Koji vintage kupiti

nemam te sto bih zeleo,imam uglavnom preko 10 SSSR,nekoliko nemackih,Bohle i Anker,nekoliko Marvina,itd,i zato znam da imaju kvalitet,a kada bih kupovao neki sat stari to bi bio Marvin Gilt Spillmann Chronograph, 1940,mada je skup,e to je za mene sat,samo zelja,i ne bih ga menjao za novi...neki...
 
Imam Longines automatik, 25rubina, početak sedamdesetih, datum na 3h, koji mehanizam su tada ugrađivali?

Послато са SM-G960F помоћу Тапатока
 
nemam te sto bih zeleo,imam uglavnom preko 10 SSSR,nekoliko nemackih,Bohle i Anker,nekoliko Marvina,itd,i zato znam da imaju kvalitet,a kada bih kupovao neki sat stari to bi bio Marvin Gilt Spillmann Chronograph, 1940,mada je skup,e to je za mene sat,samo zelja,i ne bih ga menjao za novi...neki...
I ne zadaju ti glavobolje, tipa cesto se kvari, ne mozes da nadjes deo, (...)? :)
 
Ima zanimljivih postova i u drugoj uporednoj temi.

Moram da odem u mali off, al ocigledno je da dosta ljudi zeli za male pare opipati mehanicke cari, koje danas nisu toliko dostizne. Ja se bojim da, sve sto vise vreme prolazi, noviji noviji satovi sve manje i manje imaju dodira sa starim satovima, a sve su skuplji. Dal ce za 5 godina uopste imati da se kupi sat sa Etom 2824, ili ce to biti nesto sasvim losije sa pola plasticnih delova, a 2824 samo u top brendovima? Da li ce imati Seiko ispod 600e? Ako se nastavi ovaj trend, cini mi se da ce mehanika nasim naslesnicima biti samo misaona imenica, kao sto su sad mnogima od nas sportski automobili.
Toliko se vremena provede na forumu pisajuci koji proizvodjac ima bolju istoriju, dal Roleks vredi koliko kosta, dal je neko Seiko fanatik, zasto Rusi nemaju postovanje kao ostali, dal je Steinhart nesto najbolje ili nesto najgore sto je izbacila indistrija itd itd...a za to vreme 95posto mladih ljudi i u ovom sad trenutku kupije modne satove, smart satove, qvarcne, solarne...tek se sad vidi sta je najbolja stvar zadjih 15 godina koja se desila mehanickom odeljku ove grane, a to je 7sxx. To je mehanizam koji je uveo vise mladih u mehaniku, nego sto ce u buducnosti bilo koji drugi. Retko ko se vratio na ostale satove posle njega, dosta njih je otislo dalje, na Svajcarce ili neke trece. No i njegovo vreme je proslo, pitam se sta ce sada mlade ljude od 15god pa navise odvratiti od ostalih satova i uvesti ih u mehaniku. Izgleda da je Sellita sa mikrobrendovima, 820x, 9015 i Sll, i po neki losiji Seiko jedino sto pocetnicima preostaje. Kineze i dalje ne racunam. Ipak je to previse los kvalitet.
 
Last edited:
Bezbi, svaka ti je ka Njegoseva! I bas mi je zbog svega sto si naveo palo na pamet da bi valjalo elaborirati ovu temu. A pratim i drugu temu, gde se i zacela misao, ali mi nije bilo mesto da uz kuciste Rolexa pisemo o mehanizmima Marvina, Helvetie, itd.
Samo bih dodao da uz mikrose i jeftine Seiko (kojih skoro uopste nema) ovo je još jedino polje gde se moze dotaci mehanika za minimalne novce, a vecina (ukljucujuci i mene) se u tom slucaju plasi prevare pri kupovini, potencijalnih problema pri koriscenju, i naravno, iznad svega presiroke ponude koja se proteze kroz decenije, pa ti vidi da li je nesto potpuno smece ili negde cuci kakav mehanicki dragulj, ceka da se ispolira.
 
Pozz svima, kolega @bezbi me uputi na ovu temu, ja sam se raspisao o vintage satovima u drugoj temi i otisao u off topic :)

Stanje na trzistu, kao prva stavka, citiracu sam sebe :
"... staroj YU bilo je prisutno dosta svetskih brendova, firme su zavisno od finansijske snage poklanjale satove za razne jubileje svojim radnicima... Ko je imao srece, bilo je tu dosta Longinesa, Omega, Certina, Zenitha, Marvina, Corteberta, Eterna, GUB Glashütte, Junghans, pilotima hronografi itd... Opet, u slabijim izvlacenjima je bilo Nivada, Darwila, pa onda ruska skola itd... Svaka kuca je imala bar po jedan Seiko 5...
Interesantna je činjenica da svi ti satovi su sad (poslednjih godina) izvuceni iz fioka i cirkulisu na tržištu... Stanje od +9 do minus beskonačno
emoji4.png

Uglavnom, zajednicko za sve je upravo činjenica da su prvenstveno zanemareni spolja, da su kucista uništena, neka lose ispolirana, ako ima dihtung- to uglavnom lici na žvaku itd...
Generalno, nije mnogo ljudi nosili sat na redovan servis vec uglavnom kad ima problem, kasni:zuri:stao itd.."

Svi znamo kako to ide... Nasledje, zaostavstina, izvuceno iz neke fioke, ormana itd, oglasava se po ceni koju sam ja zamislio a u realnosti ide po tome ko prvi pita, jer da nije novac motivacija, ne bi se ni prodavao... Naravno, svi imaju cuvenu recenicu poslednjih godina "taj sat na Ebayu kosta toliko i toliko :... Zapravo, on ne kosta toliko nego toliko traze za isti. Zackoljica je da ima i "Best offer" opcija i da taj isti sat ode realno po bar 30 % nizoj ceni, sto se moze proveriti na "Advanced search" na ebayu...
Elem, vrlo cesto se prodaje nesto sto nema veze sa realnoscu, jer je stanja sata upitno... Kako mehanicki, tako i kozmeticki. Razlog je samo to sto je u pitanju odredjeni brend. Vrlo cesto se mogu videti "italijanske Omege" ili falsh Doxe iz 70-ih a da ljudi nemaju pojma da su to divljaci od satova, kao "Seamaster Antimagnetic" itd...

Franken

O franken satovima bi trebala posebna tema : zute kazaljke-srebrni markeri, obican plexi tamo gde ide plexi sa prstenom, klobne u razlicitim nijansama, nekad i sasvim druga boja, kod Omega se cest ne poklapaju brojevi kucista sa godinama od kad potice sat, kod Seika jedno na ciferu drugo na poledjini itd, lista je dugacka... Opet, sat koji nije franken je relativno lako prepoznati, uz malo istrazivanja i gledanja u detalje, jednostavno vremenom ti detalji pocinju da bodu oci i vidis da nesto ne stima...
Da se razumemo, moje shvatanje franken sata je da u tom satu ima nesto sto mu izvorno ne pripada... Opet, ako je sat star i kao takav ima sigurno svakakvu istoriju, pa i servisnu, dokle god je servis i zamena delova vrsena kako treba, tj odgovrajucim delovima, to nije franken...
Dakle, ako je kuciste propalo a zamenis ga istim takvim u boljem stanju, i dalje nije franken, jer bi ti to isto uradio i proizvodjac ako posaljes sat na servis. To se desava i danas...
Odatle i poticu zalihe "novih starih - NOS" kucista po svetu, jer sads se iz casovnicarske zaostavstine vade delovi iz fioka, pa tako idu i kazaljke, kucista, ciferi... Jednostavno, neka dje bilo drugo vreme, ovlasceni servisi i zastupnici su imali lager rezervnih delova za aktuelne modele, nesto je preostalo...
E sad, ako uzmes nepotpisan mehanizam, lupicu, UT6325 pa mu stavis Cortebrt potpisanu klobnu i spakujes ga u Cortebert kuciste, profesionalno gledano to je Franken, dok tehnicki nije jer je deo isti...
Dakle, vrlo skakljiva tema.

