetskog rata brend je bio poznat po "terenskim" satovima, a do Drugog svjetskog rata vec je imao iskustvo u proizvodnji robusnih modela za rovove i tehnicko osoblje.
Kako, jelte, Svicarci ne pitaju ko placa
- Helvetijini satovi postali dio standardne opreme njemackih vojnika, a u vrijeme kada su satovi za Wehrmacht bili vec potpuno standardizovani, Helvetia razvija nekoliko tipova vojnih modela, medju kojima se posebno istice kasnoratni "Tip 3", koji ovdje predstavljam, a koji sam, prije koju godinum, nasao u odlicnom stanju, sa svim originalnim dijelovima. (osim kaisa, naravno, te sam mu dodao lijep kozni NATO, koji mu je, cini mi se, bas legao)
Proizveden nekad izmedju 1943. i 1945. godine, ovaj je Tip 3 je opremljen mehanizmom 82A. Nedavno je servisiran i radi kao nov.
Prema jednoj uvjerljivoj teoriji i pisanju kolekcionara DH satova, zbog kasnog perioda proizvodnje, radi se, ustvari, o seriji koja nikada nije stigla do krajnjih korisnika, tj. vonjika Wermachta. Kako je rat ulazio u svoju zavrsnu fazu, velike kolicine ostale su u skladistima i logistickim centrima koji su vrlo brzo pali u ruke Saveznika.
Americke trupe zaplijenile su ogromne kolicine opreme, ukljucujuci i svicarske satove namijenjene Wehrmachtu. Dio te opreme zavrsio je na aukcijama, a dio kod trgovaca poslijeratnih viskova/vojnim surplus-a.
Upravo tako ce ovaj moj sat, uz mnoge druge, zavrsiti u ponudi cuvenog njujorskog juvelirskog lanaca
Finlay Straus, poznatog po otkupu zaplijenjenih i otkupljenih vojnih viskova iz Drugog svjetskog rata, a njihovi ce njihovi tehnicari obiljeziti mostove grubim, rucno urezanim natpisom “Finlay Straus” ili “Straus” - nekoj vrsti inventarskog markera.
Upravo ta nespretna, ali s istorijske tacke glledista fascinantna gravura, koja svjedoci o jednom neobicnom "putovanju", cini taj tzv. "Finlay Straus batch" prepoznatljivim i posebno zanimljivim, i meni, a i kolekcionarima satova iz tog perioda.
, jer je sam po sebi interesantan.
, pa sat ostade na svojoj originalnoj stainless steel (Ion Plating) narukvici, i mada sam nekoliko puta bio blizu da ga prodam, nekako mi je prirastao srcu, pa ostade u kolekciji, te se, ne tako rijetko, zna pojaviti i u rotaciji.