Delovi i servis


Zalihe delova za vintage satove u svetu su ogromne.. Nekada je bilo normalno da se menja osovina balansa jer su cesto pucale usled nepostojanja shock protection... Osovine su se pravile u milionima komada i kupovale se takoreci na kilo. Sada dostizu prosek cene od 10 do 20 Eur, dok za egzotiku treba dati i vise, narocito ako je redak dzepni kalibar...
Spirale su se menjale ako ne mogu da se isprave i srede, zatim sledi balansiranje da bi to radilo kako treba (poising tool)... Samoo na dva mesta sam video alat u Srbiji za tako nesto.
Poliranje pivota na osovinama je neophodno kad je star mehanizam, ako je zapusten pa je ulje i prasina napravilo abraziv koji je "otupeo" pivot tj. vrh osovine. Za tako nesto treba Jacot lathe tool ili kod nas popularno "Šakov" :) Opet retka zverka medju sajdzijama danasnjeg vremena.
Federi/opruge (mainspring) bi po pravilu trebali da se menjaju originalnim ili najblizom mogucom merom, sto je opet retka praksa, osim u boljim servisima koji ne gledaju mnogo na to koliki ce biti konacan racun... A dobar feder je osnova za dobar rad sata...
Ulja, masti i maziva koja se koriste su danas u 99% slucajeva sinteticke prirode, specijalizovana i skupa kao zmijska krv. Slazemo se da traju dugo.. Opet, pitanje je koliko ih ko koristi ili jos uvek trosi zalihe mineralnih ulja iz 80-ih ...

O izjavama da je sat servisiran, tacan itd ne treba mnogo pricati... Srecnici sajdzije koji su nasledili Vibrograf B-200 ili slican bar su mogli da utvrde relativno odstupanje tacnosti i eventualni beat error ali ne i amplitudu (:gang:). Danas kineski timegrapher ne kosta 100 dukata i smatram da je esencijalna stvar za svakoga ko hoce iole da se udubi u ovu tematiku... Vise ne mora da se odvoji 3K eur za Witschi timegrapher. Opet, retko srecem tako nesto kod casovnicara, servis se radi od oka i sat se podesava otrilike... A po meni, to je kao da odes kod interniste i on ti ne uradi EKG nego onako iz iskustva kaze "bices ti dobro"...
Tu dolazimo do poente: casovnicar radi taj posao godinama, ima svoj stav oko svakog mehanizma uglavnom na osnovu iskustva, koliko su mu cesto dolazili na servis, koliko je komforan za rad itd.. Medjutim, vrednost, kako finansijska tako i istorijska i horoloska obicno nije u domenu procene casovnicara... Cesto cete cuti da to "nista ne valja" itd a rec je o nekom retkom modelu ili mehanizmu...

Trgovina

Mnogi sada prodaju "preko", na Ebayu i slicno... Stvari nisu bas ruzicaste, evo i zasto:
1. Kupac je zsaticen kao beli medved i uvek je u pravu... S druge strane, prodajes nesto sto je staro 50-70 godina i ne mozes da garantujes nista specijalno, osim da je radio kod tebe onako kako treba.
2. Shipping: em je trosak, pracenje nesigurno, nema osiguranja... A ako ne stigne na odrediste, vracas pare pa se juri sa postom.. A posta isplacuje do 10x vrednost postarine. Dakle, ako platite EMS 25 Eur, dobicete nazad 250 EUR. To je liga u kojoj mozes da igras... FedEx i DHL su bezobrazno skupi. Opet ni to nije problem ako je u pitanju veca vrednost. Problem je sto vrlo tesko prihvataju da osiguraju paket (a to inace uredno rade u inostranstvu) vec te upucuju na osiguravajuce kuce, koje opet nemaju pojma o cemu pricas...
3. fees : Ebay uzima svoj fee za oglasavanje i za prodaju, PayPal takodje, banka na duple konverzije valuta i neke njihove kurseve jos malo, tako da trosak izadje oko 20 %, prst tamo vamo...
4. Best offer: svi stave vecu cenu da bi dobili nesto realno u ponudi. Kupci s druge strane idu jako nisko sa ponudama... Dakle prava pijaca. Jos ako uzmemo u obzir da nasih 100 Eur nisu istih 100 Eur u Svedskoj, Norveskoj, USA, dakle vrede vise ovde nego tamo za prosecnog coveka, nas ti isti kupci uglavnom gledaju ko indijance kojima je baksis sasvim dovoljan, dakle nesto malo iznad indijaca i pakistanaca... Tome na ruku idemo i mi sami, jer je sve vise prodaja iz EX-YU prostora, Bugarske, Albanije, Ukrajine, Rumunije i svima je zajednicko da je cena oko 40-60 % niza od prosecne trenutno trazene za slican ili isti model...
5. Vrednost: sat koji je servisiran ovde (a uradjen dobro, po pravilima struke) vredi isto kao i sat koji je servisiran u Engleskoj. Medjutim, servis ovde ide od 20 Eur pa na gore, dok u Engleskoj samo defektaza kosta 20-30 GBP, servis je tema posebnog racuna,.. E sad, uglavnom treba dosta vremena i zivaca da to dokazes, jer ce rec tamosnjeg watchmaker-a opet biti presudna... no, iskristalise se to vremenom...
5a. Erozija cena : sami smo krivi, vezano za tacku 5. Secam se da se pre 5-6 godina Darwil Flat ili Omikron prodavao na Ebayu (uspesno) za 150-200 USD... Danas je to jeftinije iz Srbije (na ebayu) nego na Limundu ili KP... Ko je spustao cenu, prodavac ili kupac? Vintage satovi nisu neiscrpan resurs i sve ih je manje, a jos manje dobrih.... To je i uvod u slececu tacku: mnogo satova, narocito dobrih je otislo u nepovrat preko grane, pociscene su fioke i zaostavstine, pokupovase stranci sve sto je vredelo. :)
Sta se trazi:

1. Chronograph - uvek i svuda, sto stariji to bolji. Nema tu previse izbora oko mehanizama... Vintage su u 80 % slucajeva iz familije Landeron ili Valjoux, poneka Lemania., Venus, Zenith.. Stanje uglavnom upitno, potencijanih kvarova mnogo u opticaju, cene delova - vatra... Kazaljke, plexy, sve kosta. Inace, cuveni "Chronograph Suisse" satovi su Svajcaski marketinski trik iz 70-ih, gde su za relativno pristojne pare turisti mogli da kupe "izvorni" svajcarski sat, te zbog toga nema na njima posebno oznacenog brenda... U svakom slucaju, trziste hronografa je nesto sto e ne menja mnogo jer je uvek aktuelna roba a traznja je velika...

2. Omega, Longines, Zenith : sveto trojstvo, a svako za sebe... Dok omega recimo proizvede 2 M satova godisnje, Zenith napravi 50 K ... Uglavnom, klub ljubitelja Omege uvek zna vise nego prodavac... Svaki ref.broj modela, koji mehanizma je isao u koje kuciste, od koje do koje godine, koje kazaljke, zatim cuveni pleksi sa malom Omegom u sredini itd... Velika paznja prilikom kupovine jer ima mnogo franken satova, redial cifera i strasno puno neregularnosti. S druge strane, cene delova su dosta visoke a ne postoji zamena/alternativa (mozda ponesto od nekog Tissota ali i to vrlo retko). S druge strane, cene vintage Omega rastu svake godine.
Longines: zlatno doba 50-70 godine XX veka, svaki kalibar je masterpiece, mnogi su in-house i oni su i najcenjeniji (28x, 29x), dok ima i ebauche modela (L490 - Unitas 176,Longiness 50x - Record itd) . Ljubitelji Longinesa su isti kao i kod Omege samo ih je dosta manje. Na svaki prodat Longines otici ce u medjuvremenu 3-4 Omege bez problema. Delovi opet papreno skupi.
Zenith: retko je naci dobar. Ako je dobar, on kosta. Razlog je i sto ih nema u toliko kolicini kao prethodna 2, manja je produkcija. Obzirom na kvalitet, Zenith jos najvise opravdava svoju cenu. Medjutim, delovi su skupi i tesko se nalaze. Lakse je naci donor mehanizam nego poseban deo...

3. Certina: vrhunski brend, vrhunski mehanizmi. Klib poklonika je ne tako veliki. Certine iz 70-ih, narocito one skuplje odisu kvalitetom i luksuzom. Kalibri 25-651 (automatic, datum) i 25-652 (automatic, dan, datum) su dosta cenjeni. Parnjak navijac im je serija 25-66x... Delova ni za lek, uglavnom problem oko zupcanika za datum/dan... Sa strane onog ko ih servisira, milina za rad, sve je tacno, precizno i lepo... Naravno, sto neko pomenu ranije, najbolje i najtrazenije je Kurth Freres...

4. Glashutte (GUB), Junghans, Alpina : dobri satovi, trazeni zbog nemacke skole casovnicarstva, nekog svog sopstvenog kursa u inzinjeringu i dizajnu. I dan danas je prva otimacina kad se pojavi neki Max Bill sat, naravno pod uslovom da nije franken... Delova nema ni za lek, a nemci ono sto imaju uglavnom drze ljubomorno po fiokama ili prodaju za neke mao jace cene... Generalno, Nemacka je jako zatvoreno trziste u odnosu na ostatak evrope, bar kad se tice ove teme... Imaju nemci delove za sve osim za domace brendove... :)

5. Eterna, Mido, Rado, Movado... Egzotika koja se tesko nalazi, jos teze prodaje, o delovima da ne pricam... Opet, vredi imati magar iz licnog gušta ..

5a) Hamilton, Glycine, Fortis : trazene marke, dobri satovi, kod nas malo redje zastupljeni... Licni izbor : 1. Hamilton Khaki, 2. Glycine Airman, 3. Fortis Marinemaster ...

6. Wehrmachstwerk satovi, skoro svako ih je pravio, uglavnom pouzdani workhorse mehanizmi tipa UT6325, AS1130 itd... Relativno interesantno trziste, moze se i naci i prodati dobar sat jer je u pitanju klasika... Delova ima i na trafici, veci je problemm naci prave kazaljke nego ceo werk...

7. (Moj) Licni izbor srednje klase: Cortebert
Trziste za sebe i prica za sebe. Jedna od najgradjivanijih i najstarijih firmi, postojala od 1790, mnogo patenate (recimo jump-hour), kompletna in-house manufaktura, radila ebauche za mnoga jaka imena (Rolex, Panerai, Omega, IWC...). Poznati po citavoj gami izvrsnih dzepnih satova koji su i dalje na nekoj dobroj ceni... Generalno, Srbi, Turci i Bugari su najvise zasluzni za pad cena ovih satova na svetskom trzistu. Od rucnih modela, tu su cuveni kalibri 66x, 677/678, 697, malo redji 720, koji posle dobrog servisa rade kao da su juce izasli iz fabrike.
Utisak kada radis Cortebert je da je stvarno neko ko zna svoj posao pravio taj mehanizam. Sve je na svom mestu, logicno rasporedjeno, nema egzibicija, sve je lepo upasovano i tolerisano, kvalitet materijala je nepobitan, ukrasi nisu preterani, diskretni su itd...
Cene su sarolike, ali dobar Cortebert i dalje nije dzabe.. I broj poklonika raste, pogotovo u homage zajednici, jer je Cortebert istorijska cinjenica u Panerai vintage satovima. Rolex 618 je specijalna verzija Cortebert-a 616 radjena za Rolex. Dalje, Rolex Elinvar je Cortebert 620 ili 624 itd... Opet, IWC jump hour je Cortebert ebauche. Da ne pricamo o ruskoj molniji koja je raadjena na Cortebert masinama i na osnovu Corteberta 620... Konacne, pre nego sto ce firma Cortebert da nestane 70-ih, 1962. god kupila ga je Omega, sigurno su imali razlog...
Delova ima, osim cifera, kazaljki i krunica... Cesto se srecu modeli koji imaju ofarban cifer u crno, Bodonski krst je ispupcen i to deluje jako lepo ali je u sustini budzevina... Slicno se desava i sa starim Doxama, gde je logo Doxa ispupcen... Zajednicko je da se vidi farba i da nedostaje fini tampon print "Swiss made" ...

8. Doxa:
Ima je, cenjena je (mozda i zbog Balkan Express-a :) ). Dzepni modeli su kvalitetni i imaju lepu cenu. Rucnih satova ima ali su u ogromnoj vecini sa losim ciferom i tu nema leka, jer cena reparacije cifera je u rangu cene sata. Cuveni kalibri 103, 160 (ETA 2750-51) itd.... Kasnije se javlja i kao Doxa Synchron, u vreme kad je kupljena od strane kompanije Synchron... Generalno, najvise ih je u svetu proslavila diver edicija Doxa SUB i to je jako trazeno i dan danas...


8. Helvetia :
Izuzetni satovi i mehanizmi. Poticu od firme "
Louis Brandt & Frere", koja je registrovala prvo brend Helvetia, a 1904 i brend Omega... Dakle, devojke iz iste kuce...
Skromno misljenje, Hlevetia je nepravedno zapostavljen brend. Prvo, njihovi dzepni satovi su odlicni, pocetkom XX veka te mehanizme je koristila i Omega dok nije "stala na svoje noge". Vintage rucni kalibri 80C, 82C su i dan danas jako cenjeni i retki. Malo mladji, cal 83x (830, 832, 836...) su fenomenalni mehanizmi, jako precizno uradjeni i veoma zahvalni za rad. Kasnije u automatic modele tokom 70-ih Helvetia ugraadjuje kvalitetne ETA mehanizme tipa 2472, 2783, 2789, 2873 itd... Ali to vise nije in house.. svejedno, kvalitet je nepobitan. Cene su sarolike a brend nema neku veliku traznju... Delova ima, osim cifera, kazaljki i krunica...

9. Marvin :
jako poznat na ovim prostorima. Kvalitetni satovi i mehanizmi. Dizajn vintage modela je odlican, pogotovo stariji modeli cal 540 ili 560 , sa zabljim batacima, crvenom sekundarom itd... Kod nas se najvise srecu kalibri 525 (mala sekundara), 560, 620, 620A, 621 (in house mehanizmi, centralna sekundara) i cal 700 (mala sekundara, kalibar koji je baziran na UT 176, isto kao Longines 490)...
Brend ima svoje trziste, najvise u UK i USA...Delova ima u skromnim kolicinama, osim ako trazite cifer, krunicu ili kazaljke :) Generaalno, nema mnogo franken satova....

10. Omikron : jako popularan kod nas, medjutim u svetu je vrlo malo poznat. Geenralno jako dobri satovi sa pouzdanim mehanizmima. Ako zelite dobar vintage sat za sebe, uzmite neki stari Omikron sa AS 1130 mehanizmom, nema greske...

12. Darwil: firma poznata samo na prostorima EX YU. Registrovani u Italiji, sklapali su solidne satove sa pouzdanim svajcarskim mehanizmima FHF, Unitas, kasnije i ETA automatici... Da nije bilo raspada YU, izrasli bi u odlican brend...

13. Nivada : cenjen brend, mada nemam saznanja da su imali neki svoj in house kalibar. Dugo godina prvi covek Nivade je bio covek sa nasih prostora, cime je i porasla popularnost Nivade kod nas... Vidjao sam lepe modele sa ETA 2873 itd...

14. Dzepni satovi : ko jednom pocne da kupuje, sve ih teze prodaje, jer imaju neki svoj poseban sarm.... Tolika kolicina vremena i truda je ulozena u svaki detalj porcelanskog cifera, izdignutih markera, rucno radjenih kazaljki koje su "oplavljene" :) zagrevanjem, ukraseni mehanizmi... Lepota za oko... Mali off: skoro sam jednom poznaniku uradio pregled i servis A. Lange und Sohne dzepnog sata iz 1920-ih... Savrseno...
Generalno, trziste dzepnih satova je svet za sebe... Ima ih, cene niko ne moze da utvrdi u nekom rasponu, vec ide od slucaja do slucaja... Delova ima, cene nisu male, no veci je problem utvrditi kalibar i onda naci deo... Licnio poznajem coveka koji ima preko 500 dzepnih satova, nema nameru da bilo sta proda, a inace se bavi drvetom i parketom... Dakle, covek to jednostavno voli.... Posebno je istorijski interesantna cinjenica da su dzepni satovi bili od krucijalnog znacaja za zeleznicu, koja je bila u to vreme ono sto je danas avion...
Tu nema ko nije ucestvovao u toj trci, skoro sva svetska imena su prisutna. Interesantno je da se polako vraca trend i da neka velika imena ponovo proizvode dzepne satove...
Generalno, porast traznje za unitas/eta 6497/8 diktira i visu cenu dzepnih satova....

15. Zlatni satovi:
Interesantna tema... Zlatu stalno skace cena. Opet, u zlatna kucista su oduvek isli prefinjeni mehanizmi... Vise puta sam imao prilike da kupim mehanizam izvadjen iz zlatnog kucista, sto rucnog sto dzepnog... Poo meni je to kanibalizam i svetogrdje, ali sta da se radi... U proseku rucni sat bez narukvice ima od 7 do 12 grama, dzepni oko 30 gr, zavisno do velicine i broja poklopaca... Tako da kad vidite zlatan sat na prodaju, odmah racunajte da je prodavac ukalkulisao "zivu vagu" + mehanizam... Realno, dobar zlatan sat je odlicna investicija. S druge strane, stvar ukusa, znam coveka koji radi u zlatari i ne moze da podnese sat zlatne boje, vec samo celik... :) Jedna bitna stavka: ako prodajete zlatan sat preko, ulazite u darkside, jer gospoda sa carine imaju razlicita tumacenja, da li prodajete, sat, nakit ili plemeniti metal, sto je naravno zabranjeno :) Cisto kao tema za razmisljanje, nikad se ne zna...

16. SEIKO

da ne zaboravim, jedna od retkih fabrika koja jos uvek pravi mehanizme... Sta reci sto vec svi ne znaju... Nema los Seiko, samo moze da bude zapostavljen i u losem stanju. Svaka serija ima neku svoju draz i cenu. Cuveni su i po prvim jeftinim hronografima serije 6138 i 6139, koje je dalje proslavio pukovnik Willam Pogue sa seiko Pepsi bezel satom 6139-6002, koji je nosio na misiji Skylab 4, umesto oficijelne Omege Speedmaster....
Otisli su dalje sa prvim kvarcnim hronografima 7A28, poznatiji kao James Bond chronograph, jer ga je isti nosio u filmu... Odlicni kvarcni mehanizmi, prava mehanika sa 15 rubina i step motorom...
Najtrazeniji su stariji modeli Seiko, kako navijaci 2205, 66A itd, tako i automatici 63xx serije, kod nas najcesci je 7009 aka Seiko 5....
Ipak, najvise je Seiko proslavljen po diver modelima i to je vec posebna tema.
Generalno, mehanizmi su odraz japanske filozofije i inzinjeringa, resenja su jedinstvena, mehanizmi nisu namunjeni vec su lenji, da bi mogli da traju kao sto je i vreme pokazalo.... Ako pogledate Seiko lume, videcete bitnu razliku u odnosu na svajcarce, jer Seiko je napravio svoj Nemoto lume jos odavno, karaktereistican je po plavkastom odsjaju... Sve u svemu, Seiko je prica za sebe i kod nas je nepreavedno potcenjen samo zbog masovne produkcije i masovne prisutnosti na prostorima EX YU... Ako poredimo podatak da Omega proizvodi satove u mas produkcijskom rangu 1M +, dakle isto kao i Seiko, sta je to po cemu bi ona bila 20x bolja? cisto tema za razmisljanje...



Raspisao sam se malo vise, izvinjavam se ako je preopsiran post. Brendovi poredjani gore nisu ni u kakvom hijerarhijskom nizu vec samo kako mi je sta padalo na pamet... Ako bih jos malo razmislio, sigurno bi dodao jos ponesto.
Svaki komentar je veoma dobrodosao!
 
Ima zanimljivih postova i u drugoj uporednoj temi.

Moram da odem u mali off, al ocigledno je da dosta ljudi zeli za male pare opipati mehanicke cari, koje danas nisu toliko dostizne. Ja se bojim da, sve sto vise vreme prolazi, noviji noviji satovi sve manje i manje imaju dodira sa starim satovima, a sve su skuplji. Dal ce za 5 godina uopste imati da se kupi sat sa Etom 2824, ili ce to biti nesto sasvim losije sa pola plasticnih delova, a 2824 samo u top brendovima? Da li ce imati Seiko ispod 600e? Ako se nastavi ovaj trend, cini mi se da ce mehanika nasim naslesnicima biti samo misaona imenica, kao sto su sad mnogima od nas sportski automobili.
Toliko se vremena provede na forumu pisajuci koji proizvodjac ima bolju istoriju, dal Roleks vredi koliko kosta, dal je neko Seiko fanatik, zasto Rusi nemaju postovanje kao ostali, dal je Steinhart nesto najbolje ili nesto najgore sto je izbacila indistrija itd itd...a za to vreme 95posto mladih ljudi i u ovom sad trenutku kupije modne satove, smart satove, qvarcne, solarne...tek se sad vidi sta je najbolja stvar zadjih 15 godina koja se desila mehanickom odeljku ove grane, a to je 7sxx. To je mehanizam koji je uveo vise mladih u mehaniku, nego sto ce u buducnosti bilo koji drugi. Retko ko se vratio na ostale satove posle njega, dosta njih je otislo dalje, na Svajcarce ili neke trece. No i njegovo vreme je proslo, pitam se sta ce sada mlade ljude od 15god pa navise odvratiti od ostalih satova i uvesti ih u mehaniku. Izgleda da je Sellita sa mikrobrendovima, 820x, 9015 i Sll, i po neki losiji Seiko jedino sto pocetnicima preostaje. Kineze i dalje ne racunam. Ipak je to previse los kvalitet.

Na zalost, danas ko nije otisao u IT sektor, gleda da bude menadzer :) U Srbiji ne postoji nikakva skola za casovnicarsku bransu.... Znam cak i da su mnoge tehnicke srednje skole pre 15 godina izbacili esencijalna zanimanja kao sto je metalostrugar... Sad su svi CNC operateri. Sve je to lepo, ali bez razumevanja materijala i tehnike obrade, bez prakticnog iskustva kako nesto napraviti na masini koja ima rucice a ne dugmice i kompjuter, CNC nije od velike pomoci, samo veliki racun za unisten alat i materijal i dugacka kriva ucenja...
Nekada su autolimari imali za maturu da naprave cekic iz komada, sa tacno zadatom tezinom...
Bojim se da to iskustvo sa mehanickim satovima ce biti kuriozitet za ove mlade nadolazece generacije...
Postoje razna drustva i udruzenja gradjana za zastitu i ocuvanje svega i svacega... Ima li nesto slicno za ocuvanje starih zanata kao sto je precizna mehanika, casovnicarstvo itd?
 
Vrlo lepo napisano Djolemag! Hvala, što si me spasio, pa mi sad nije potrebno posebno pisati o mehanizmima u ovoj temi, jer ja bi to još puno šire ,pa ionako niko ne bi čitao.

Samo nekoliko manjih korektura:
Alpinini mehanizmei iz zlatnog doba dolaze iz Švajcarske a ne iz Nemačke. Odmah nakon rata, nemački ogranak Alpine je prezvan u Dugenu
Cortebert nije autor Jump Hour sata. Mehanizam za Jump Hour satove je razvio austrijski časovničar Josef Pallweber 1883 godine i po njemu su ti kalibri dobili naziv. Kupci prava za upotrebu tog mehanizma su bili IWC, Cortebert i Thommen (kasnije poznatiji kao Revue Thommen). Cortebert je bio samo jedan od tri proizvođača, koji je koristio patent na ovaj mehanizam.
Kalibar Longines L490 nema nikave veze sa Unitasom. Radi se o kalibru Election 885, koji je ovaj proizvođač razvio 1950 godine.

Komparacija sa Seikom i Omegom je diskutabilna. Ti si brojio ukupan broj proizvedenih satova a ne broj modela, koje Seiko obično duplira ili čak jedan model proizvodi u tri različite verzije sa minornim izmenama.
Osim toga 99 % satova, koji dolaze iz Omege su COSC hronometri, dok je to za Seiko samo misaona imenica. Čai i za Grand Seiko, gde bi ovavkva komparacija uslovno bila na mestu. Ne možemo porediti entry i srednji level Seika sa Omegom. Zato usporedba o broju proizvedenih satova nema nikakakvog smisla.
 
Znam za Alpinu, a i za Dugenu (Deutsche Uhrmacher-Genossenschaft Alpina), poenta je bila u nemackoj skoli casovnicarstva, malo sam bio nedorecen u svom postu.
Da, tacno je za L490, javno se izvinjavam, povezao sam pogresne kalibre po secanju:
Election 875 - Marvin 700, Election 885 ( ustvari 875 na 21600 bph) - Longines 490.
E sad, probacu da dokumentujem, imam jos uvek negde po fiokama dva razlicita Marvina 700, jedan ima ispod balansa ut 176... Provericu u svakom slucaju
E sad, sto se tice produkcije, omege i seika, stoji da je Omega visa klasa u odnosu na Seiko, pa mozda i Grand Seiko.
Pohvala Seika sa moje strane se odnosi na filozofiju kvaliteta, pristup izradi i samoj izdrzljivosti tih satova generalno. Naravbo da nisu COSC, mada koliko vidim japanci i ne mare za to previse, oni rade po nekim svojim JIT standardima... Hajime Asaoka proizvodi satove od 100k usd bez pominjanja COSC u svakoj prilici. Naravno , COSC je bitna garancija tacnosti i standarda, ne osporavam... Samo dajem drugi ugao gledanja na svajcarski pristup. To vazi i za monopolski spor koji se godinama vodi protiv Swatch grupe jer ne zeli da vise prodaje delove nezavisnim kucama itd...
Iskreno, nisam znao za jump hour patent, bio sam ubedjen da je to patent Corteberta ali ocigledno da mi je izvor pogresan ili sam ja bio povrsan... Uglavnom, to ne umanjuje znacaj Corteberta u celoj prici...

Sto rece moj majstor, "ako hoces da naucis nesto, prvo ne smes da imas sujetu.. Slusaj, gledaj i pamti"... Inzinjerski pristup...
Hvala na komentaru, stvarno je na mestu i dobrodosao




Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
Eh, zaboravih sto se tice COSC, da dodam... COSC sertifikaciju moze da prodje samo svajcarski mehanizam, odnosno da je bar 60 % svajcarski, da ne idemo u detalje... Tako da Seiko nema tu sta da trazi...
S druge strane, Patek se ne obazire na COSC, cak je skinuo Geneve bedz i uveo svoj PP seal kojim garantuje kvalitet celog sata, ne samo mehanizma kao sto je slucaj kod COSC...
Mislim da moderni mehanizmi, bilo japanski, svajcarski, nemacki, izradjeni su veoma precizno i kvalitetno, nije vise COSC toliko nedostizan...
Tako gledano, ni A. Lange & Sohne isto ne potpada pod COSC...

Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
Ne radi se eksaktno o COSC certificiranju nego o preciznosti mehanizama, koja se radi na bazi ISO standarda. A u to spada i Seiko. COSC je samo puno oštrija nadgradnja svega toga. Tu je Seiko daleko ispod švajcarske produkcije, kao i Citizen i Orient. Sada, da li je to njima svejedno ili nije, to je stvar njihovog pristupa ali činjenice govore za sebe. Svi znamo, da ti satovi u praksi dostižu puno bolje rezultate ali na osnovi ISO standarda, su daleko ispod te razine.


"Eh, zaboravih sto se tice COSC, da dodam... COSC sertifikaciju moze da prodje samo svajcarski mehanizam, odnosno da je bar 60 % svajcarski, da ne idemo u detalje... Tako da Seiko nema tu sta da trazi..."

60 % važi za kvarc satove, za mehaničke satove, koji su u najvećem delu tema našega fokusa taj udeo iznosi 80 %.

Između redova, vidim, da si nešto oštrije usmeren protiv prema modernoj švajcarskoj produkciji i da favoriziraš japanski pristup. Naravno, u to se ne mešam i nemam ništa protiv toga, jer svako ima pravo na svoje mišljenje. Ali zbog objektivnosti prema onima, koji čitaju, dozvoliću sebi, da ovde ponudim i drugu stranu medalje:

"
Inace, cuveni "Chronograph Suisse" satovi su Svajcaski marketinski trik iz 70-ih, gde su za relativno pristojne pare turisti mogli da kupe "izvorni" svajcarski sat, te zbog toga nema na njima posebno oznacenog brenda"

Ne razumem zbog čega si izraz izvorni stavio pod navodnice i čemu ovde mesta za ruganje. Chronographe Suisse je izraz, koji je prvi upotrebio švajcarski proizvođač Dreffa, 1954 godine. Reč je o malom švajcarskom preduzeću iz Ženeve, koje je na taj način želelo naglasti, da je u njihovim satovima ugrađen generični švajcarski mehanizam. Taj izraz su vrlo brzo preuzeli i ostali mali švajcarski proizvođači, koji su na tržištu konkurisali sa nižim cenama uprkos činjenci, da su u satove ugrađivali hronografske mehanizme, kao što su Landeron, Venus i Valjoux. Iste te mehanizme su ugrađivala i najveća imena tadašnje scene, koja su i danas nosioci najvišeg horološkog kvaliteta. Dreffa, Olympic, Ultimor i stotine drugih malih igrača su samo davali na znanje, da se do Landerona 148, Venusa 150 pa čak i Valjouxa 22, može doći po duplo i više nižim cenima. Ako je nešto naopako sa ovim mehanizmima i ako oni nisu izvorni i ponos Swiss Made produkcije, onda ne znam, šta mi ovde radimo. Možda to i jeste marketinški trik ali onaj sa samo jednim predznakom ispred sebe: +.
Šta onda reći za Seiko, Citizen i Casio koji vešto iskorištavaju Made in Japan standard, pa satove, koji se proizvode u Kini, Maleziji i Tajlandu označavaju sa tim prefiksom, samo zato što su vlasnici tih pogona izvan Japana i tamo šalju svoje osoblje, koje radi samo konačnu inspekciju na proizvodima. Meni ovo liči na puno veći marketinški trik.


"Hajime Asaoka proizvodi satove od 100k usd bez pominjanja COSC u svakoj prilici. Naravno , COSC je bitna garancija tacnosti i standarda, ne osporavam... Samo dajem drugi ugao gledanja na svajcarski pristup. To vazi i za monopolski spor koji se godinama vodi protiv Swatch grupe jer ne zeli da vise prodaje delove nezavisnim kucama itd..."

Ovaj švajcarski pristup, koji navodiš, sam već opisao u jednoj drugoj temi i nije tako jednostran, kao što mnogi žele, da ga prikažu. Zato ga, zbog objektivnosti, ovde ponavljam:

ETA je u razdoblju 1996 do 2001 godine subjektima izvan SWATCH grupacije (ovu grupaciju čine ETA s.a zajedno sa Nivarox, Breguet zajedno sa Lemaniom, Omega, Blancpain, Longines, Glashutte Original, Rado, Hamilton, Mido, Tissot, Certina, Union Glashutte, Jaquet Droz, Swatch, Balmain, Calvin Klein) prodao ETA mehanizme u vrednosti 767 miliona CHF, što je super rezultat. Isti ti subjekti su na tržištu prodali za 7,5 biliona CHF satova, što znači, da je SWATCH grupa u ukupnoj realizaciji imala samo 10 % tržišni udeo. Istovremeno je švajcarska agencija za konkurenciju COMCO presudila, da je ETA dostignula monopolni položaj, pa joj je zato izdala dekret po kome je primorana da svoje mehanizme dobavlja svima drugima bez obzira, da li se radi o stogodišnjem tradicionalnom proizvođaču ili mikro te modnom brendu, koji je nastao u prethodna dva dana. Jednostavno, opstanak svih tih firm je bio zavisan od ETE. Sa druge strane je ETA ulagala ogromna finansijska sredstva u razvoj novih mehanizama bez prethodne garanicije, da li će taj mehanizam na kraju biti uopšte dostojan za redovnu prodaju.
Po rečima Nicolasa G. Huyeka, ETA je na taj način postala supermarket za druge brendove. Postali su zarobljenik vlastite veličine. ETA je sa jedne strane uložila stotinu milioa CHF u razvoj i poboljšanje svojih mehanizama, koje je morala, da proda direktnim konkurentima na tržitšu. To je isto, kao da bi BMW sa svojim motorima zalagao Audi i Mercedes. Istovremeno su dobili još jednu zabranu. Pošto su postali predmet nacionalne protivkonkurencijske istrage, COMCO im je zabranio povećavanje cena mehanizama. Čak je i Jean Cloude Biver, tadašnji predsednik uprave Hublota za New York Times izjavio: Zahvaljujući SWATCH grupaciji, ne postoji bilo koja grana industrije sa tako malim ulaznim troškovima.

Nicolas G. Huyek je odlučno pristupio u sečenje ove vrpce, koja je gušila njegovo delo - Swatch grupaciju, dodatno vođen činjenicom, da je još krajem '80-tih godina javno upozoravao, da će svaki brend morati početi, da brine sam za sebe. Tako 2002 godine Swatch group javno obznanjuje, da će sa početkom 2005 godine prestati sa dobavom ebauche ETA mehanizama svim subjektima izvan grupe. Tadašnji kupci su samo sastavili mehanizme, koje su dobili u sirovom stanju, nato napravili konačnu dekoraciju i označavili ih svojim nazivima. Objava je u potpunosti uskomešala svetsku časovničarsku delatnosti, na scenu ponovo stupa COMCO i Nicolasu nalaže, da mora nastaviti sa dobavom u nepromenjenim količinama do kraja 2008 godine i da ne sme prestati sa snabdevanjem do kraja 2011 godine, dok će se o eventualnom smanjenju za te tri godine naknadno dogovoriti.
2008 godine SWATCH grupacija ponovo javno objavljuje prestanak dobave ETA mehanizama i Nivarox opruga svim subjektima izvan grupe, da bi COMCO delimično izašao u susret sa zakonskom odredbom koja nalaže suksecivno smanjivanje količina mehanizama do 31.12.2019 godine i Nivarox opruga do 31.12.2023 godine. Ali Nicolas se ne bi prezivao Hyek, da ne bi smislio još jedno genijalno rešenje. Morao je da poštuje zakon ali je zato najvećim konkurentima počeo da dobavlja već u celini sastavljene (ne ebauches) mehanizme, pa im je celu stvar otežao na takav način, da su ovi morali sami, da ih potpuno rasklapljaju i onda prilagođavaju sopstvenim kapacitetima. To im je dodatno oduzimalo vreme i povećavalo troškove proizvodnje. Tako su bili primorani, da se u najvećoj meri preusmere u drugog proizvođača klonova tih mehanizama, takođe švajcarsku Sellitu.
Ovaj proizvođač je od 1960 godine bio partner ETE, što se tiče proizvodnje mehanizama. Posao je tekao na takav način, da bi ETA Selliti dobavljala komponente mehanizama, koje bi ovaj sastavljao u celinu i isporučivao ih nazad ETI. Posao je odlično trajao sve do 2003 godine, kada se ETA odlučuje, da sama preuzme sastavljanje kalibara. Zanimljivo i ironično je, da je Nicolas G. Hyek tada novopečenog vlasnika Sellite Miguela Garciu, lično ubedio, da ovaj počne sa proizvodnjom kopija Etinih mehanizama. Naime po švajcarskom pravu, tehnički nacrti i specifikacije mehanizama nakon isteka patentiranog razdoblja više ne pripadaju originalnom vlasniku, nego Švajcarsko Horološkom Savezu. To znači, da je svaki domaći subjekt imao potpuno slobodan put, da preuzme proizvodnju i koprianje mehanizama, na koje više nije postajala patentna zaštita. Ali, nije dovoljna samo želja jer bi novi igrač na sceni istovremeno preuzeo potpunu odgovornost, da će njihova verzija dostići jednak kvalitet, kao originalna.
Miguel Garcia je imao dovoljno hrabrosti pa je kolektiv sa 120 zaposlenika nakon četiri godine detaljnih priprema poveo na novi put. Tako se na tržištu, 2007 godine, pojavljuje klon ETA 2824-2 kalibra, Sellita SW 200. Već sledeće godine dobivamo SW 210-1 (klon ETA 2801), SW 215-1 (klon ETA 2804-2), SW 220 (klon ETA 2836-2) i SW 240 (klon ETA 2834-2). Uz to osnovni mehanizam SW 220 (ETA 2824-2), proizvode u sve 4 varijante: Standard, Special (Elabore), Premium (Top) i Chronometer. Jednako važi i za SW 220 (ETA 2836-2).
2009 godina donosi SW 300, koji je klon legendarnog ETA 2892-2, da bi 2012 godine Sellita predstavila svoj najveći uspeh, kalibar SW 500 (klon ETA Valjoux 7750).
Tako su i Garcia i NIcolas G. Hyek dobili sve što su hteli. Nicolas je znatno rasteretio ETU, istovremeno znajući, da Sellta ne može dostignuti jednaku kvalitetu materijala, koju poseduje ETA.

Ipak, Sellita je od 120 zaposlenih iz 2005 godine, danas porasla na 500 službenika, koji rade u dve fabrike u Švajcarskoj i jednoj fabrici u nemčakom Glashutteu, gde su počeli sa produkcijom komponeti iz vlastitih materijala, tako da se postavlja opravdano pitanje, koliko dugo će još zaostajati u kvaliteti izrade u komparaciji sa Etom.
Sa druge strane brendovi poput Tissota, Certine, Mida i Rada sve više pridobivaju na reputaciji sa ETA kalibrima, koji na ovaj način opravdano nose epitet In House produkcije.


Primećujem, da se u čak i ovoj temi pominju moderni plastični švajcarski mehanizmi u negativnom kontekstu (sa čime se inače potpuno slažem, čak uvek i sam pišem u istom tonu o tome) ali se istovremeno ističe Seiko 7SXX i Seiko 4RXX, kao primer, na koji treba, da se sledi. Naravno ako gledamo ove Seiko mehanizma sa vrha, kroz transparentni poklopack, sve je lepo i metalno ali kada bi ga okrenuli sa suprotne strane, koja je oku sakrivena, shvatićemo da živimo u svetu plastik fantastik.
Nisi ti ovo pisao, ali pošto sam ionako već bio proglašen Seiko haterom, nije red, da o tome pišem. Nisi ni ti pisao o tome ali pošto se vidi, da imaš obilno znanje o mehanizmima, zanima me tvoje mišljenje. Ja bih samo dodao, da plastika ne mora da znači nešto loše ako je stavljena na prava mesta u mehanizmu (npr kočnica štoperice u Lemania 1873 - Omega Moonwatch sa pleksi staklom) i još jednom ponavljam, ne podupirem rešenje SWATCH grupe, da se u nekim Powermatic kalibrima nalazi plastični anker.

Na kraju, ne bih želeo da shvatiš, da sve ovo pišem u cilju, da se upuštam u oštru debatu i polemiku sa tobom. Naprotiv, tvoji postovi su me već odavno ubedili, da imaš puno tehničkog znanja, koje nam je svma potrebno i nadam se da ćieš i ubuduće nastaviti sa svojim izlganjem.
Ovim postom sam želeo samo, da dam jedan, nešto drugačiji pogled u odnosu na ranije navedeno u nekim postovima.

 
Last edited:
Poz, pravo je zadovoljstvo pročitati ovako detaljan post, pun dragocenih informacija sazetih na jednom mestu.
Generalno se slazem u stavu, samo moram ponegde da ispravim kurs:
Sto se tice Chronograph Suisse, tacno je da su unutra bili Landeron/Venus/Valjoux itd, ne osporavam kvalitet. U postu u kome sam to naveo, htedoh reci ali mi je misao otisla dalje, da po konacnom kvalitetu krajnjeg proizvoda su ipak daleko ispod brendiranih hronografa sa istim mehanizmom, iz tog vremena. Da ne navodim eksplicitne primere i imena, ali cesto se chronograph suisse pojavljivao u tzv "skoljka" kucistima, koja su imala suplje lugove i nisu izdrzala zub vremena... Dakle, bili su jeftiniji ali to ima i neku ulaznu cenu. Ne kazem da se to nije desavalo ni vecim imenima poput Bretlinga ili Wittnauer sa "gold filled" kucistima ali... Sustina marketinskog trika je da se priblizi pojam i spoznaja da chronograph swiss made moze da kupi i prosecan turista, u samom srcu Svajcarske. I to nije nista lose. I kao sto rece, to isto ili slicno rade japanci. Mada razlika je u vremenu, danas svi proizvode uglavnom u Kini, vezano za bilo kojy industriju... Sta da se radi, tako je kako je. Tu su svajcarci bili mnogo iskreniji. Negde sam procitao, predsednik kineakog Sea Gull je izjavio da im je cilj da za 20 mb arednih godina dostignu svajcarski nivo kvaliteta.
Uglavnom, chronograph suisse nije pezorativan, treba da ostane pod navodnicima zbog onih koji ga kupuju kao vintage sat: nece imati ni slicnu cenu u odnosu na isti takav brendirani hronograf iz tog vremena. Dakle samo kao upozorenje...
Nisam protiv svajcaraca, cak suprotno, obozavam njihov pristup. Iskreno, najvise me nervira Bergeon koji kao da daje po jedan dukat uz sve sto proda, takve su im cene
Japance sam favorizovao, konkretno Seiko, jer je to jedan ozbiljan pristup, success story, relativno mlada kompanija koja ima ozbiljne proizvode. Ponajvise mi se svidja sto imaju svoj sopstveni nacin razmisljanja, u danasnjem vremenu kada su skoro svi priklonjeni velikom carstvu... Mozda je to samo licna simpatija, nisam siguran. Ooet, trka Seika sa mnostvom svajcarskih firmi koje postoje po 200 i vise godina je besmislena. Valjda zato i stvaraju svoju grupu poklonika koji se jasno razlikuju, uglavnom po toj sportskoj noti...
Sto se tice plastike, da, u 3D stampacima, kesama, uopsteno u reciklirajucim gedzetima, sto da ne. U satnom mehanizmu moze da ima stvarno samo malo mesta za primenu, kao sto je hack lever, datum disk, i tako nesto manje kljucno... Ne mogu i dalje da pomislim na anker kao nesto sto je plasticno... Brrr, jeza
Po mom skromnom misljenju, Seiko 7009 je i dalje bolji mehanizam od 7Sxx, upravo zato sto je bez tih primesa...
Imam negde medju tim kuriozitetima i neki davni pokusaj, plastican mehanicki werk, potpisan Lanco... Jednostavno, plastika : 97 % ne, 3 % da.
Odmah jedna ograda: nisam konzervativan, naprotiv, 30 godina sam u IT struci kao primarnoj, od toga zivim, programiranja i dizajniranja sistema mi je preko glave ali novotarija nikad dosta jednostavno, bez toga nema napretka. Ipak sve mora da ima meru i odnos, tako da jos dugo plasticni klobn nece biti normalna stvar.
Mada, kad gledam s druge strane, silikonska spirala je mnogo bolja primena nego ono sto dabas mozes videti na ulici, vezano za silikon...
Elem, da se dotaknem ETA... Tacno je, Hayek je bio vizionar, sve jevto predvideo.
Sellita je dobar potez i diferencijacija brenda, jer uz njega ETA ide na visi nivo, a pare ostaju u kuci.
Moja velika zamerka je to sto, ako uzmemo cinjenicu da sirom sveta male firme, radionice i pojedinci redovno servisiraju satove mnogih obicnih ljudi, njihov izvor novih ili novih-starih delova su upravo te dobavljacke kuce izvan Swatch grupacije, j ao Esslinger, Ofrei, CousinsUK itd... Svima njima zivot zavisi od dobavljivosti delova. Priznacete, nije isto kad vam casovnicar kaze da je kupio i ugradio nov deo u originalnoj ambalazi ili nesto izvadjeno iz starog ili sa eBay-a.
Opet, svi ti brendovi vrlo cesto ne primaju na servis stare modele vec samo aktuelne itd . Kome se okrenuti u tom slucaju?
Da ne pričamo o bilo čemu drugom, dovoljno je pomenuti opruge, koja je snaga mehanizma... Ako treba da platis sada 30 eura za nesto sto je kostalo pre dve godine 4 eura, zar nije to losa poslovna politika, monopol ili sta vec?
Secam se vremena kad je nov kompletan balans za ut/eta 6497 kostao 18 eura, sad je preko 65... Tuzno, za 6497-1 kosta mnogo manje, jer je za etachron, nema klasicnu klecnu... Htedoh reci, vise se isplatilo i meni i vlasniku da promenim balans i da od upropascenog sata dobije nesto sto vredi, po toj ceni. Sad to vec nije moguce.
Konacno, svi ti mali nezavisni watchmakeri sirom sveta odrzavaju popularnost tih starih brendova, servisiraju svakakve satove, izvode cuda jer za taj posao ipak treba imati strpljenja, strasti i posvecenosti... Opet, oni nemaju podrsku u nabavci delova od strane tih istih brendova, pa se okrecu dobavljačima koje sam pomenuo. E sad se i njima zatvaraju vrata i to polako dovodi do kolapsa celog sistema i lanca ishrane ... U tom smislu, nervira me taj stav cele svajcarske industrije...
Ebauche ili kompletan mehanizam, nije bitno, vecina mikrobrendova to koristi i ugradjuje u svoje modele. Visu ulaznu cenu su svi pretovarili na ledja kupca, uglavnom. Problem je sto je sve manje in house produkcije, to je tačka gde prestaje napredak, inventivnost...
Znamo da nije lako, ako sad pocnes da razmisljas o in house kalibru, sa svim masinama, znanjem i neogranicenim budzetom, treba bar 5 godina da to proradi...
Naravno, nisam ni ja za bilo kakvu ostru polemiku, naprotiv. Volim da cujem svacije misljenje, da ispravim svoje, da nesto naucim ili da nesto sto znam podelim... Dakle, ovo posmatram kao prijateljsku brainstorming sesiju, hvala na tome...

Disclaimer : ubi me ovaj auto complete na telefonu, izvinjavam se ako ima mnogo grešaka u kucanju...


Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
Da ne zaboravim, nasao sam primer vezano za election/longines/marvin...
Dakle, 2 marvina 700, razliciti mostovi, jedan je ut176, drugi je election, slike u prilogu. Ne deluje mi da je menjano, sve je tight fit, kao da je tako proizvedeno...
613ba0206d1cea991f507cdc8ab018f1.jpg
2fd0b6a4933cab946abd56abe22e3105.jpg
363160cbfa48de52efe61f08c42b6d32.jpg
7a9ccea67c414e7d92a6c0850b8fbb34.jpg
5b72217e42936492c21ff20e5c2fc40d.jpg
5a389e9250482ab0ce66dca3f4f0d8a3.jpg


Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
@djolemag, veliko hvala na ovako iscrpnim postovima :adore: Oduvek sam voleo i zanimali su me satovi, ali zbog ovakvih poruka, kakve se srecu samo na ovom forumu mogu da kazem da postajem zaljubljenik. Postoje neki postovi (a ovaj je svakako medju njima) kojima mogu da se vracam nebrojeno puta, jer su toliko iscrpni da svaki put covek moze da sazna nesto novo.
Imam jedno pitanje, ako je na mestu: rekao si da se bavis IT-em, ali si i nekoliko puta pominjao kako si popravljao satove, govoris neretko o mehanizmima iz rakursa casovnicara, a dotices se i teme o isplativosti prodaje satova. Jel' se casovnicarstvom bavis kao hobijem, preprodajes satove, ili nesto trece?
 
@djolemag, veliko hvala na ovako iscrpnim postovima :adore: Oduvek sam voleo i zanimali su me satovi, ali zbog ovakvih poruka, kakve se srecu samo na ovom forumu mogu da kazem da postajem zaljubljenik. Postoje neki postovi (a ovaj je svakako medju njima) kojima mogu da se vracam nebrojeno puta, jer su toliko iscrpni da svaki put covek moze da sazna nesto novo.
Imam jedno pitanje, ako je na mestu: rekao si da se bavis IT-em, ali si i nekoliko puta pominjao kako si popravljao satove, govoris neretko o mehanizmima iz rakursa casovnicara, a dotices se i teme o isplativosti prodaje satova. Jel' se casovnicarstvom bavis kao hobijem, preprodajes satove, ili nesto trece?
Eh druže duga tuzna prica...
Dakle, IT je posao od kog zivim, primarno. Sa nekim izletima i pauzama, oko 30 godina. Krwnulo je klinacki, onda to naraste, sazris... Programirao od asemblera 6510 (da, Commodore 64), preko C/C++, Pascal/delphi/lazarus, onda kreću mreze, Cisco, Juniper, razni voice sistemi, posle sistemi bezbednosti na vecim objektima itd... Valjda je to razvojni put
Uglavnom, dodje trenutak kad ti je sve preko glave, pritisci , rokovi, ne mozes da gledas u ekran...
E sad, ono sto je dobro je sto steknes analiticki nacin razmisljanja... Ne mogu da prihvatim nesto zdravo za gotovo ako ne znam zasto... Kaze moja mati da sam sa 5 godina trazio da mi otvori zrno pirinca da vidim sta je unutra... Dakle, to "unutra" je glavni pokretac...
Jedan deda mi je zlatar, njegov stric je bio puskar... Hteo sam na neki od tih zanata ali su moji bili uporni da se skolujem na drugi nacin, tj faks...
Naravno, ljubav i strast nema veze sa tim... Nisam prestao da volim mehaniku i cinjenicu da svojim rukama stvoris nesto lepo i korisno...
Tokom 90-ih sam slucajno zapoceo da ucim taj casovnicarski zanat i stekao neke osnove, iz ciste mladalacke radoznalosti.. Vratio sam se svemu tome pre 10-ak godina, kao neko ko moze da ostvari svoje decacke zelje, prvenstveno u finansijskom smislu, jer bez obzira na volju i zelju, "bez alata nema zanata"... Kupujes, ucis, istrazujes itd...
Primarno sam sve to poceo iz cistih medicinskih razloga
Nakon dana na poslu postanem razdrazljiv. U petak sam pola čoveka... E sad, sat dva sa lupom i pincetom i ja posle toga spavam kao beba... I tako ta droga krene...Jos kad su rezultati dobri, kad povratis iz mrtvih neku masinu, to je neverovatan osecaj...
Hobi kao ovaj nije bas jeftin, to svi znamo. Kupis 5-6 satova, na oko su svi ok, ali gremlini su tu negde...
Nesto u pocetku sam upropastis, nesto bude uspesno itd.. Krenes da skupljas ali.. Svidjaju ti se 3 paralelna projekta/sata, sve bi kupio... Al ubice me zena, nisu to ni cipele ni tasna. Onda prodas nesto sto ti najmanje treba da doglavis itd.
Drugi razlog prodaje je da kupis neki alat itd...
Ne posmatram to kao biznis, vise kao odrziv hobi... Terapija
Po prirodi sam temeljan i volim da ucim. Nabavio vremenom sta mi treba od alata (i stalno trazim sta jos moze da se nadje), servisiram svoje satove koji cekaju u fiokama a rezultat su impulsivne kupovine. Servisiram i za neki uzi krug ljudi, poznanika, zadovoljnih kupaca itd, uglavnom to neko preporuči, jer to nije biznis.
Vremenom sam poceo da prodajem na Ebayu i nekim forumima... Realno platezna moc stranih kupaca je veca... E sad, princip mi ne da prodam krš, dakle ono sto se meni ne svidja, sto ja ne bih stavio na ruku, to nisam ni prodao.. Mada skoro nikad nisam ni kupio... Dakle, mali broj predmeta, servisirani, ocisceni, nov kais, plexy, rezultati sa timegraphera itd... Ne zurim i ne jurim za prodajom... Stavis cenu malo visu da bi cenkanjem dosao do realne, tako radi ebay... U svakom slucaju, ako nisam siguran u sat, taj nece nikad na oglas. Isto tako, uvek nesto ostane po licnom ukusu, za svoju dusu... Kupci se vracaju, po nesto novo itd. Licno sam jako zadovoljan sa svojih 100 % positive feedback u poslednjih 8 godina na ebayu..
Uglavnom, to je neki fund raising sa nesto novo, alat, delove, zalihe, potrosni materijal itd..
Dakle, povoljno je sto stvarno mi nije bitno da li sam nesto prodao ili ne, necu oskudevati. Samo ce mozda neki sat koji treba se sredi sacekati svoj dugo trazeni deo jos neko vreme...
Dakle, ukratko odgovor, da, da, da
Iskreno, nakon nekog vremena, procenat impulsivnih kupovina se smanji, pogresnih kupovina takodje.. Mada to je uvek rezultat nedostatka vremena, jet zelja je tu uvek.
Ono sto obozavam i najvise vremena mi oduzima su konverzije. Mnogo dzepnih mehanizama je u upropascenim kucistima, izvadjeno iz zlatnih itd... To su predivni mehanizmi, koji posle dobrog tretmana dobiju nov zivot... Gledam na to kao na dobro delo a i svaki sat je unikat... Ima tu posla, prvo da dovedes mehanizam u red, onda da sve bude potaman, kazaljke, cifer itd, pa da sve to legne u odgovarajuce kuciste... U proseku, ako napravim 3 konverzije, bar 1 ce ostati kod mene... A cesto i dve...
Tako da volim horologiju iz jednog prostog razloga:
To je vrhunski zanat a bogami i nauka, potpuno multidisciplinarna. Matematika , fizika, hemija, istorija, sve ti treba, pored razumevanja, strpljenja i vestine koja se stice vremenom... Svet pod lupom je ogroman
Hvala na pozitivnom komentaru, stvarno puno znaci. Svako dobro!

Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
Puno hvala na vašim postovima djolemag i Haifisch23! Što bi rekao moj sin tinejdžer... like i respect! Slažem se s kolegom davorb da su ovo oni postovi koji predstavljaju pravo blago i suštinsku vrijednost ovog foruma.

Moja "dijagnoza" je ljubitelj i kolekcionar sovjetskih-ruskih satova i wannabe urar. Iako je područje moga interesa nešto drugačije vrijede ista pravila, a posebno se slažem s djolemag u vezi "terapijskog" djelovanja urarstva... :)
 
Puno hvala na vašim postovima djolemag i Haifisch23! Što bi rekao moj sin tinejdžer... like i respect! Slažem se s kolegom davorb da su ovo oni postovi koji predstavljaju pravo blago i suštinsku vrijednost ovog foruma.

Moja "dijagnoza" je ljubitelj i kolekcionar sovjetskih-ruskih satova i wannabe urar. Iako je područje moga interesa nešto drugačije vrijede ista pravila, a posebno se slažem s djolemag u vezi "terapijskog" djelovanja urarstva... :)
Hvala na pozitivnim komentarima!
To sa terapijom, nekako je priroda to uredila... Moras da "spustis takt", smiris disanje i koncentrises se pre pocetka posla. Smireno disanje, mirne ruke, pozitivno delovanje na celokupan organizam... Cak i kad se umorim, cudan osecaj, ne moze se porediti ni sa zamorom od fizickog ili intelektualnog napora, nesto trece...
Mada, ima dana kad nisam jednostavno spreman da nesto pipavo odradim... Iskustvo do sada govori da je bolje ostaviti za kasnije... Npr, blaga korekcija spirale moze da se pretvori u nocnu moru.. Tako da je to "tricky part"

Sent from my ELE-L29 using Tapatalk
 
Back
Top